HRVATSKA I USTAŠTVO (169), 1 veljače 2010.

              NOVA ZORA HRVATSKOG NACIONALIZMA (11) 

            Lipa slika i dobar ukras  ZA DOM I ZA SVAKU KUĆU!

Prenosim ovdje iz portala hrvatskinacionalisti.org nešto što nam je svima zajedničko, a to je HRVATSKA. Svakog puta kada čovjek se želi Bogu pomoliti, najprije se treba prekrstiti. To su pravila molitve! Pravila državotvornog nacionalizma su da se Hrvat uvijek i na svakom mjestu najprije nacionalno/hrvatski izjašnjava, onda će on olako postati: Domoljub, Rodoljub, Branitelj, Dragovoljac, što sve skupa čini DRŽAVOTVORNOG HRVATA.

Nova zora hrvatskog nacionalizma Hrvatska je zemlja nevjerojatnih prirodnih ljepota, slavne i burne povijesti, Hrvati su oduvijek bili narod poznat po poštenju i junaštvu. Jedan mostarski fratar je rekao: “svega što vrijedi, Bog je stvorio malo, kako zlata- tako i Hrvata”! No nažalost, posljednjih smo godina svjedoci općeg pada domoljublja i nacionalnog ponosa u Hrvatskoj, narod se sve više povodi za “europskim trendovima”, liberalizmom, globalizmom, kapitalizmom…

Nekada su Hrvatima tri najvažnije vrijednosti u životu bile Bog, Obitelj i Domovina, a danas su to zadnje tri stvari o kojima razmišljaju, tradicionalne vrijednosti im više ništa ne znače, žive ispraznim životima i novac im je najbitnija stvar u životu.

Ali još uvijek ima Hrvata u čijim srcima živi prkos i smionost starih Neretljana i Kačića, slava i plemenitost Trpimirovića i Kotromanića, moć i snaga Šubića i Hrvatinića, hrabrost i požrtvovnost Zrinskih i Frankopana, te sve ostale vrline svih hrvatskih junaka u čitavoj povijesti.

Još uvijek ima Hrvata koji su spremni položiti svoje živote na oltar Domovine, koji su spremni učiniti sve za boljitak Hrvatske i hrvatskog naroda. Još uvijek ima Hrvata koji ne mare za regionalne podjele i kojima su svi Hrvati jednako dragi. Ali te Hrvate, tj. hrvatske nacionaliste muči jedan problem, vjekovni problem Hrvata kroz čitavu našu povijest – razjedinjenost. Hrvati su bili razjedinjeni još za vrijeme Borne i Ljudevita, za vrijeme vladavine kralja Zvonimira, za vrijeme borbi za bosansko prijestolje između Kotromanića i Šubića, za vrijeme turskog prodora u Bosnu, a o 19. i 20. stoljeću nije ni potrebno govoriti.

Hrvatski nacionalisti su podijeljeni u razne skupine, stranke, udruge i pokrete, svi imaju jednake ciljeve, ali svejedno su razjedinjeni iako se njihova mišljenja  razilaze samo u nevažnim sitnicama. Apsolutno svi hrvatski nacionalisti imaju jedan zajednički cilj, a to je potpuno nezavisna hrvatska država, koja ne ovisi o strancima i koja je sposobna sama se pobrinuti za svoj narod.

Hrvatski nacionalizam je nešto više od domoljublja. Hrvatski domoljub može (i treba) biti svaki Hrvat, ali hrvatski nacionalisti mogu biti samo oni koji su spremni učiniti sve za svoju Domovinu. Hrvatski nacionalizam je vrlo ozbiljna stvar, to je put pun odricanja, požrtvovnosti, borbe i muke, ali hrvatskim nacionalistima ništa nije teško kad se sjete svoga cilja- slobodne i nezavisne hrvatske države “u kojoj vladaju samo Bog i Hrvati”, kako bi rekao otac hrvatskog nacionalizma- dr. Ante Starčević.

Često imamo prilike vidjeti razne televizijske emisije ili novinske članke koji prikazuju hrvatske nacionaliste kao skupinu primitivnih i nekulturnih seljačina, a velik dio Hrvata vjeruje takvoj propagandi, tako da je nacionalizam postao nepoželjan u Hrvatskoj. Istina je upravo suprotna, hrvatski nacionalisti su kulturni i inteligentni ljudi, izvrsno su upućeni u hrvatsku povijest i uvijek su spremni časno braniti ugled Hrvatske i hrvatskog naroda od svih napada.

