HRVATSKA ENCIKLOPEDIJA Knjiga 103: VELIKANI DUŠE I UMA NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE – 3. knjiga

ANTE STARČEVIĆ: IZABRANI SPISI

Priredio Dr. Blaž Jurišić. — Izd. HIBZa, 1944.

Dušan Žanko, “Hrvatska smotra”, Zagreb, 1944. – str. 80

Značajan i težak posao, što ga je obavio Dr. Blaž Jurišić oko Starčevićevih spisa zaslužuje punu pažnju i priznanje s više razloga. U prvom redu zato, što smo konačno dobili Starčevića u divnom, pristupačnom, izabranom obliku.

Ako se uzme u obzir, da ga tako reći do sada nismo ni imali, jer su zadnja izdanja njegovih govora i djelomično sabranih djela tiskana sve od reda prije našega stoljeća, pa ih više nije bilo moguće dobiti, ni pronaći, onda ćemo istom uočiti objavljenje ovoga djela u svoj njegovoj vriednosti. Starčević je doduše postao obći narodni pojam, svi smo ga intuitivno nosili u duši ovijena magičnim čarom Otca Domovne, ali pojedinačnih misli njegove osnovne političke teze, njegov svjetovni nazor, ljepotu njegova stila, humanističku jezgru njegove nauke nismo mogli sami uočiti i osjetiti (osim dakako riedkih pojedinaca, većinom starije generacije). Ovaj posao objavljivanja Ante Starčevića ima na sebi sve značajke odkapanja, jer je tek jedan mali dio bio tiskan u posebnim knjigama. Sve ostalo blago ležalo je zakopano u časopisima (Bačka vila, Danica, Zora dalmatinska, Neven, Zvekan, Hervat, Hervatska, Arhiv za povjestnicu jugoslavensku, — u vremenu od 1845.—1870. god.), u novinama (Ilirske narodne novine, Pozor, Hervatska, Sloboda, Hrvatska, Hrvatsko pravo, — u vremenu od 1851.—1895.), te u nekim Kalendarima, osobito u Hrvatskom kalendaru za g. 1858., što ga je uredio a većinom i napisao sam Starčević.

Time nam je Dr. Jurišić pružio temeljitu Starčevićevu bibliografiju, a to za naše prilike znači, da je svladao lavovski dio posla za svaki rad oko Starčevića. Uzput je navedena, i ako ne baš sasvim iscrpno, i književnost o Starčeviću, od pjesama u pučkom desetercu iz 1900. g. do djela Josipa Horvata iz 1940. godine.

Sam izbor je tražio dug, savjestan i strpljiv rad prema sustavu, kojega je uređivač postavio (Predstavke, Govori, Razprave, članci, Satire, Pisma, Iskrice, Programi). Trebalo je dakle ne samo pročitati nego i vagnuti ogroman material obsegom, težak i filozofski tvrd material sadržajem, naročito za izbor “Iskrica”, koje su same po sebi dragocjene hierarhijski postavljene riznice vriednosti (Narod, Država, Vladavina, Družtvo, Vjera i moral).

“Iskrice” same zapremaju pune 82 stranice čitave knjige, koja broji 563 stranice, i predstavlja nesumnjivo najoriginalniji i najvriedniji dio Jurišićeva rada; one su odraz jednoga nacionalno i etički zrela duha, koji je kao takav znao doseći do duhovne tajne Starčevićeve ličnosti. Osobito je važno, što je za svaku iskricu naveden književni izvor, i time je ovo djelo dobilo uistinu autentičan znanstveni pečat postalo ujedno prvi i absolutno potrebiti stručni priručnik za Starčevića, poput kakove ideoložke Enciklopedije misli ili Rječnika idejnih pojmova i aforizama.

Ako još spomenemo i stručne bilježke dra Jurišića o Starčevićevom jeziku i pravopisu, popis rieči iz osebujnoga Starčevićeva rječnika, pa Podatke iz života A. S. i konačno sažetu i jednu studiju o Starčeviću, onda možemo reći, da je ovo knjiga, koja će dugo ostati uzorom, kako treba pripravljati i opremati izdanje ovakova karaktera. Sada istom imamo Starčevića!

U studiji je dra Jurišića od osobite vriednosti, obračun s mišljenjem Ante Radića, s kojim uistinu treba obračunati, kao što je on obračunao sa starčevićanstvom i time stvorio jedan mlaki i magleni mentalitet, koji je pored vanjskih neprijatelja bio jedan od najstrašnijih neprijatelja Hrvatske.

Odlomak “Vanjska uporišta” bi mogao postati temelj za oveću studiju u tom smjeru, kad dođe za to vrieme, jer s te strane je Starčević najslabije osvietljen.

Što se tiče samoga “Izbora spisa” moglo bi se dakako pitati, zašto nije izabrano ovo ili ono, jer Starčević je neizcrpiv i dragocjen gdjegod ga se dirne, ali i sam priređivač veli, da žali što nije mogao dalje, jer mu je “stajala na razpolaganju samo jedna knjiga određena obsega”. Tako su izostali Starčevićevi polemički članci sa iztaknutim hrvatskim ličnostima njegova doba, mnoga njegova mišljenja o Srbima, razprave o Grcima i Rimljanima, o Iztočnom pitanju i t. d. Bez sumnje ima tu mnogo stvari, preko kojih je vrieme prešlo, pa u svakom slučaju stojimo uz razloge dra Jurišića.