(Prenosim sa portala javno.com “HRVATSKA I USTAŠTVO” nekoliko komentara koji svaki za sebe znači mnogo. Ja sam na ovom gore spomenutom portalu otvorio stranicu “HRVATSKA I USTAŠTVO” gdje sam imao ukupno 168 opisa na kojima su se ljudi, komentatori slobodno izjašnjavali povodom naslova same stranice. Tu su se koplja lomila, ne iz osobnih nego upravo hrvatskih razloga. Jedna od najvrućih tema je bila “Proces protiv Poglavnika”. https://otporas.com/hrvatska-i-ustastvo-proces-protiv-poglavnika-52-objavlje-15-lipnja-2009-u-1807h/ Sve je vrijedno pročitati, pa tako i priložene kometare. Nemoj ništa čitati, nećeš ništa zanti. Ako ništa ne znaš, onda živiš kao pustinjak u pustinji. Mile Boban, Otporaš.)
https://otporas.com/hrvatska-i-ustastvo-proces-protiv-poglavnika-52-objavlje-15-lipnja-2009-u-1807h/
Hruhru 10th April 2012, 23:14
Dirljiva je Otporaševa odanost idealima za koje su ginuli pripadnici HOS-a u WW2…
Mladost sam provela slušajući samo jedan dio priče, onaj o kojemu Otporaš ne govori, pa iako sam davno osvijestila da postoji i druga strana uvijek sa zanimanjem čitam Otporaša o njoj. Za razliku od Houdinija, mislim da premalo znamo o ideologiji ustaškog pokreta jer je on i dan-danas na neki način tabu tema. Previše je zla napravljeno za vladavine NDH da bi o njemu bilo oportuno govoriti sa pozitivnim predznakom… Odatle i ta “gromoglasna” šutnja na Otporaševe upise iz kojih se mnogo toga može saznati i naučiti, bar mi se tako čini. Ipak, svatko tko želi biti objektivan danas sigurno zna da najveći dio pripadnika HOS-a nije mislio ni činio ništa nedolično, a službu je obavljao sa samo jednim ciljem: ostvarenja vjekovnog sna o samostalnoj i slobodnoj Hrvatskoj. Zato su ti ljudi sasvim sigurno zaslužili povijesnu rehabilitaciju, jer kao pojedinci ne mogu snositi odgovornost za nedjela drugih za koja, vjerujem, mnogi u to vrijeme nisu ni znali ni čuli.
Iako nas danas muče neki novi problemi, a WW2 protekom vremena, sasvim prirodno, sve više pada u zaborav, podržavam Otporaša i njegovu ljubav da nas upozna i sa onim što mi nismo prije znali niti smjeli znati (i ne samo njega!) u njegovom nastojanju da promijeni jednostranu percepciju o vojsci NDH kao zločinačkoj i njezinim vojnicima kao zločincima. Zato sa zanimanjem čitam “njegova” pisma i komentare! 🙂 Jedino bih voljela znati kako možemo biti sigurni u autentičnost tih dokumenata, pa ako su negdje već ranije objavljeni (a vjerujem da jesu) bilo bi dobro navesti izvor…
Otporaš 10th April 2012, 23:49
Poštovana Hruhru,
Mislim da odgovaram plemenitoj gospdđi jer tako zaključujem po vašem pisanju. Što se tiče ovoga pisma kojeg ste vi sada pročitali, to je general DRINJANIN pisao u šapirografiranom izdanju DRINE, revija za odgajanje budućih hrvatskih vojnika, br. 9 1951 god. od 20 prosinca. Nastavljam ubrzo treći (dio) pisma. Molim samo pratite i pomogućnosti kopirajte i sačuvajte.
