HRVATSKA I USTAŠTVO (18) – “KAKO JE STVARAN JASENOVAČKI MIT” “GLAS KONCILA”, br. 31, 30.7.1989., intervju s Franjom Tuđmanom

 

Old 07-30-2014, 08:33 AM #1
Account Inactive
Join Date: Feb 2014
Location: Texas, USA
Posts: 139
Otporas will become famous soon enough
Default KAKO JE STVARAN JASENOVAČKI MIT!

HRVATSKA I USTAŠTVO (18)

KAKO JE STVARAN JASENOVACKI MIT (18)

Naslov:”Kako je stvaran Jasenovacki mit” uzet je iz Glasa Koncila od 30 srpnja 1989. Ovaj opis je iz HKV.
Ovaj opis iz portala HKV prenosim na portal javno.com za sve čitatelje, ponajviše za one koje još uvijek zanima REVIZIJA JASENOVAČKIH ŽRTAVA. U interesu ISTINE bilo bi poželjno pronaći Glas Koncila od 30 srpnja 1989. i pročitati intervju dra. Franje Tudjmana u kojem on donosi razloge Jugoslavije da se žrtve Jasenovca sustavno povećavaju i ponavljaju.

Danas ponedjeljak 29 studenoga 2022. nas zahtjev jednog hrvata iz hrvatske prilažem kopiju novine “Glasa Koncila” od 30 srpnja 1989.

Bog vrlo dragi i još više poštovani prijatelju,
Najprije da Vas lijepo pozdravim i zaželim sve najbolje. Pronašao sam taj intervju dra. Franje Tuđmana za Glas Koncila. Da ne duljim neki mi se javili da im dostavim neke podatke o Jasenovcu, jer navodno da su negdje pročitali da sam ja pisao o intervju dra. Tuđmana. Ja sam to potražio i pronašao da sam ja to sve prepisao na portalu “Storm Front” 2014 dok sam bio prijavljen pod korističkim imenom “Otporaš”. Poslije ovoga oni su mene za stalno banirali a intervju izbrisali. Neugodno sam se iznenadio kada sam vidio da su čak izbrisali i taj intervju Franje Tuđmana iz Galsa Koncila. Prilažem sliku novine Glas Koncila. Ako Vam zatreba i ako hoćete ja to za vas mogu prepisati, jer danas mnogi ne znaju skoro ništa o sadržaju ovog intervjua.
Javite sa kad imadnete malo vremena od viška. Ja znam da ste vi mnogo zauzeti, ali svakako pronađite priliku i malo vremena da izmijenimo naše uspomene.
PoZDravite mi našeg dragog prijatelja ZD. Mile Boban, Otporaš.

Utorak, 09. ožujka 2010.
Kako i zašto je pred vama ova važna knjiga

Kada su veterani Hrvatskih oružanih snaga okupljeni u Klubu 242 (Ilica 242) saznali za englesko izdanje ove knjige, odlučili su organizirati tisak hrvatskoga prijevoda. Australski Hrvati su organizirali financiranje, uz zahtjev da prijevod bude na korijenskom hrvatskom, a nama je ostavljeno ostvarenje tog poduhvata. Knjiga je stajala prevedena, ali ne i lektorirana, nekoliko godina, čekajući bolja vremena ili druge ljude. Ako preskočimo te godine, ostaje oko godina i pol mog rada, zbog kojeg moja druga knjiga s radnim naslovom Hrvatski otpor EUtanaziji kasni. Krajnje pojednostavljeno, lekturu je u najkraćem mogućem roku zgotovio ing. Branimir Petener, prijelom gospođa Jadranka Lukić, tajnica Žrtvoslovnog društva, a ostale sitnice, uključujući i prijevode pojedinih pasusa, pale su meni u dužnost.

Razlog tom neplaćenom, godinu i pol dugom naporu, je u velikom značaju knjige, koji “zahvaljujemo” činjenici da je Muk o Bleiburgu jedan od tri potporna stupa duhovnog terora, kojem je izložen Hrvatski Narod već 65 godina.

