HRVATSKA I USTAŠTVO (163) MOTTO: ” NE VOLIM USTAŠE, ALI ZBOG USTAŠA VOLIM HRVATSKU”!

Ovo je redni br. (163) HRVATSKA I USTAŠTVO kojeg sam pronašao (47) opis partizanskih zločina. Motto ovih opisa je bio:

               NE VOLIM USTAŠE, ALI ZBOG USTAŠA VOLIM HRVATSKU. 

Neki su prigovorili na ovaj Motto dok drugi su odgovorili da je Motto više nego dobar, jer daje do znanja dvije stvari: (1) da je bilo Ustaša koji nisu bili dobri, (2) da je Ustaška ideja kao hrvatska državotvorna ideja dobra.

Zamolio bih cijenjene čitatelje da pročitaju ovaj opis o predaji hrvatske vojske i hrvatskih generala… Donosim ovdje četrdeset sedmi dio (47) opisa partizanskih zloćina počinjenih nad hrvatskim vojnicima, starcima ženama i djeci.

Časopis DRINA br. 2-3 Madrid, Španjolska 1962. godine donosi listu od 33 hrvatska generala kojima se je sudilo pred vojničkim sudom u Beogradu od 13-19 rujna 1945. godine. Pred sobom imam taj časopis i usporedjujem imena tih hrvatskih generala. Ima ih nekoliko na ovom sudu u Beogradu koji se nalaze na ovoj gore listi. Sve što možemo sada izreći ovim hrvatskim generalima: S L A V A   H R V A T S K I M   G E N E R A I M A !!! 16. maja 1945.

Nastavlja se sa razoružavanjem i mjestimično sa uništenjem razbijenih neprijateljskih grupica u šumama i u području južno od Dravograda i Blajburga. Zarobljenici se sprovode u Maribor i Celje, gdje se vrši njihovo grupisanje i dalji transport za Zagreb. Pod današnjim danom naša Armija potpala je u operativnom pogledu pod komandu III Ukrajinskog fronta i dobila naređenje da do 18. o.m. sa tri divizije smijeni jedinice I Bugarske armije na okupiranom delu Austrije /Štajerske/ u prostoru sjeverno od granice Maribor – Dravograd do u visinu Landsberga, a sa ostalim snagama da stacionira u Sloveniji. Toga dana prema odluci Vrhovnog Komandanta ulazi u sastav naše Armije 45. divizija iz sastava II Armije. Ona je pred mrak stigla i rasporedila se u području sjeverno od Maribora. 12. i 40. divizija /ranije VI Korpus u prikupljanju u Mariboru odakle po dijelovima sprovode ratne zarobljenike: 40. za Zagreb, a 12. za Osijek, da bi potom ušle u sastav i to: 40. divizija u sastav II, a 12. divizija u sastav I Armije.

17. maja 1945. U vezi naređenja štaba III Ukrajinskog fronta, po okupaciji jednog dela Austrije i smenjivanju jedinica I Bugarske armije, ovaj štab je izdao zapovijest O. broj 340 od 17.o.m. u 01.30 č. u kojoj zapovjesti je izvršena dislokacija podčinjenih jedinica na ovaj način: – 36. divizija na prostoriji: Landsberg – Grossankt – Krajdorf – Valjfelj – Švanberg – Sanktvolfgang. Sa te prostorije istura jednu četu na liniju k. 2131 – k. 1763. – 51. divizija na prostoriju: Marenberg – Vis – Koglja – Hajerning – Muta. Sa isturenom četom kod Sankt Vincenc i k. 1521. – 45. divizija na područje Glajhštetena. – 17. divizija na prostiju Labud – Dravograd – Sl. Gradec. – 12. divizija preuzima sprovođenje zarobljenika za Maribor, a potom za Osijek. – 40. divizija sprovodi zarobljenike iz Maribora za Zagreb. – 16. divizija na prostoriju između Kranja i Drave.

Prema ovoj zapovijesti potčinjene divizije nalaze se u pokretu ka novo dodeljenim prostorijama. 18. maja 1945. U toku prošle noći jedinice 36., 45. i 51. divizije izvršile su smjenu bugarskih jedinica i zaposjele područje koje im je označeno u zapovijesti O. broj 340 od 17. o.m. 16. i 17. divizija završile su pokret i zaposjele područje određeno po prednjoj zapovijesti i to: 16. divizija između Kranja i reke Drave, a 17. divizija prostoriju Labud – Dravograd – Sl. Gradec. Operativno odjeljenje ovog štaba premješta se iz Maribora u Lajbnic. 19. maja 1945. Jedinice 36., 45. i 51. divizije na okupiranom delu Štajerske odmaraju se, sređuju i vrše vojnu obuku. Toga dana ulazi u sastav naše Armije 14. slovenačka divizija, koja se prema naređenju Vrhovnog Komandanta Jug. Armije povlači sa teritorije Koruške i prema priloženoj zapovijesti Pov. broj 267 od 19. o.m. postavlja na prostoriju: Dravograd – Poljana – Crna – Šoštanj – Marenberg sa zadatkom intenzivnog čišćenja čitave prostorije od neprijateljskih grupica koje se sakrivaju po šumama u namjeri da se u povoljnom momentu prebace preko granice.