Uvjeravam vas da pisma generala Drinjanina koja ja posjedujem nisu još vidjela svjetlo dana niti su bila objavljena u javnosti. Mnoga od tih pisama sačuvao sam i omotnicu/kuvertu sa markom. Dakle, autentični su i za moju osobnu procijenu su od vrlo velike naše hrvatske povijestne važnosti. Ima samo jedno pismo koje sam prije dvije i pol godine objavio na jednom portalu koji više ne postoji. To pismo nisi naslov: Poslijednje pismo generala Drinjanina, pisano svom uskom suradniku i mome dobrom poznaniku pukovniku Štefu Crničkome (1903-2006) 18 travnja 1969. godine. To sam pismo tada dao objaviti u javnost na portal javno.com, jer je izišao jedan opis povodom 40 obljetnice pogibije generala Drinjanina. Govori se da je Generalov ubojica Ilija Stanić bio i generalov kršteni kum. Koliko znam to još istinito nije provjereno. Kako je general to pismo pisao samo dva (2) dana prije svoje mučeničke smrti i kako je on povoljno u tom pismu Štefu Crničkome pisao o Iliji Staniću, dok je ovaj, Ilija Stanić, u to vrijeme pripremao kako što zgodnije ubiti svojeg kuma i hrvatskog generala, dotle general Drinjanin najpovoljnije piše o svome kumu i dva dana kasnije o svome ubojici. O tome će biti još riječi.
Što se tiče bilo kakovih zločina počinjenih na području NDH za vrijeme WW2, treba uvijek imati na umu i pred očima da su to bila ratna vremena i da su na području NDH ratovale nekoliko stranih vojska, i to svaka za svoj osobni račun a na uštrb nama Hrvatima i našoj Državi Hrvatskoj. Osim toga poznato je da pobjednici ratnu povijest pišu onako kako to njima najviše odgovara. Čim prije ću priložiti ovdje jedan link pa vas uljudno molim i sve one koji do tog linka dođu, da ga pogledaju.
Primite iskrene pozdrave. Otporaš.
Zoran 11th April 2012, 00:02
RE: Film jugoslavenske tajne službe (50 min.)
(Ovo sam malo prije dobio od jednog prijatelja s molbom da proslijedim svima koje poznajem.)
Druga epizoda pod nazivom “Krvavi tragovi slobode” Krajem 1944. Crvena armija instalirala je Tita u Srbiji, odakle kreće u pohod na ostatatak Jugoslavije. Radi učvršćenja komunističke vlasti
Jugoslovevske tajne službe (50 min. film)
Jugoslavenske tajne službe 2.epizoda
Druga epizoda pod nazivom “Krvavi tragovi slobode” Krajem 1944. Crvena armija instalirala je Tita u Srbiji, odakle kreće u pohod na ostatatak Jugoslavije. Radi učvršćenja komunističke vlasti,…
Zoran 00:51:46
Added on 4/1012
Jugoslavenske tajne slu (http://www.youtube.com/watch?v=XJKXBoTWktY&feature=share)
Druga epizoda pod nazivom “Krvavi tragovi slobode” Krajem 1944. Crvena armija instalirala je Tita u Srbiji, odakle kreće u pohod na ostatatak Jugoslavije. Radi učvršćenja komunističke vlasti, partizanska tajna služba OZNA dobiva zadatak – kako to piše u jednoj naredbi – da istrijebi narodne neprijatelje, i stvarne i potencijalne. A to je po ondašnjim kriterijima mogao biti svatko tko nije bio pristupio partizanima. Prvi će se na udaru naći pripadnici njemačke manjine, mahom starčad, žene i nejač. Brojke su zastrašujuće: život je izgubilo oko 60.000 ‘Švaba’, od čega 26.000 žena i6000 djece mlađe od 14 godina.
Planske, masovne likvidacije bez suđenja nastavljene su u Zagrebu te po Sloveniji i na Križnom putu, nakon što su Britanci izručili razoružane hrvatske vojnike i civile s Bleiburga. Citirajmo dnevnik 17. istočno-bosanske divizije, jedne od partizanskih jedinica zaduženih za egzekucije u “Deželi“.
23. maja 1945.: Zadatak: likvidiranje izdajnika. Zbog izvršavanja postavljenog zadatka nije se nikakav rad odvijao u toku dana. 24. maja: isti zadatak. 25. maja: isti zadatak.
Uglavnom se poštovalo pravilo da se svaki narod obračunava sa svojim ‘izdajnicima’: Hrvati su ubijali Hrvate, Srbi Srbe. Tako samo na području Kočevja, gdje je ordinirala 11. dalmatinska brigada, leže posmrtni ostaci oko 30.000 zarobljenika. Mnogi od egzekutora stradat će od takozvane partizanske bolesti – poludjet će od silne prolivene krvi! To se dogodilo i Šibenčaninu Ljubi Periši, načelniku Ozne spomenute brigade. Mučen noćnim morama, ubio je i ženu i djecu i sebe.
