Otvoreno pismo Predsjednici Republike Hrvatske gospođi Kolindi Grabar Kitarović

Potaknut odlukom Vijeća za suočavanje s prošlošću, povijesnom besramnom izložbom o Jasenovcu u prostorima UN-a, zamagljivanjem činjenica iz domovinskog rata, što se svakog dana od strane vlasti u Hrvatskoj pretvara u građanski rat i mnogo drugih prosječnom Hrvatu nerazumljivih postupaka, dozvolio sam si, da vam se javno obratim sa molbom, zahtjevom, da vratite arhivsku građu hrvatske države NDH iz Beograda u Državi arhiv Hrvatske u Zagreb.

Da bi se zauvijek skinulo ovo pitanje iz povijesti s dnevnog reda, da bi političari prestali formirati razne oktroirane komisije od članova, koji umjesto, da bi donosili povijesne činjenične odluke, politikantski odlučuju na osnovu dnevnih potreba aktualne vlade i osobnih zatrovanih stavova i dogmi povijesti koju je stvarala komunistička ideologija, pomozite, da znanost progovori na osnovu primarnog arhivskog dokumentarnog gradiva.

Vaše riječi, da ostavimo povijest i okrenimo se budućnosti istinski su zaboljel mnoge Hrvate, a vesle im se samo koji su poslije komunističke revolucije besplatno dijelili domove i vile svojih žrtava. Tražite da se jasno osudi režim između 1941. i 1945. godine, tražite, da se tim istraživanjima ne smijemo ni baviti, da je to jasno, da moramo, i da je dovoljno slijepo vjerovati jugoslovenskoj povijesnoj konstrukciji.

I dalje moramo spuštati glavu i dozvoljavati da mit o hrvatskoj kolektivnoj krivnji još uvijek živi.

Tražim od vas, stvarajući sebi velike neugodnosti u svom istraživanju, da pozovete predsjednika Vučića, neka vam dokaže, vama osobno i cijeloj Hrvatskoj javnosti, da njegove riječi nisu samo politička laž.

U privitku pisma šaljem vam jasan i nedvojben dokaz, da je arhivsko gradivo NDH, civilno i vojno, u Vojnom arhivu u Beogradu. Neka gospodin Vučić Hrvatskoj vrati te ormare, dozvolite, da na osnovu tog gradiva donesemo povijesnu istinu o svojoj povijesti.

Siguran sam, da ćemo na taj način prihvatiti povijesnu odgovornost i s njom spokojno živjeti u budućnosti. Dosta nam je, da se iz tih ormara u Srbiji uzimaju pojedini dokumenti, čak montirani dokumenti, da bi se potreba za hrvatskom kolektivnom povijesnom krivnjom nastavljala.

Osobno sam spreman i želio bih, da sudjelujem u vraćanju tog gradiva u Državni arhiv Hrvatske.

S poštovanjem,

Roman Leljak