Staleži ne igraju veliku ulogu u hrvatskom nacionalizmu. Hrvatski nacionalist može biti seljak, radnik ili intelektualac. Sva tri staleža su jednako važna za hrvatsku državu, niti jedan nije manje ili više vrijedan. Krajnje je vrijeme da se svi hrvatski nacionalisti ujedine u jedan snažni pokret koji će pokazati hrvatskome narodu da je došlo vrijeme za promjene.

Truli kapitalizam i neprirodni globalizam/multikulturalizam već neko vrijeme uništavaju europske narode, ljudi gube ponos i čast, obiteljske tvrtke propadaju i postaju sluge velikim međunarodnim korporacijama, imigranti iz azijskih i afričkih zemalja preplavljuju Europu, europski narodi postaju stranci u svojim državama… To su samo neki od problema koji čekaju Hrvatsku kada postane članica Europske Unije.

Otac Domovine dr. Ante Starčević je rekao: “ni pod Beč, ni pod Peštu, ni pod Beograd, nego za slobodnu samostalnu Hrvatsku”, a nauka dr. Starčevića je svetinja za hrvatske nacionaliste.

Prije stvaranja i nakon propasti Nezavisne Države Hrvatske, hrvatski nacionalisti su bili progonjeni, zatvarani, mučeni, ubijani, ali nisu se predali, nego su nastavili svoju borbu. Naši očevi, djedovi i pradjedovi nisu uzalud ginuli, ginuli su zbog nas, kako bismo mi imali uvjete da nastavimo njihovu borbu, da hrvatski narod jednoga dana živi u sreći i blagostanju.

Vrijeme je da opet svi budemo kao jedan, vrijeme je da napokon ispunimo svoj san, koji je ispunjen 1941., ali nažalost nije dugo trajao. Ovoga puta, taj san će biti ispunjen za vječnost! Vrijeme je da Hrvati prestanu tražiti novoga gospodara, vrijeme je da budemo gospodari sebi samima te da se borimo da stranci više nikada ne zagospodare Hrvatskom.

Hrvatski nacionalizam se ponovno budi, sada imamo priliku da ispunimo san naših pradjedova, da njihove duše napokon mogu mirno počivati, znajući da je ispunjeno sve što su željeli. Vrijeme je danas da se hrvatski nacionalisti ujedine i napokon zajedničkim snagama prekinu “kletvu kralja Zvonimira” zbog koje su Hrvati stoljećima robovali strancima!

 Objavljeno: 01.02.2010. u 14:09h

Domoljub bilo mi je milo čitat šta si napisa. Kako si ti govorija ko da si sada slušam moga dida. Tako bi on nama mališanima u selu uvik priča neke priče kakvi su Rvati bili prije i kakvi su danas. Nikad ne mogu zaboraviti jednu priču koju nam je govorija, a to je kako su prije cure gledale u momke koji imaju ožuljke na licu, jer da je taj momak odvažan i da se je borija i u ratu sa neprijateljom bija ranjen. Da je tada bilo momaka koji bi se vraćali iz rata a nisu bili ranjeni pa nemaju na lucu oznaka da su se borili i da su bili ranjeni. Tada bi oni sami sebe izrezali po licu da cure mogu vidit da je se i on borija i bija ranjen, tako da ga cura smatra da je odvažan i da nije plašljiv tako da se more oženiti. Mi mališani bi uvik pitali moga dida da nam ispriča još poneku priču tako da se i u nas cure zagledaju. Viruj mi da san dva puta to pročita.

Delivuk obožavam čitati vaše komentare. Ponekada čak rabim i rječnik kako bih vas u potpunosti razumio. Izgleda meni da je vaš djed “dida” poznavao mnoge naše priče iz prošlosti. Ova priča o hrvatskim ratnicima koji su sami sebe izrezavali kako bi mogli curama ožuljcima po tijelu dokazati da su bili ranjeni za vrijeme borbi, je istinita, jer sam ja to čitao u hrvatskim knjigama davno i davno. Divim se vašem pamćenju koje ovdje iznosite. A za riječi koje vi ne razumijete, nemojte se nervirati. Za to postoje rječnici koji se upotrebljavaju kako bi se razumio pravi smisao riječi. Pozdrav. Otporaš.