Epizoda traje 50 minuta, pa uzmi piće i popcorn. Enjoy!
Zoran.
11th April 2012, 01:51
Hrvatska i Ustaštvo (107)
ZADNJE PISMO MAKSA LUBURIĆA
(Prenosim ovdje sa portala javno.com (možda) zadnje pismo generala Drinjanina. Možda se neće nikada (sa)znati za njegovo prvo pismo kada je pisano.
Zadnje pismo u životu generala Vjekoslava viteza Luburića je pismo pisano Koordinatoru Stjepanu Štef-u Crničiki ( 1903-2006), pukovniku Hrvatskih Oružanih Snaga, HOS. Otporaš)
general DRINJANIN:
18.lV.1969.
Dragi Štef !
Hvala na trudu, na vijestima, pozdravima i brigama za nas. Nisam ti se javljao, jer si stalno u pokretu, kako smo se dogovorili a kako sve ide u redu, nisam se požurivao. Ja sam dobro, logoraši su bili za praznike, (po svoj prilici ovdje general Drinjanin misli na svojih troje djece koja su bila smještena kod nekoga radi škole a ova ih baba čuvala i na njih pazila preko tjedna dok bi oni išli u školu. Često bi dolazili kući za week-end gdje bi se oni osjećali kao “logoraši“, misleći na logor Janka Pusta, mo. Otporaš.) baba nas obilazila, pa iako sam išao i u Barcelonu, sve je bilo u redu, i logoraši se vratili u logor, baba kući, a nas troje kao i obično, (ovdje general Luburić misli na Iliju Stanića – udbinog ubojicu – , Domći, generalov prvi sin, rođen 23 listopada 1955. koji je stanovao sa njima i general, mo. Otporaš.) u redu. Danas je Domći bio kuhar, Ilija isto, i ja isto. I proživili smo , kako vidiš i ovo. Nema problema, i sada pravim OBRANU, (novina, mjesečnik, glavno glasilo organizacije Hrvatski Narodni Odpor HNO. Mo.) dovršili smo Dabinu povijest, (dr. prof. Miljenko Dabo Peranić (1923-1994) je bio uski suradnik generala Drinjanina. Dabina knjiga je: Povijest za vrijeme narodnih vladara, mo. otporaš.) otpremamo pomalo ono prije napravljeno, Mijatovića i Nikice. Djeca dobro, zdravlje isto, a i vijesti su dobre. (General pozetivno misli o hrvatskoj stvari a da ni slutio nije da ima guju ljuticu u svojim njedrima, mo. Otporaš.) Kako od Tebe i Dabe, tako je već stigla i od Stanića iz Hamiltona, (potrebno je ovdje spomenuti da je u Hamiltonu živio jedan čestit Hrvat Ivan istim prezimenom Stanić i da je bio vjerni generalov suradnik. Ovaj Ivan Stanić je od Imotskog i nema nikakove rodbineske veze sa generalovim ubijicom Ilijom Stanićem, mo. Otporaš.) da je bilo naroda iznad očekivanja u Torontu a nadam se da je ispalo dobro i drugdje. (Radi se o proslavama Dana hrvatske državnosti 10 Travanja, mo.) U Chicagu Grgić, Ilić, fra. Vendalin (Vasilj, mo.) i vitez Ćorić Dominik, naš kapelan, (radi se o glavnim govornicima na proslavi, mo. Otporaš.) pa vjerujem da smo i tamo dostojno svršili. Javljaju da ide dobro i fond za kuću u Torontu (kupnja Doma Hrvatskog Narodnog Otpora HNO u Torontu, mo.) drugo ništa, posebno iz Usa.
