“Prilažem ovdje opis sa komentarima koji sam stavio na temu “HRVATSKA I USTAŠTVO” br. 14 1. siječnja 2009. na tada postojećem portalu javno.com, jer sadržaj opisa se odnosi na “RAZGOVOR S DR. ANDRIJOM ARTUKOVIĆEM”. Mile Boban, Otporaš.

RAZGOVOR S DR. ANDRIJOM ARTUKOVIĆEM

HRVATSKA I USTAŠTVO (14)

Ovdje ću sažeto iznijeti što mi je rekao dr. Artuković o Velebitskom ustanku, zašto je Poglavnik odlučio ustanak u Dalmaciji.

Kada sam ja postao Pročelnik Hrvatskog Narodnog Otpora, HNO za Sjevero/američki kontinent u rujnu 1977. godine, dobio sam preko povjerljivih kanala poruku da se dr. Andrija Artuković želi sastati s menom, te me je pozvao da ga dođem posjetiti. Doktoru Andriji Artukoviću je bilo zabranjeno kretanje, jer je bio i previše čuvan. Živio je u Los Angelesu. Sastali smo se u nedjelju 4 prosinca 1977. Morao sam proći kroz sve sigurnosne premetačine dok sam do njega došao. Sastali smo se točno u osam (8) sati u jutro. U podne smo se rastali. Imali smo priliku o mnogim stvarima pričati. Ovdje iznosima samo to da smo se sastali, a sve ostalo druge zgode i kada za to dođe vrijeme.

Andrija Artuković je imao svoje poglede o Hrvatskoj kao i o svojoj sudbini glede izručenja Jugoslaviji. On nije vjerovao da će ga Amerika ikada moći izručiti Jugoslaviji za optužbe koje se ne samo ne mogu dokazati, nego jednostavno zato što se ta (zla)djela nikada nisu niti dogodila na području NDH, za koja se mene optužuje. Ali nikada ne zna šta nosi dan a šta nosi noć, kaže dr. Artuković. Amerika ima svoje račune i kada njoj bude to odgovaralo, ona će to i učiniti bez grižnje savjesti.

Dok smo sami u jednoj Hotelskoj sobi razgovarali, sigurnosna služba na hodniku je čuvala, ljubezna poslužavka nas dvorila kavom i prikladnim doručkom, obadvojica smo ljubomorno jedan drugoga pitali za mnoge stvari koje su se ticale naše Hrvatske, Ustaškog Pokreta, Ličkog Ustanka, NDH, rata, njegovih dužnosti u redovima hrvatske vlade, itd.

Velebitski Ustanak, priča dr. Artuković, Poglavnik je odlučio imati u Dalmaciji kako bi dokazao URBI ET ORBI cijelom svijetu da tu žive Hrvati, da su područja koja Italija sada posjeduje hrvatska područja i da su to Hrvati koji dižu ustanak a ne neki Talijani. To je bio razlog za Talijane i razlog za Jugoslaviju da Hrvati hoće svoju hrvatsku državu odvojenu od Srbije. Tu je dr. Andrija Artuković usporedio Bugojanski Ustanak kojeg su u lipnju 1972. godine organizirali braća Adolf i Ambroz Andrić sa drugim svojim suborcima, i da će taj ustanak imati dublji i veći povijesni domet nego Velebitski Ustanak. Ti momci su svojim ustankom povratili Hrvatskoj ono što je Tito povratio svojim istarskim i dalmatinskim partizanima, kaže dr. Artuković.

Skoro sam bio siguran da nikada više neću imati priliku vidjeti i popričati sa dr. Andrijom Artukovićem. Tako se i dogodilo. Nikada više ga nisam vido niti pričao sa njim. Zato sam sa sobom ponio “hrpu” papira, ne da ga provociram sa istim, nego da raspravljamo o razlozima i uzrocima koji sustavno govore protiv nas i bez nas, kako bi se mogli braniti. Dr. Artuković je bio naslonjen na stolicu na kojoj je sjedio, prigurnuo ju bliže uz zid, gledao mene direktno, prodorno u oči, i kaže: Mile i Otporašu, mi Ustaše nismo crni! Nije Poglavnik crn! Nas su drugi ocrnili a medju te “druge” spadaju neki prvaci HSS, koji su iz ljubomore nabacivali i drvlje i kamenje na Ustaše i Poglavnika, Bobana, Luburića, mene i druge i sve one koji su nešto značili u borbi za spas Hrvatske Države.