Olujom Hrvatska oslobođena od vanjske okupacije

Oslobođenjem od srpske okupacije i obnovom hrvatske države početkom 90ih, monstruozni ratni zločini nad hrvatskom vojskom i civilima počinjeni nakon kraja Drugog svjetskog rata sve se teže skrivaju. Stotine tisuća pogubljenih pripadnika Hrvatske vojske i hrvatskih civila, staraca, žena i djece na Bleiburgu i Križnim Putevima je »Najveći ratni zločin od kada je svijeta i vijeka«( Viceadmiral Joachim Lietzmann ). Taj genocid nakon okončanja Drugog svjetskog rata, počinjen od strane vojske Velike Britanije izručenjem Titovim partizanima pripadnika Hrvatske Vojske zaštićenih Ženevskim konvencijama, ruši mit o »humanoj i civiliziranoj Europi« kao kuću od karata i pokazuje da je komunistička Jugoslavija, a ne Hrvatska, nastala na zločinu. Tako je već 1998. godine Dragutin Šafarić u interviewu u Hrvatskom slovu obznanio 890 masovnih grobnica u Sloveniji, markiranih na satelitskim kartama, dakle s točnošću unutar 1 metra.

I dok je Bleiburžki genocid prolazio kroz faze od muka, preko nijekanja, pa umanjivanja, do opravdanja da su Daksa, Bleiburg, Macelj, Jazovka i Kanal bili osveta za izmišljene zločine branitelja Hrvatske Države, Hrvatskih Oružanih Snaga, u isto je vrijeme mit o Jasenovcu kao tzv. «logoru smrti” u prah i pepeo pretvorio izvaninstitucionalni povjesničar Mr. Mladen Ivezić, prvom od četiri knjige[1] posvećene Jasenovačkom mitu:”Jasenovac – Brojke”. Sasvim očekivano, u skladu sa stvarnošću mRacne demoNkarcije, Mladenu Iveziću je onemogućavano godinama doktorirati na tu temu!

Srpska je okupacija Hrvatske pod maskom Jugoslavije i jugoslavenstva trajala od 1918. pa sve do obnove Hrvatske Države, 1941. i 1991. godine, a definitivno završava Olujom, briljantnom akcijom nepobjedive Hrvatske Vojske. Zato smatramo da je Olujom Hrvatska oslobođena od vanjske okupacije.

Tri stupa duhovnog terora nad hrvatskim narodom

Svo je vrijeme srpske okupacije hrvatski Narod bio podvrgnut fizičkom teroru, do tada nepoznatom u Europi, kao i duhovnom teroru mita o Jugoslaviji i mita o Jasenovcu, kao pripreme za genocid počinjen tijekom i nakon završetka Drugog svjetskog rata i genocid spriječen obnovom Hrvatske Države 1990. i akcijama HV, posebno Bljeska, Oluje, Maestrala i Južnog poteza.

Fizički teror u obje j… nije bio dovoljan protunarodnoj vlasti, pa je nakon Bleiburžkog genocida, kojim je u nekoliko poslijeratnih godina pokošena hrvatska mladost, intelektualna elita hrvatskoga naroda, uveden i duhovni teror izmišljenih zločina simboliziran pojmom Jasenovca, ali i sotonizacijom svega vezanog uz nastanak, proglašenje i obranu svake hrvatske Države.

Stoga je jasno da duhovni teror nad Hrvatskim Narodom od 1945. do danas čvrsto stoji na tri stupa:

• Muku o Bleiburgu i Križnim putevima

• Mitu o Jasenovcu

• Mitovima anti-hrvatske povjesnice. Ukratko mitu o Jugoslaviji

Prvi dio knjige je posvećen muku o Bleiburgu, o teškom kršenju Ženevskih Konvencija od strane britanske političke i vojne vlasti, dok je drugi dio posvećen Hrvatskom Obranbenom i Oslobodilačkom ratu, kao borbi istinom protiv duhovnog terora koji se provodi već 65 godina.

Glavna poruka auktorice knjige je osloboditi hrvatski narod izmišljene krivnje za obranu i ukupno ponašanje hrvatskoga naroda i hrvatske Države tijekom Drugog svjetskog rata..

Autorica odlični uočava mnoge aspekte duhovnog terora, koji je zapravo nastavak rata svim sredstvima protiv hrvatske Države i hrvatskoga naroda, duhovnog terora kojeg je Hrvatska žrtva i dan danas. Najbolji primjer kako neprijatelji (svake) hrvatske Države pokušavaju nastaviti muk o najvećem ratnom zločinu od kada je svijeta i vijeka i krivotvoriti povijest je višekratan pokušaj promjene teksta na Bleiburžkom spomeniku opisan pri kraju knjige.

