HRVATSKA I USTAŠTVO (11) “GLAVO MOJA NISAM KOPO’ ZATE, GABOGDA TE RAZNILE GRANATE”, 29 travnja 2009

Prilažem sliku sa sprovoda Maitre Georges Desnons u Parizu 1962. Na toj sliki se vidi vlč. Branko Marić i drugi istaknuti Hrvata koji su došli na pogreb.

                                USTAŠKA PJESMA

HRVATSKA I USTAŠTVO (11) “GLAVO MOJA NISAM KOPO’ ZATE, DABODA TE RAZNILE GRANATE, 29 travnja 2009.

Iako sam nastojao u kraćim crtama ići kronološkim redom prikazati razloge i uzroke osnivanja Ustaškog Pokreta, ukazuje se potreba… da kad-kada popunim moj opis o kojem pišem s onim osobama koje su jako značajne a koje sam sreo mnogo godina kasnije u Emigraciji i imao priliku sa njima pričati. Oni su ti koji su dio naše hrvatske borbene povijesti rata NDH. Molim da se ovo uzme u obzir! Otporaš.

Kurt Adelfels kaže: “Svaki je zdravi idealizam realističan: idealan je u cilju, realističan u sredstvima. Ne valja se dakle nikada rugati idealistima, kao da su svi samo pusti sanjari, koji love varave utopije”. Iz knjige : Dometi Duha, tisak “Iskra” Vinkovci, 1969.

Nedvojbeno da je dr. Ante Pavelić ove izreke imao u svojem planu kada je osnivao Ustaški Pokret. On, Poglavnik, ne samo da je tražio Hrvate da se učlane u Ustaški Pokret. On je tražio nešto više. On je tražio IDEALNE HRVATE kojima neće biti žao poginuti za Hrvatsku. On, Poglavnik, ih je i našao, dao im ime Ustaša, kao što je i Eugen Kvaternik (1825-1871) Rakovački dao svojim borcima ime Ustanici. Ta riječ Uskok, Ustanik ili Ustaša je riječ od glagola ustati. Dakle, da bi se bilo koja radnja ostvarila, potrebno se je ustati. Radnja ili radnje se ne mogu izvršiti ležeći ili sjedeći. Neophodno potrebno se je USTATI. Mislim da je ovo kristalno jasno. Jasno je bilo i Poglavniku. Zato je imao Janka Pustu u Madjarskoj i logore u Italiji za treniranje Ustaša. U tim logorima su se trenirali oni idealni Hrvati kojima je bila glavica kupusa skuplja od njihove glave.

I baš upravo te idealne Hrvate Poglavnik šalje na Velebit, u Liku, da dignu ustanak. U kratkim crticama iznijeti ću ono što sam osobno čuo od dvojice sudionika Velebitskog Ustanka. Najprije ću iznijeti što mi je o tome pričao pukovnik Mile Barišić. Godine 1962 u Parizu je umro hrvatski prijatelj, Francuz Georges Desbons, branitelj hrvatskih Ustaša u atentatu na kralja Aleksandra Karađorđevića u Marseille-u 9 listopada 1934 godine; Pospišila, Kralja i Rajića. Pošto sam osobno poznavao gospodju Desbons i znao sam da joj je muž bolestan i bio u bolnici, javila mi je da je umro i da bi željela da budem na sprovodu. Bio sam i tu sam upoznao mnoge istaknute Hrvate. Fra. Branko Marić iz Madrida koji je vodio pogrebnu službu. Mene je zapala dužnost da nosim i položim hrvatska odlikovanja (ukupno četiri (4) mala jastučića) na kovčeg prije spuštanja u raku. Tu sam upoznao pukovnika Crne Legije Milu Barišića, pukovnika Crne Legije Jozu Mamića, Iliju Bagarića iz PTS i mnoge druge. Osobno je htio Mile Barišić biti sa mnom, jer je jedan sudionik velebitskog ustanka bio moj prvi susjed a njegov vjerni prijatelj i kasniji zapovjednik Crne Legije, Vitez Rafajel, Ranko Boban.

U idućem nastavku priče koje sam čuo od Mile Barišića. Teror beogradske čaršije ne prestaje. Batinjanje Hrvata se pojačava. Zagrebački nadbiskup Antun Bauer piše memorandum kralju Aleksandru u kojem opisuje batinjanje Hrvata njegovih žandara. Sve to skupa puni času hrvatskog GNJEVA.

