Pedagošku akademiju u Rijeci upisao je 1963. godine, a studirao je i matematiku i fiziku. U Rijeci je dobio kćer Stanu. Jugoslaviju je napustio 1968. godine. Put ga preko Austrije vodi do Kanade, gdje su od ranije živjela dvojica njegove braće Branko i Mile.

Nakon dolaska u Kanadu, 24-godišnji Gojko Šušak uz posao pohađa i studij biznisa. Među hrvatskim iseljenicima stekao je s vremenom ugled sposobnog poslovnog čovjeka. Krajem 1980-ih domaćin je prve kanadske turneje budućeg predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana.

U Hrvatsku se vratio 23. veljače 1990. godine U prvoj hrvatskoj Vladi obnašao je dužnost ministra iseljeništva. Kasnije je bio zamjenik ministra obrane, a dužnost ministra u tom resoru preuzeo je 18. rujna 1991. godine.

Gojko Šušak je uz predsjednika Tuđmana i kardinala Kuharića jedan od trojice velikana hrvatskog naroda u stvaranju hrvatske države. Zaslužio je svoje časno mjesto u hrvatskoj povijesti.

“Obrani domovine bio je posvećen 24 sata na dan. O braniteljima je brinuo kao o vlastitoj obitelji. Prepoznali smo ga kao osobu na koju smo se mogli osloniti. Uvijek je govorio da Hrvatsku vojsku treba graditi kao veliku obitelj u kojoj će se svatko osjećati kao kod kuće.

Njemu nije bilo potrebno u svojim vojnicima buditi ljubav i zanos prema Domovini nekakvim žestokim i uvjerljivim govorima, koje uostalom nije znao ni držati niti ih je držao. Njemu su branitelji vjerovali zato što mu je život bio potvrda načela koje je dijelio s pokojnim predsjednikom Tuđmanom: „Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što!”.

Svjesnosti da iza svakog hrvatskog branitelja stoji ratni ministar obrane Gojko Šušak davalo je snagu braniteljima da izdrže i tada kada su trpjeli velike gubitke i žrtve. Prilika da se stvori hrvatska država i da se to postigne sa što manje žrtava za što se posebno borili prvi hrvatski predsjednik dr.Franjo Tuđman i ministar Gojko Šušak iskorištena je na najbolji mogući način.
U Gojkovim plavo-sivim očima i njegovom prodornom pogledu jasno se vidjela velika bol i suza za svakim poginulim hrvatskim vojnikom.

Znanje i sposobnost hrvatskih branitelja i zapovjednika te njihovih lucidnih i inteligentnih zamisli u obrani RH ministar Šušak nije sputavao,već dapače poticao i podupirao

Uvijek je bio otvoren i na raspolaganju glede rješavanja svih ključnih pitanja za Hrvatsku vojsku i njene pripadnike. Posebno je oduševljavala njegova ljubav i privrženost koju je u svojem radu iskazivao prema vojnicima, zapovjednicima postrojbi, ratnim vojnim invalidima te članovima obitelji koje su izgubile svoje najmilije tijekom Domovinskog rata.
Gojkov doprinos ostvarenju hrvatskog sna, u koji je, ne štedeći se, uložio sve svoje sposobnosti, svoje domoljublje, a prije svega ljudske vrline, ostat će vječno nadahnuće za sve hrvatske naraštaje.

Takvoga Gojka nosimo u srcu i moramo sačuvati u trajnome sjećanju. Zato i zbog njega i svih drugih koji su prednjačili u stvaranju Hrvatske potrebno je uvijek iznova podsjećati na početke hrvatske slobode, kako ti počeci ne bi nikad pali u zaborav ili postali žrtvom zlonamjernih tumača. Takvima treba trajno ponavljati da Hrvatska nije stvorena na zločinu, već na ljubavi i žrtvi svojih najboljih sinova i kćeri koji će nekomu trajno biti krivi samo zato što su se drznuli ostvariti ono što je Bog namijenio svakomu narodu.

I na samom kraju citatom jednog od velikih američkih predsjednika Teodora Roosvelta, uvjeren sam, pogađa samu bit ratnog ministra obrane Gojka Šuška : „Zaslužan je čovjek koji je doista na poprištu, čije je lice obilježeno prašinom, znojem i krvlju, koji srčano ustraje, koji poznaje zanose, koji poznaje odanost, koji sebe troši za vrijedan ideal. Njegovo mjesto nikad neće i ne može biti s onim plašljivim dušama koje ne poznaju ni pobjedu ni poraz.“- naglasio je predsjednik Zajednice branitelja HDZ-a “Gojko Šušak” general-bojnik Miljenko Filipović

U spomen na njegov lik i djelo Hrvatska demokratska zajednica je osnovala Zajednicu branitelja HDZ-a „Gojko Šušak“ koja okuplja hrvatske branitelje i koja s ponosom nosi njegovo ime. Na kraju bih se zahvalio potpredsjedniku Vlade RH i ministru obrane generalu Damiru Krstičeviću što je Ministarstvo obrane RH nakon 17 godina preuzelo organizaciju protokola obilježavanja obljetnice smrti pokojnog ministra Gojka Šuška koji nas je napustio 3. svibnja. 1998. godine“

Velebnici ne umiru,oni vječno žive u svojim djelima u našim mislima i srcima. Počivao u miru Božjem neka ti je vječna Slava i Hvala.Laka ti sveta hrvatska gruda koju si neizmjerno volio.

