HRVATSKA I USTAŠTVO (16) IZVOR: javno.com 5 svibnja 2009

HRVATSKA I USTAŠTVO (16) Izvor: javno.com 5 svibnja 2009

(Fali opis 15.)

Darovati život nije mala stvar, to je umijeće ljubavi; ali darovati život u jednom času manja je žrtva nego darovati ga cijeli svoj život.

Još o Velebitskom Ustanku. Iako se ubrzo navršava osamdeset (80) godina od tog ustanka, moram ovdje glasno i jasno reći da se o njemu još nitko nije osvrnuo s perspektive povijesti. Jest, o njemu se je mnogo pisalo ali vrlo malo istinito.

Ovaj Lički Ustanak nije toliko interesantan ni važan za strance da bi (po)trošili svoje vrijeme pisati o tome. Dok ovo pišem okružen sam novinskim pisanim informacijama triju strana: (1) srpsko/kraljevsko/četničke strane, (2) srbokomunističko/jugoslavenske strane i (3) naše, ako hoćete, hrvatsko/ustaške strane. Prilistavajući i čitajuće sve te izvore je za poluditi. Kada kažem za “poluditi” tim mislim reći da se je jako teško snaći onima koji nemaju izgradjeni svoj nacionalistički identitet.

Prvi i drugi za sigurno su imali i te kako izgradjen svoj nacionalistički identitet, jer su pisali i izražavali se istim rječnikom, istim jalom, istom mržnjom, istim klevetama, istim lažima protiv svakog izraženog hrvatstva. Što je zapanjujuće je to da se pisci br. (1) i (2) koriste utjecajnim i poznatim povjesničarima kao Bogdan Krizman i drugi, spomenu njihovo ime, neku neznačajnu njihovu sitnicu, a ostalo je da te Bog sačuva! Pošto sam ja odgojem mojih roditelja, moje vjere i crkve, imao moj izgradjeni nacionalno/hrvatski identitet, klevete (1) i (2) me nisu ni najmanje zbunjivale. Naprotiv, one su me ČELIČILE.

Već sam spomenuo u prošlim opisima hrvatskog pukovnika Crne Legije Milu Barišića; ovoga puta ću samo nadodati nešto sto mi je Mile pričao u našem trodnevnom razgovoru u Parizu 1962 godine. Poslije sahrane Ustaše Stipe Devčića, preko velebitskih šuma i kuda su znali, vraćali su se u Zadar. U probijanju do Zadra naišli su na neke lovce. Priča Mile Barišić da on još uvijek ne vjeruje da su to bili lovci. To su po svoj prilici bili srpski žandari preobučeni kao lovci. Tko su da su bili, puškaranje je započelo. Nas su naše bombe spasile. Jedni su bacali bombe i tako stvarali veliki dim i galamu, dok su drugi pucali iz parabela. Lovci/žandari su pobjegli/nestali. Mi smo imali jednog lakiše ranjena.

Ono malo sanitetskog materijala što smo imali, nije bilo dovoljno. Snalazili smo se kako smo znali. Našli smo neko vrlo dobro skrovište. Tu smo ostali nekoliko dana. Ranjeniku se rana pozlijedila. Sve gore i gore. Morali smo biti vrlo oprezni. Velebitski čobani nam donose vijesti da je žandarmerija sve blokirala i pregledava. Jednog čobana smo zamolili da ode u grad i donese nam sanitetskog materijala. Listu mu nismo smjeli dati radi kontrole. Sve je zapamtio. Rekli smo mu kada sve nabavi, da sanitetski materijal sakrije ovci ispod trbuha, dolje gdje je ovčje vime. Mali je poslušao, otišao, uspio i sve donio. Lijekovi su vrlo dobro pomogli i za dan dva već smo bili na putu za Zadar. Pukovniče, pa kako ste to sve mogli izdržati, pitam ga ja? Vrlo kratak odgovor: Za Hrvatsku ništa nije teško! Za Hrvatsku sve se može izdržati! Zato sam bio Ustaša.

U S T A V ” USTAŠE ” – Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta. lV. PRISEGA. Točka 11. – Prisega, koju ustaše polažu, glasi:

” Zaklinjem se Bogom svemogućim i svime što mi je sveto, da ću se držati Ustaških Načela i pokoravati propisima, te bezuvjetno izvršavati sve naloge Poglavnika, da ću svaku povjerenu mi tajnu najstrože čuvati i nikome nikada ništa odati. Zaklinjem se, da ću u ustaškim redovima – na kopnu, moru i zraku – izvojevanu hrvatsku državnu samostalnost i hrvatsku narodnu slobodu čuvati i braniti. Ako se ogriešim o ovu prisegu, svjestan sam svoje odgovornosti za svaki svoj čin i propust i prožet osvjedočenjem dužnosti, ima me po ustaškim propisima stići kazna smrti. Tako mi Bog pomogao! Amen.”

Eto, to je Ustaška prisega u koju su prave Ustaše vjerovale koliko god se vjeruje u Boga. Zato je medju Ustašama vladalo pravilo da Ustaša Ustašu ništa ne pita, jer ti ne smije reći. A kada Ustaša kaže: ustaške mi riječi, to je jednako najvećoj prisegi. Sve izneseno se je radilo poradi i za Hrvatsku. Nastavlja se.