Metamorfoza teksta na Bleiburžkom spomeniku

Originalni tekst odaje počast od Engleza izručenoj, a partizana pogubljenoj Hrvatskoj vojsci:

U čast i slavu poginuloj Hrvatskoj vojsci; Svibanj 1945.

Novi «popravljeni» tekst briše svaki spomen na Hrvatsku vojsku, pa čak i Hrvate:

U spomen na nedužne žrtve bleiburške tragedije; Mai 1945;

Nakon prosvjeda Hrvata širom svijeta, tekst je još jednom promijenjen:

U spomen na hrvatske žrtve bleiburške tragedije

(Spomenik je ipak nakon upornih protesta i zahtjeva iz čitavog svijeta vraćen u početno stanje)

Brisanjem spomena Hrvatske Vojske sa spomenika pokušalo se sakriti činjenicu da je izručena Hrvatska Vojska Nezavisne Države Hrvatske, zaštićena Ženevskim konvencijama, a ne neka »banda«, kako nas pokušavaju uvjeriti tzv. »antifašisti«.

Razlog za razmišljanje, Umjetnici, slikari

Zašto je(kako je moguće) jedina serija slika s tematikom Bleiburga i HOOR-a nastala u New Zealandu? Što su slikali naši akademski slikari u vrijeme srbske agresije? Tko su “naši umjetnici”? Murtić, Džamonja? Što je s udrugom likovnih umjetnika? Koja i kakva djela odkupljuje Hrvatska država i njene institucije? Onu sabotažu na Mirogoju podignutu na sameljenim ciglama Zida boli, što ih(cigle) je “locirao, indentificirao i izručio” Džamonji Milan Bandić!

Odgovor na ova pitanje je ujedno i odgovor tko i zašto marginalizira razseljeništvo, onemogućuje mu povratak u Hrvatsku i još k tome razseljeništvu želi onemogućiti glasati oduzimanjem prava glasa! Samooupravno antifašističko-orjunaška klika u svim porama totalne vlasti.

Druga faza: Oslobođenje od unutarnje okupacije

Da bismo bolje shvatili događaje koji se odvijaju pred našim očima, tako blizu, a nekad tako daleki, naveo bih tzv. ustavne promjene, koje nisu ništa drugo nego legaliziranje nestanka, a pošto je protiv volje hrvatskoga naroda, i uništenja hrvatske Države. Dokument koji upravo pišu «ustavni stručnjaci» bit će jedinstven u povijesti, bit će antiustav, tj. dokument kojim se ukida hrvatski suverenitet, a time i hrvatska Država! Kao što je i Američka Republika nastala u dvije faze, pobjedom nad engleskim kolonijalnim izrabljivačem 1774. te konačno stala na noge pobjedom nad Britanskom agresijom 1812., tako i uspješan otpor antiustavu i «EU integracijama» hrvatskoga naroda moramo shvati kao drugu fazu oslobođenja, fazu oslobođenja od unutarnje okupacije, ili u slučaju neuspjeha, tragediju hrvatskoga naroda sličnu onoj iz 1918. i 1945. godine.

Poruka Suzanne Brook-Pinčević

Suzanne me podsjetila, da je glavna poruka knjige da oslobodi hrvatski narod lažne nametnute krivnje.

„Above all Tom, if there is one thing I would want to emphasize it is that the principal aim of the book is to dispel the mantel of ‘guilt’ that Croatians have had to wear about their actions in WWII (NDH). The parts that I have written on this subject are the most important. Because only in understanding this can Croatians look the world in the face, repel the blackmail of foreign powers that continues strongly today, and step forward into the future with a clean conscience.“

(Iznad svega Tom, ako ima jedna stvar koju bih željela naglasiti je da je primarni cilj knjige skinuti uteg krivnje koji su Hrvati morali nositi zbog njihovih postupaka tijekom WWII(NDH). Dijelovi koje sam napisala na tu temu su najvažniji u knjizi. Jer samo razumjevajući to, Hrvati mogu pogledati svijetu u oči, odbiti ucjene stranih sila koje traju do danas, i zakoračiti u budućnost sa čistom savješću.)