17. diviziji mijenja se raspored u toliko, što se po prednjoj zapovijesti postavlja na prostoriju Celje – Latkova Vas – Velenje – Slov. Bistrica, sa zadatkom sređivanja jedinica i čišćenja spomenute prostorije od razbijenih neprijateljskih grupica, a jednu brigadu najhitnije upućuje u Maribor za kontrolisanje zarobljenika. 20. maja 1945. Kod 36, 45. i 51. divizije bez promjene. Jedan dio snaga vrši pretres zemljišta i prikupljanje plena, dok se drugi dio odmara i sređuje. 14. divizija u pokretu ka Dravogradu, a 17. divizija ka Celju. 21. maja 1945. Kod 36, 45. i 51. divizije bez promjene. Jedan dio snaga vrši pretres zemljišta i prikupljanje plena, a sa drugim jedinicama se izvodi zanimanje. 14. i 17. divizija razmjestile se na prostorije određene zapovješću Pov. br. 247 od 19. o.m.

Pod današnjim danom ulazi u sastav naše Armije 15. i 18. slovenačka divizija. /Divizije VII. Slovenačkog Korpusa, koji se rasformira/. Vrhovni Komandant Jug. Armije izdaje naređenje po kome naša Armija dobija kao osnovni zadatak, da sa tri divizije drži prostoriju Štajerske do u visini Landsberga, a sa ostalih 5 divizija da zaposjedne bivšu jug. granicu od Dravograda pa zapadno do Tromeđe i dio bivše jug. talijanske granice do u visini Triglava. U duhu prednjeg, ovaj štab izdaje zapovijest Str. pov. broj 348 od 21.V. u 22.30 č. kojom se određuje nov raspored jedinica naše Armije u slijedećem: 36., 45. i 14. divizija ulaze u sastav štajerskog sektora pod komandom general-majora Glige Mandića. – 36. divizija ostaje na dosadašnjoj prostoriji. – 45. divizija ostaje na dosadašnjoj prostoriji s tim, što jednu brigadu pomera na prostoriju Lajbnica. – 51. diviziju sa dosadašnje prostorije smenjuje i prima njen zadatak 14. divizija. Po izvršenoj smeni 51. divizija postavlja se na prostoriju: Dravograd – Slovengradec – Poljana. – 15. divizija postavlja se na prostoriju Kamnik – Ljubno – Solčava. – 18. divizija sa jednom brigadom postavlja se na prostoriju Kranja i sjeverno, a sa ostalim snagama garnizonira u Ljubljani. – 16. divizija postavlja se u gornjem izvornom delu Save na prostoriji Radovljica – Jasenice – Potkoren. – 17. divizija kao armijska rezerva garnizonira u Mariboru.

U prilogu dostavlja se skica rasporeda jedinica ove Armije prema prednjoj zapovijesti. 22. maja 1945. Jedinice vrše pokret prema prednjoj zapovijesti Str. Pov. broj 348. 23. maja 1945. Jedinice naše Armije završile pokret i zaposjele određene prostorije prema zapovijesti ove Armije Str. Pov. broj 348/45.

Poginulo 142 Ranjeno 374 Nestalo 55

Poginulo 25.000 Ranjeno 4.000 Zarobljeno preko 105.000 Nijemaca, ustaša i četnika . Prema tome djelomično su uništene i pale u naše zarobljeništvo slijedeće neprijateljske jedinice:

– Njemačke jedinice: 181., 11., 22., 369., 392., 393. i 7. SS divizija, Kampfgrupa Štefan, Kampfgrupe Fišer, korpusni dijelovi 91. armijskog korpusa, te 104. divizija. Ima zarobljenika i iz 297. divizije. – Pavlićeve jedinice: 1., 2., 3., 4., 5., 6., 8., 9., 10., 11., 12., 13., 15., 16. i 18.

Pavelićeva divizija. Od naprijed navedenog broja zarobljenika ima oko 40.000 Nijemaca, a oko 60.000 ustaša i domobrana i oko 5.000 četnika

Topova raznog kalibra 110 Bacača raznih 500 Automatskog oruđa 4.700 Pušaka raznih 40.000 Pištolja 2.500 Tenkova raznih 40 Kamiona ispravnih oko 650 Kamiona neispravnih oko 150 Osobnih kola ispravnih oko 150 Osobnih kola neispravnih oko 120 Motorcikla raznih 320 Benzinskih cisterna 4 Automobilskih radionica 6 Automobilskih guma vagona 2 Automobilskih dijelova i alata vag. 3 Šinjela 3.000 Odjela, pari 1.500 Ćebadi 2.500 Ranaca raznih 3.500 Raznih artikala hrane oko 22 vagona Podatci o plijenu su još nepotpuni pošto se još uvijek plijen prikuplja na terenu i prebrojava. Samo na stanici u Mariboru prispjelo je oko 200 vagona sa oružjem, municijom i drugim zaplijenjenim ratnim materijalom.