Objavljeno: 03.05.2009. u 13:41h

Gracena13 4.05.2009 20:10 h

citat: Darovati život nije mala stvar, to je umijeće ljubavi; ali darovati život u jednom času manja je žrtva nego darovati ga cijeli svoj život. _____________________________ Lijepo rečeno. No, ja bih nadodala da je zaista umijeće ljubavi , biti spreman donijeti odluku da ako zatreba u trenutku daruješ vlastiti život za Domovinu.

Domobran 5.05.2009 01:41 h

Gracena13 potpuno se slažem što ste rekli. Ja sam mislio da sve muke prestanu onda kada čovjek umre, što je i istina. Kada čovjek posveti svoj život svojoj domovini i za nju pogine, tada muka/žrtva prestaje biti žrtva. Kada čovjek cijeli svoj život žrtvuje za domovinu, po mom skromnom mišljenju, to je veća žrtva, jer je dulja. Hvala vam na primjedbi koja je zlata vrijedna. Pozdrav.

meterizanka 5.05.2009 12:11 h

Vas ustaša i fašista ima ko korova.

Otporas 5.05.2009 13:31 h

meterizanka iz dana u dan biti će nas sve više i više. I kada vi uvidite da ste osamljeni, onda čete nam se priključiti. Tada ćemo mi vas uzeti onako kao što je otac uzeo svojeg izgubljenog sina i ispekao mu vola za dobrodošlicu i povratak u obiteljsko gnijezdo, čitaj u hrvatsko/državotvornu ideju.

matrixdc 5.05.2009 15:55 h

meterizanka oni su ti kao krpelji, piju krv i množe se. Eto to ti je “zdravo” tkivo ovog naroda, koje je 50 godina bježalo po svijetu a sad nam govori što nam je mislit.

Gracena13 5.05.2009 17:33 h

G.Otporaš, svaka čast! Smireno , na vrlo kulturan i obziran način ste odgovorili na očito svjesno i vješto osmišljenu provokaciju kako bi se izazvala neprimjerena protureakcija kod sugovornika , nakon koje bi uslijedila pritužba uredništvu sa zahtjevom da se Vaša stranica ukloni s portala. Nije sramota pisati i razgovarati o događanjima iz proteklog vremena naše povjesti, sramotno je i za svaku osudu, činiti svjesno zlo spram bližnjeg svog, kako ranije, tako i danas. Nakon što pročitah krajnje nesuvisle komentare pojedine, kao odgovor prilažem prekrasnu izreku pokojnog blaženika Alojzija Stepinca: Neka vas od ljubavi prema neprijateljima ne odvraća njihova zloća, jer jedno je čovjek, a drugo je njegova zloća. Lijepi pozdravi i ugodan dan, Gospođi i Gospodi!

Domobran 5.05.2009 20:28 h

gracana13 najljepša hvala na upozorenju. Držati ću se mojeg načela kojeg sam stavio prilikom otvoranja ove stranice, tj. prvog opisa “Hrvatska i Ustaštvo” da ću se vladati uljudno i ne dati izazvati. Ali, ne zaboravimo da uvijek: “I dva loša svališe miloša” kaže naša stara hrvatska izrečica. Opet vam zahvaljujem i iskreni pozdrav. Bog!

Gracena13 5.05.2009 23:09 h

Otporaš@ citat: Bog! Sreća da niste upisali : Bok ! Book! ili Bookić ! jer se tada ne bih javila više nikada na Vašoj stranici. Ne pitajte poradi čega, je vojna tajna.) ( Moram se malo našaliti, jer mi je ona odurna usporedba i zlonamjerni epitet : Fašist, na trenutak podigao tlak na najvišu moguću skalu. No, uvijek se u ovakovim prilikama prisjetim predivne plemenite izreke pokojnog blaženika Stepinca, koja me isti tren razvedri i utješi unatoč svoj zlobi i zlu koje se odašilje spram sugovornika poradi različitosti u promišljanju, ne isključivo i jedino ovdje, nego nažalost gotovo na većini stranica diljem Net-a.

colonia.tino 5.05.2009 23:51 h

Prijatelju Otporaš, imate moju podršku, ako Vam to nešto znači. Ne dajte se isprovocirati, nas ipak ima znatno više, uvijek je bilo, uvijek nas, i uvijek će nas biti.

Domobran 6.05.2009 00:26 h

colonia.tino naravno da objeručke prihvaćam vašu podršku i svi onih koji iz želje da saznaju nešto više nego što znaju o ustaškoj borbi za oslobodjenje Hrvatske, te prate i čitaju opise ” HRVATSKA I USTASTVO “. Svima se iskreno zahvaljujem. Pozdrav.

sponzoras 6.05.2009 14:40 h

Hm da… ispada po ovom opsežnom subjektivnom osvrtu na ustaštvo da su skoro pa bili pokret “Majki Terezi” Genocidni, nacistički, rasistički pokret ne mogu i neću priznati kao državotvorni, koliko god on bio lijep i krasan u svojoj ideji. Realizacija ga je izdala… Iskreno, nadao sam se objektivnijem osvrtu, no on je izostao… šteta.

Domobran 6.05.2009 21:38 h

Kolega sponzaroš drago mi je da pratite moje opise o Ustaštvu. Što se tiče objektivnosti, tek smo sada u početku godine 1933, dakle, prije svih onih dogadjaja koje ste vi očekivali a oni još nisu došli. Doći će. Samo se strpite! Osudu Bog daje tek tada kada čovjek umre. S poštovanjem i iskrenim pozdravima, Otporaš.