Tomislav Nürnberger

[1] Mit o Jasenovcu, genocidni mit o Jasenovcu, opisao je Mladen Ivezić u četiri knjige:”Jasenovac – Brojke”, Jasenovac – Genocidna laž”, “Jasenovac – Zakoni” i “Jasenovac – Kritička bibliografija”.

Zaključak knjige: «U Sabirnome i radnom logoru Jasenovac (dakle svim njegovim radionicama i podlogorima, na radu u šumi i sl.) i Staroj Gradiški život je od svih mogućih uzroka izgubilo najvjerojatnije između 1.000 (tisuću) i 2.000 (dvije tisuće), eventualno 3.000 ljudi, a nemoguće da ih je umrlo više od 5.000.».

Objavljeno: 09.03.2010. u 11:39h

Broj otvaranja uratka – Prvih 24h: 1876
Ukupno: 1876

Pošalji na mail:

Otporaš
9.03.2010 12:19 h

Hvala vam na iznosu ovog vrlo vrijednog opisa. Ja ne vjerujem da je od sada moguće prikriti, zataškati, sakriti, prešutijeti sve jugoslavensko/antifašističke zločine počinjene nad hrvatskim narodom.

Poznato je da su jugoslavensko/komunističke vlasti odmah u početku preuzimanja vlast u Hrvatskoj u svibnju 1945. počeli sistematski sa likvidacijom Hrvata, posebno sa likvidacijom hrvatske inteligencije. Takodjer je poznato da su sa svojim zločinačkim metodama vršili sve moguće likvidacije istaknutih Hrvata u emigraciji, s namjerom da se ne iznosi ISTINA o njihovim zločinama. Takodjer je poznato da je hrvatska politička iseljenička emigracija vršila svoju državotvornu hrvatsku MISIJU I ZADAĆU opisujući i pišući na stotine i tisuće knjiga, novina, članaka, časopisa i drugog vrijednog materijala u kojima su se iznosili zločini i zvijerstva jugoslavenskih – najprije antifašista sve do 29.11.1945. – te od tada jugoslavenskih komunista. Bez hrvatske iseljeničke literature ne može se pisati nikakva hrvatska povijest pošteno i korektno. Samo okorijeli nostalgičari prošlosti jugokomunizma mogu negirati hrvatsko državotvorno pisanje Hrvata u EMIGRACIJI. Otporaš.

Posljedni Mohikanac
Domobran
10.03.2010 12:42 h

Po pisanju kolege colonia.tino izgleda meni da je on posljednji branitelj onih koji su pisali poslijeratnu povijest drugog svjetskog rata.

Zanimljivo bi bilo prinijeti ovdje što je komentirao Delivuk na colonia.tino članak: “Nema revizije pivijesti…” Dok se cijeli svijet probudio iz poslijeratnog “ludila” drugog svjetskog rata i traži način(e) kako napisti istinitu povijest WW2, a to se može napraviti samo i jedino REVIZIJOM CIJELOKUPNE POVIJESTI WW2, dotle naš kolega tino čvrsto stoji uz one koji su protiv te revizije.

Dialog: Tino Delivuk 10.03.2010 03:51 h

Tino pročita san tvoj članak i malo što san razumija. Mnogi se trude da dokažu da je u Jasenovcu ubijeno što manje Srba i drugi, tako da ji što više ostanu na životu. Kako ti pišeš izgleda da je tebi ža što tu u Jasenovcu nije poginulo što više Srba tako da ji što manje ima u Rvackoj. Tino, moj dida bi za take ljude reka da su obuzeti mržnjon za koju nema lika. Pitan se zašto ti toliko mrziš Srbe? I sami Srbi bi volili da ji je što manje poginulo i da ji ima što više živi. Oni to nastoje sa drugima i dokazat, a ti tino nastojiš reći da ji je bilo onoliko koliko su ispočetka tvoji antifašisti govorili i pisali. Bolan tino ja san za ekonomiju ljucke krvi, pogotovu naše rvacke, pa što god manje ljudi je ubijeno, više krvi se je uštedilo. Svaki normalan čovik će bit sretan i vesejo kada se dokaže da je u Jasenovcu poginulo samo nekoliko Srba umisto sedam stotina iljada kako bi ti volija. Kad si ti u svojoj mržnji taki, sva sreća za naš rvacki narod da ti nisi bija u ustašama i u Jasenovcu. Tada bi brojka poginuli Srba u Jasenovcu prešla jedan milijun. Eto tino, moj dida bi reka: svit i na svitu svašta. Za tebe je ova pisma, slijedeće:

Za sve izdajice ako ji ima
Delivuk
10.03.2010 22:01 h

————————-
Burek pita, zeljanica.
Jagnjetina i lukmira.
Izasla mu na nos dusa
Ko u Bosnu dira.