Bebek nam je poslao 40.000 P.(esota) i veli da će i drugo do kraja svibnja. (Radi se o Željku Bebek koji je od 1962. do konca 1968. godine povremeno radio sa generalom Drinjaninom u tiskari DRINAPRESS. On je napisao knjigu: JEDAN NAROD U OPASNOSTI i tiskao ju u tiskari DRINAPRES za koju nije imao novca da plati ni minimalne troškove. Tih 40.000 pesota su za tu svrhu, mo.) Kum Prcela (Ivan Prcela, kojemu je general Drinjanin bio vjenčani kum 26 prosinca 1963 god., mo.) piše za knjigu Blajburg (Bleiburška Tragedija, mo.) da će ju morati pregledati jezični i drugi stručnjaci, i da su odlučili čekati. (Koliko mi je poznato morali su (sa)čekati da se sakupi dovoljno dobrovoljnih doprinosa za pokriti troškove tiskanja spomenute knjige, koja je na koncu ugledala svijetlo dana 1970. Godine naslovom OPERATION SLAUGHTERHAOUSE, mo. Otporaš.)
Jedino nam se gazda od kuće joguni i sada traži 600.000 peseta, jer da je novac izgubio vrijednost. Rekao sam: njet. I bumo vidili.
( Ovdje se treba objasniti hrvatskoj javnosti da je kuća u kojoj je stanovao hrvatski general Vjekoslav Maks Luburić i u kojoj je bila tiskara DRINAPRESS, gdje su se tiskale mnoge knjige, časpopisi, letci, proglasi, novina OBRANA i vojnićki priručnici za izobrazbu budućih hrvatskih vojnika DRINA, nije bila vlasništvo generala Drinjanina, nego je bila iznajmljena i pod kirijom. Vlasnik kuće je htio prodati kuću generalu Drinjaninu u vrijednsti za 4.000 američkih dolara, što je bilo čudo manje od sada tražene 600.000 pesota cijene. General se obratio Hrvatima grada Toronto da bi mu oni prikupili sredstva da kupiti ovu kuću tako da se ne mora preseljavati. Evo šta o tome kaže generalov suradnik Ratko Gagro (1913-1975, mo. Otporaš).
Pismo 11.3.1969.
Dragi Generale,
…” U vezi kuće sam sve razumio…Meni je to prva vijest da se prodaje…kako vi navađate za $ 4.000…Moje je mišljenje da se da par stotina dolara kapare i stavi se rok mjesec ili dva …Dotle treba dati vrimena organizaciji i pojedincima da se svota pronadđe i dostavi za određeni datum…Ako svi zataje neće Šimunac, Stanić, Nikica, Ćurić i Gagro. Stoga kupite…”
(Tako kaže Ratko Gagro o toj kupnji, koja se na svu hrvatsku žalost nije ostvarila, jer je neprijatelj hrvatskog naroda drugačije planirao…mo.)
Prilažem poveznicu tiskare DRINAPRESS-a i kuhinje gdje je Udbin plaćenik i ubojica Ilija Stanić ubio hrvatskog generala Maksa Luburića 20 travnja 1969.godine. Mile Boban Otporaš. http://www.safaric-safaric.si/hup_otporas/19690420_Povijest_Drinapress_Ubijen_Maks_Luburic_Drinjanin.pdf
Sve to ovo pišem zato, da budeš miran, da se ne žuriš i dobro iskoristiš tvoje vakancije, kad si jednom već tamo i pare u put utrošio. (Ovdje se radi o Stjepanu Štefu Crničkom koji je iz Clevelanda za tu svrhu došao u Europu kao Koordinator organizacija HNO., mo.) Istina jest da je kuća bez tebe prazna, da i ja i djeca ostasmo kao siročad, jer te smatramo dijelom obitelji. Mirica (generalova najmlađa kćer, rođena 1958., mo.) stalno je pitala, a kad otvore televiziju i pokažu se “picolitinos”, svi odmah na tebe misle, i o tebi govore. Fališ nam kao brat, otac, stric, picolitino, što hoćeš, ali fališ. Ali još ima dana da budemo skupa i ne može se uvijek putovati. Pa iskoristi dobro, obađi i prijatelje a i prijateljice, a kad ti dojadi, a para nestane, ti lijepo kući. Ali nije hitnja, pa za to ne beri brige.
Nadam se da ćeš Dabi, (dr. Miljenko Dabo Peranić je živio u Parizu, mo.) zato šaljem na njega pismo. Pozdravi gdju Rolf, ako ju vidiš. Grli te tvoj odani
Vjeko.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.