Kako sam već rekao, Poglavnik je htio dignuti ustanak u Dalmaciji koji je Italija uvijek svojetala za sebe, tako da Ligi Naroda dokaže da područja pripadaju onome narodu koji se tu pobuni. Za taj Lički Ustanak Italija nam se je kasnije grdno osvetila, svalivši sav fasižam na nas.

Nastavlja se.

colonia.tino 1.05.2009 00:35 h

Dragi kolga Otporaš nije Italija nagurala “fašizam” na Hrvate, nego naš antifašisti tipa Mesića i kompanije.
Ti si živa enciklopedija znanja i svjedok jednog vremena, teško se netko sa tobom može mjeriti obzirom koliko dokumenta posjeduješ i koliko povijesnih priča možeš ispričati. Velebitski ustanak, imao je povijesno ali i simbolično značenje, bezobzira na valorizaciju tih događaja, to je neupitno.
O-hooooo

bonni 1.05.2009 13:22 h

Neću te komentirati da ti ne narušim koncepciju svojim (polu) znanjem…
Čim ti kažeš: “Razgovarao s Artukovićem….” ja ustuknem pred njegovim imenom iz mnoštošta…ali i pred činjenicom, da sam relativno mlada i apsolutno nezainteresirana za činjenice koje ti navodiš…..Znam samo, da su 4 brata moje majke osvanula jedno jutro na 4 bandere jer su bili skloni partizanima i pomagali im …..

Nemoj me naopako shvatiti; dozvoli, da neke činenice iz obitelji zadržim u sjećanju

Diablo 1.05.2009 14:38 h

bonni Ja isto ustuknem na Titino ime, jer znam koliko je Hrvata pobio. Sijećam se kada je on ( Tito) umro i tada sam zatekao jednu susjedku kojoj je suprug, dva dvjevera s obiteljima završili na križnom putu kako plače. Pitam je zašto plače? Ona mi je odgovorila da se boji da nebi zavšila kao i njena obitelj. Toliki je strah bio u narodu da su plakali i oni koji ga nisu voljeli. To je isto kada je umro bivši presjednik S. Koreje kada su svi građani morali plakati tri dana nakon njegove smrti, jer tko ne plače za njim taj se tome veseli tj. taj je državni neprijatelj. Kada sam to pričao svojoj djeci i naveo slučaj susjedke, djeca su ostala šokirana jer nisu mogli vjerovati i pitala me:kako kada je umro Tuđman pa su neke novine i neki ljudi govorili protiv njega i niko ništa. Ja sam im objasnio da je Tuđman nakon 60 godina donio demokraciju i da sada nema u zatvor ako drugačije misliš, ali da su još ostale strukture koje veličaju zločinca Tita.

Otporaš 1.05.2009 16:24 h

bonni razumijem vaš bol. Kada bih mogao povratiti povijest unatrag, vjerujte mi da bih to učino. Tada bi, ili vaša obitelj ostala živa, ili bi počinitelje priveo sudu, pa neka ih sud sudi za njihova nedjelja. To je nemoguće. Zato se držimo onog mogućeg, a to je iznositi ISTINU na dan svijetla, onu ISTINU koja se je zataškaval i krila kao zmija noge hrvatskome narodu preko pola stoljeća. Uzmite primjer diablo što je rekao. Koliko je takovih slučajeva bilo i osobno sam bio žrtva tih i takovih slučajeva; koji su se u najvišim slučajevima događala u ” MIRU ” tj. poslije rata.
NDH je postojala i o tome ja pišem i pružam priliku svakome da kaže svoje mišljenje, trijezno, hladno, svijesno i odgovorno, tako da bi ovim otvorenim DIALOGOM svi zainteresirani mogli reći što oni misle i tako rasteretiti svoje jade i tuge, koliko god one bile velike, bolne i teške, kada se oko isplače, čovjeku je kamokud lakiše. S tom idejom vas pozdravljam i želim vam sve najbolje. Opet se javite! Otporaš.”

——–

Sudski proces Ljubušaku, rođenom 19. studenog 1899. godine, bio je najvažniji sudski proces u bivšoj državi, koja je za njim tragala točno 40 godina.