Sogan dolma, japrak, cufte
Jufka leti, sarma krcka.
Dabogda se zagrcnuo
Ko po Bosni prcka.

Pet u pola s puno luka,
Teletina ispod saca
Nek se svakom muda sprze
Ko se Bosne laca.

Sljiva, iva, pelinkovac,
Vlahov, loza, brlja,
Septicka mu menza bila.
Ko po Bosni prlja.

Tufahija, boza, halva
Fildzan, dzezva, kahva, kocka
Ruka mu se osusila.
Ko u Bosnu bocka.

Banket, koktel, rucak, meza
Restorani, limuzine
Proklet bio izdajica
Svoje domovine!

Možemo odgovoriti i ovako
matrixdc
11.03.2010 08:32 h

Pompozno najavljivani Večernjakov feljton »Miro Barešić – revolucionar ili terorist?« već je u prvom nastavku razriješio dilemu iz naslova. »Za Hrvate Barešić je bio i ostao hrvatski revolucionar i borac za slobodu, a za službeni Beograd i političke Jugoslavene terorist.« – glasi rečenica kojom nam autor feljtona Ivica Radoš otkriva da je ono pitanje iz naslova bilo i ostalo samo retoričko, jer oko toga tko je bio i tko je ostao Miro Barešić, kako vidimo, nikakve dvojbe nema i ne može biti.
Miro Barešić je, dakle, da ponovimo gradivo, »za Hrvate bio i ostao hrvatski revolucionar i borac za slobodu«. Ako je to doista tako – a feljtonopisac nam, kao što smo već za svaki slučaj ponovili, izrijekom tvrdi da tako nam je to i da nikako drugačije nam nije, jer drugačije i ne smije biti – ostaje samo da se zapitamo: zbog čega Večernjakov serijal nosi onako neprikladan naslov, zar samo zato da bi tom nepostojećom dilemom navukao čitatelje? Ako se Večernji list svojim feljtonom obraća hrvatskim čitateljima, a ne političkim Jugoslavenima ili službenom Beogradu, zašto mu onda nije dao i pravi, hrvatski neupitan naslov, naprimjer: »Miro Barešić – hrvatski revolucionar i borac za slobodu!«? Zašto, dakle, u naslovu upitnik, ako ništa po pitanju atribucije Mira Barešića nije upitno, i zašto ne uskličnik kad je sve već tako hrvatski zapovjedno?

Ako je to tko je bio i ostao Miro Barešić, kao što vidimo, neupitno, koga ili što onda Večernjak uopće propituje? Nije teško odgonetnuti da Večernji list svojim pisanijama o Barešiću zapravo propituje čitatelje. I da jedino stvarno pitanje koje Večernjak implicira glasi ovako: »Čitatelj našeg feljtona o hrvatskom revolucionaru i borcu za slobodu Miru Barešiću – Hrvat ili politički Jugoslaven?«.
Pa kad čitatelj proguta sve što mu je u Večernjaku servirano – a radi se o podgrijanom napoju iz Barešićeve hagiografije koju potpisuje dominikanski propovjednik teologije ustaštva Vjekoslav Lasić – ostaje mu da odgovori na identifikacijsku ucjenu, da se prepozna ili kao Hrvat ili kao politički Jugoslaven. Ako se Hrvat doista biva i prepoznaje po neupitnoj vjeri u nacionalnu svetost ubojica i otimača putničkih aviona, te ponosnih opslužitelja fašističkog režima paragvajskog diktatora Alfreda Strössnera, kao što propisuje Večernji list, tada o Hrvatskoj i Hrvatima više nema smisla govoriti.
Tada je suvišna svaka riječ osim… počivali u Miru. Barešiću.

matrixdc

11.03.2010 12:12 h

11.03.2010 12:14 h

Uopće se ne slažem da je Miro Barešić terorista, on je prije svega bio domoljub.