Nastavlja se. Objavljeno: 29.04.2009. u 15:17h

Janica 29.04.2009 15:55 h ” U tim logorima su se trenirali oni idealni Hrvati kojima je bila glavica kupusa skuplja od njihove glave.”—-Možete li mi ovo pojasniti?

matrixdc 29.04.2009 17:12 h

Ne može jer još ima kupusovu glavicu na ramenima.

Domobran 29.04.2009 17:34 h

Vrlo rado, Janice. Možda ste čuli a možda i ne, da su hrvatski vojnici za vrijeme drugog svjetskog rata u borbi za Prvu Hrvatsku Državu sa tri (3) inicijala NDH, koji se nisu plašili i bojali ići u rat, pjevali uz galamu pušaka i topova: “Glavo moja nisam kopo’ zate, da’bogda’ te raznile granate” Iz te hrabrosti proističe nesebičnost hrvatskog dobrovoljnog vojnika za dati svoj život na Oltar Domovine. Iz te Hrabrosti je ispjevana vrlo poznata hrvatska vojnička koračnica, pjesma:

Puška puca – narodna pjesma

Puška puca a top riče, grmi kao grom,
Sad Ustaša bojak bije za Hrvatski dom.

Puška puca krv se lije, dušman bježi klet,
A Ustaška hrabra vojska vrši zavjet svet.

Tjera smjelo dušmanina, s praga djedovskog,
I podiže staru slavu roda Hrvatskog.

Puška puca a top riče, barut miriše,
Mlad Ustaša na bojištu ranjen izdiše.

Ne plaši ga grom pušaka ni topova jek,
Dom, sloboda, vjerna ljubav, rani su mu lijek.

Oj Hrvatska zemljo mila, sviće danak tvoj,
Sad Ustaška hrabra vojska za te bije boj.

Janice, nadam se da sam donekle pojasnio značenje i smisao cijene izmedju “glavice kupusa” i ljudske glave. Ova pjesma je pjevana u rovovima u borbi za Prvu Hrvatsku Državu. Zašto nekim ili ponekim Hrvatima danas smeta junaštvo ovih Hrvata koji su svoje živote dali u borbi za obranu časti i imena hrvatskoga. Pozdrav.

matrixdc 29.04.2009 20:13 h

En ti miša, pa ovo je kao partizanske pjesme :–))) Janica 29.04.2009 21:37 h – “Glavo moja nisam kopo’ zate, da’bogda’ te raznile granate”- prestrašno!!!! Pa zar ti ljudi nisu baš ništa vrijedili? Ni sebi ni drugima? Ajmeeeeeeeeeeee:-(((((((((

east zagreb 29.04.2009 23:02 h

Janice kad te razočaravaju pjesme hrvatskih dragovoljaca, evo onda za tebe jednog stiha jugoslavenskih partizana. Stih dočarava koliko su vrijedili i sebi i drugima: “Druže Tito samo reci, letit ćemo kao meci”

Otporas 30.04.2009 03:01 h

Janice potpuno razumijem “prestrašenost” nečiju ove pjesme. Ova pjesma je za idealiste koji imaju svoj odabrani i zacrtani cilj, MISIJU. Navest ću vam jedan primjer. Bili smo na demonstracijama protiv Jugoslavije. Sve je bilo lijepo i mirno dok nisu došli neki Srbi provokatori i počeli izgrede praviti, izazivati. Policija je došla i nastojala stvar smiriti. Ali Srbi ko’ Srbi, bahati. Jedan Hrvat iziđe iz reda pred te Srbe i kaže im: Mi demonstriramo mirno ovdje protiv Jugoslavije a ne protiv Srbije, na što je dotični odgovorio: Ja nisam niti Srbin niti Hrvat. Ja sam Jugoslaven. Razjarani Hrvat mu oštro reče: Onda, kada si ti Jugoslaven, ja ti j…. mater Jugoslavensku. A ti ako imaš m..da opsuj ti meni Hrvatsku mater i gotov si. Srbin se uplašio i reče: pa ti bi se bre tuka. Kako policija ništa nije razumijela, tako se je to sve “mirno” završilo. Hrvat je postupao iz ideala prema svojoj, Janice, vašoj i našoj Hrvatskoj. U ovakovim slučajevima se zapjeva: “Glavo moja nisam kopo’ zate, da’bogda’ te raznile granate”. I tada je jednom idealisti njegova glava jeftinija od jedne glavice kupusa