Govor dr. Franje Tuđmana prvog hrvatskog predsjednika na grobu ratnog ministra obrane RH Gojka Šuška

Zagreb, 7. svibnja 1998.

“Dragi naš Gojko, prijatelju moj, ministre obrane Hrvatske i viteški hrvatski generale,

Tvoj gubitak, Tvoj odlazak težak je i nenadoknadiv gubitak za Tvoju obitelj, za mene osobno, jer si mi bio prvi, najvjerniji, najdosljedniji suradnik od onih prvih dana kada još nisam smio otvoreno izjaviti da idemo na ostvarenje hrvatske slobode i hrvatske države. Dragi Gojko, Hrvatska se s ponosom u velikoj tuzi oprašta od Tebe. Od Tvoga Širokoga Brijega do glavnoga grada svih Hrvata Zagreba; od Vukovara i Prevlake do Međimurja i Dragonje u Istri; od domovinske Hrvatske; pa do posljednjeg koraka iseljene Hrvatske, od Južne Amerike do daleke Kanade i Novog Zelanda svi su te ljubili. Nikoga do sada još u hrvatskoj povijesti hrvatski narod nije s takvim jedinstvom, takvim bolom i takvim poštovanjem ispratio na vječni pokoj.

Dragi Gojko, bio si među onima sa mnom koji nismo dvojili da možemo u ovim okolnostima ostvariti hrvatsku slobodu i hrvatsku državu. Kod toga smo morali imati odlučnosti, hrabrosti, mudrosti. Kod toga smo morali voditi računa da ne ponovimo pogrješke prošlosti, da hrvatski narod ne daje opet goleme, ne samo uzaludne žrtve, nego i žrtve koje će nas opterećivati u sadašnjosti i u budućnosti. Uspjeli smo u tome zahvaljujući, kao što rekoh, u prvom redu i tome što si mi bio doista pouzdan, vjeran suradnik, čovjek koji je znao biti odlučan, ali mudar i razborit. Stvaranje hrvatske slobode i neovisnosti ne bi značilo mnogo samo po sebi kad iza toga ne bi bila činjenica da smo prvi put ostvarili to da se hrvatski čovjek bori za svoju, samo za svoju sudbinu, a da se nije borio jedan protiv drugoga.

Dragi moj Gojko, ima onih, kakvih ima u svakom narodu pa ih ima i u hrvatskom, koji iz povijesti ništa nisu kadri naučiti, a misle da će tvoj odlazak na svoj način ugroziti ono što smo stvorili. Ti znaš, ja znam, zna stotine tisuća i milijuni hrvatskih ljudi, većina Hrvatske, da to neće biti, naprotiv, da će i Tvoja žrtva biti utkana u one temelje na kojima ćemo, sasvim sigurno, graditi svoju slobodu i svoju budućnost. Ima onih koji i danas govore o izolaciji Hrvatske. Bili ste prisutni kad je govorio prijatelj Gojkov i izaslanik SAD-a William Perry, a ovih dana najavio nam je svoj dolazak i Sveti otac u državni posjet. To znači, stvorili smo Hrvatsku koju mnogi neće, ali i koju mnogi moraju respektirati, a ima, razumije se, razumnih ljudi u svijetu, i u Americi, i u Europi. Dragi Gojko, u tom Tvojem djelu, našem zajedničkom djelu, u tome je jamstvo budućnosti, Tvoje Hercegovine, Tvoje Hrvatske, naše Hrvatske, samostalne i neovisne, slobodne i suverene demokratske Hrvatske. Na takvim djelima kakva smo ostvarili, na tome što si Ti dao zajedno s tisućama drugih, ali, razumije se, Ti kao najistaknutiji u hrvatskom državnom političkom vodstvu, na takvim djelima imamo razloga i zašto graditi svoju slobodu i svoju budućnost.

Neka Ti je, dragi Gojko, hvala za sve što si propatio, za sve što si dao hrvatskoj slobodi i neovisnosti. Neka Ti je vječna Slava i Hvala.”

Autor: BRANKA VRKLJAN MARULIN