Ne možemo priznati prosudbu Jugoslavije kao vjerodostojnu jer je Jugoslavija bila teroristička tvorevina, a sud terorista, odnosno montirani i namjeteni procesi nigdje nisu bili priznavani kao vjerodostojni.

To je Luce ( Predrag Lucić ) mogao i bolje napisati.

matrixdc/colonia.tino

Otporaš
11.03.2010 13:00 h

Mene veseli što se je počelo pisati o Miri Barešiću. Oni koji danas pišu o Miri oni njega površno ili nikako ne poznaju. Oni pišu zato sto je “možda” počelo biti popularno pisati o jednom čovjeku Hrvatu, sinu hrvatskog partizana. Kada počmu Mire Barešića prijatelji pisati o njemu i iznositi ono što oni znadu o Miri i kakv je Miro bio, tek tada će se Miro vidjeti u svjetlu dokumenata.
Otporaš

Dpmoljub
Slažem se s Otporašem!

Iz Memoara Vjekoslava Viteza Luburica
Otporaš
13.03.2010 12:55 h

Zanimljivo bi bilo svim Hrvatima pročitati MEMOARE MAKSA LUBURIĆA, posebice onima koji se misle ili već se bave poviješću. Mogao bih mirne duše reći da ni jedan zapovijednik bilo koje vojske na svijetu nije napisao toliko mnogo koliko je napisao Vjekoslav Maks Luburić, general Drinjanin. Svi ti zapovijednici bi višemanje sebe branili, dok gerneral Drinjanin nigdje i nikada sebe osobno nije branio. Sve što je branio bila je samo i jedino Hrvatska.

Jasenovac, e, to je upravo tema!

Kada bi se netko potrudio i proštudirao Memoare Maksa Luburića, nesumnjivo bi došao do zaključka da do Jasenovca nikako nije bilo potrebe doći. Zašto??? Odgovor je da se Ustaški Pokret niti Ustaše nisu borile za osnivanje bilo kakovih logora. Oni su se borili za Oslobodjenje Hrvatske, Uspostviti Hrvatima Hrvatsku Državu, stvoriti svoju hrvatsko/državotvornu vladu, vlast, državni apart koji će znati mudro funkcionirati u svim domenima hrvatskih potreba. Ovo što sam rekao se jesno može uočiti iz povijesnog govora generala Drinjanina Hrvatima Toronta za 10 Travnja 1968. godine. Neki GN (Građani Novinari, mo. Otporaš) ovog portala taj govor imaju, pa mogu ako hoće iznijeti za javnost taj govor na ovim stranicama, tako da se zna kako se je stvarala NDH i zašto se je morala braniti.

Ako nekoga taj povijesnog značenja govor zanima, neka mi se privatno javi sa adresom gdje mu mogu poslati taj govor, bit ću više nego zadovoljan to učiniti.

Jasenovac se je stvorio iz jedne puke potrebe. Početak Jasenovca bio je human. Kao i svi drugi logori na svijetu, što se dalje idje, to sve gor biva i kontrola se gubi. Tako i sa Jasenovcem. Nepredvidjene stvari su se dogadjale, čak, reklo bi se nekontrolirane i zločinačke naravi. Evo šta o svemu i bez imenovanja bilo kojih mjesta general Vjekoslav Vitez Luburić kaže u glavnom glasilu HNO OBRANA br. 127-128. Izvadjeno iz Memoara Vjekoslava Viteza Luburića:

” Osjećam se sretnim, da sam u izbijanju srpskog klina (Naslov ovog paragrafa iz Memoara… je ” KLIN SE IZBIJA KLINOM “, moja opaska, Otporaš) i u kažnjavanju izdajnika imao sam znatnu ulogu, koju mi mnogi – ograničeni znanjem i duhom siromašni – predbacuju.
Povijest će i tu kazati zadnju riječ! ”

Ja bih tu izreku shvatio da general Maks Luburić preuzima na sebe sve grijehe i svu odgovornost Ustaške Revolucije na sebe, i sa time uveliko – ako ne i potpuno – rasteretio nas danas i sve buduće hrvatske naraštaje od bilo kakove HIPOTEKE krivnje Jasenovca i STVARANJA JASENOVACKOG MITA!
Otporaš.