U završnoj fazi ofanzive Jugoslavenske Armije za konačno oslobođenje naše zemlje, naša Armija ostvarila je sa uspjehom određeni joj zadatak od strane Vrhovnog Komandanta. Pri tom je do naročitog izražaja došlo brzo gonjenje potučenog neprijatelja, koji se posle oslobođenja Zagreba, povlačio kroz Sloveniju u namjeri da se prebaci preko biv. jug. austrijske granice i preda saveznicima. Iako je neprijatelj u to vrijeme već bio primakao se blizu same granice, naše jedinice svojim desnim obuhvatom uspele su ne samo da ga stignu već i zaobiđu – obuhvate pri čemu su korištena kao brza prijevozna sredstva: 4 trofejna motorizacija i željeznica koja je od Maribora do Dravograda tek bila osposobljena. Ta činjenica brzog prebacivanja jedinica, bila je odlučujuća. Situacija kod neprijatelja nije nam potpuno bila poznata, naime u početku gonjenja nismo tačno znali da se pred frontom naše Armije nalazi tako velika neprijateljska grupa njemačkih a naročito kvislinških snaga, i saznavši za to mi smo maksimalno ubrzali pokrete naših jedinica. Svi naši borci, a naročito rukovodioci koji su učestvovali u zaokružavanju-opkoljavanju neprijateljske grupacije, pokazali su sjajno požrtvovanje i pregalaštvo da se postavljeni zadatak najpravilnije izvrši.

Bitka za uništenje i zarobljavanje neprijateljske grupacije jačine preko 130.000 vojnika u gornjem toku Drave u prostoru između Karavanki i Pohorja, trajala je od 12. do 16. maja sa žarištem na sektoru Dravograd – Blajburg – Slovengradec. Ustaše, a i četnici borili su se na život i smrt da se probiju iz našeg obruča ali im to nije uspelo. Borbe su s vremena na vrijeme bile vrlo žestoke no u njihovoj odbrani nije bilo dovoljno organizovanosti i povezanosti. Kritičan položaj za neprijatelja sve se je više povećavao, neprijatelj nije imao nikakve mogućnosti za snabdevanje i posljednjih dana demoralizacija kod neprijateljske vojske, sa kojom je bilo nekoliko desetina hiljada civilnog stanovništva, bila je očita.

Ova pobjeda ima veliki vojnički i politički značaj: uništena je sva živa sila ustaško-domobranske Pavelićeve vojske, jer je glavnina iste zarobljena a znatan deo ubijen u borbi. Pored toga uništena je i grupacija četnika koja se borila rame uz rame sa ustašama i koja je kao i oni pokušavala da izbjegne našem zarobljavanju. Tako je domaćim izdajnicima četnicima, naročito ustašama, zadan odlučujući smrtni udarac i tako im onemogućeno da izbjegnu zasluženu narodnu kaznu za sva zločinstva i nedjela koja su ti izrodi počinili nad našim narodima.

Pošto su već bili opkoljeni sa svih strana, našim kategoričkim i energičnim stavom pred engleskim pretstavnicima u Blajburgu, onemogućeno je bilo da nekoliko ustaških generala vode sa njima dalje pregovore o predaji. Na taj način i posljednja grupa ustaša bila je prisiljena da se preda našim jedinicama. Izjalovila se i posljednja njihova nada da će se poslužiti trikom i obmanuti saveznike: da oni imaju sa sobom veliki broj naroda, koji se povlači zajedno sa njima, koji su narod u stvari oni prisilno sa sobom vodili. Pored velikog broja ustaških oficira, zarobljeni su i mnogi ustaški funkcioneri i veliki broj lica iz činovničkog aparata Pavelićeve uprave. Od ustaških generala zarobljeni su: Gustović, Metzger, Majetić, Dolački, Nardeli, Štancer, Gregorić Mirko, Tomašević Ivan, Vjekoslav Servaci, Slavko Skoliber, Metikoš Vladimir, Sertić, M. Vučković i dr. Zarobljen poznati ustaški zlikovac Sudar, i načelnik štaba zloglasnog Bobana. Od njemačkih generala zarobljeni su: komandant za jugoistok feldmaršal Leer , general-lajtnant fon Ludviger , komandant 21. njem. korpusa. I niz drugih ustaških i četničkih vodećih ličnosti. Svega 18 generala između ostalih. Smrt fašizmu – Sloboda narodu! Politkomesar Načelnik štaba Komandant, S.O. pukovnik, general-lajtnant, V. Subotić [v.r. ] Kosta Nađ [v.r.] dragutin – NAPOMENA: feldmaršal A. Leer je uspio pobjeći u Topolšici