H O L O K R O A C I JA, piše Mladen Schwartz, izvor: Stina hrvatskih pradjedova

H O L O K R A C I J A
(Ovaj opis Mladena Schwartz-a bi trebalo študirati i analizirati sa svih uglova, svih aspekta, svih perspektiva kako bi se mogla dati jedna pravedna usporedba kroz koje nepravde, prešućivanja i zločine je prošao naš patnički hrvatski narod. Mile Boban, Otporaš.)

Ne, ne bijaše oduvijek “holokausta” iliti šeola… pardonček, šoa! Izmislio ga je plačni židovski “nobelovac” Elie Wiesel post festum, sa zakašnjenjem od 12 godina (1957). U međuvremenu nakon rata, nitko nije govorio o “holokaustu”, jer su razboriti ljudi, pa valjda čak i neki takvi među samim Židovima, shvaćali da se ne može tvrditi kako se “izabranu narodu” dogodila totalna žrtva paljenica od koje nimalo ne preostaje (što i znači grčka riječ holokaustos), jer ih je, preživljenaca plus novorođenih, više nego ikada! A i sam je Wiesel iz plemena preživljenaca: u plinskokomornom naime genocidnom logoru Auschwitz, kako sam svjedoči, podvrgnut je bio posve skrupuloznoj i uspješnoj medicinskoj obradbi bolesne mu noge, da bi se, u jeku bombardiranja 1945, na upit SS-ovaca koji su pred sovjet-ruskom navalom poduzeli evakuaciju, skupa s ocem odlučio na bijeg pod okriljem njemačkoga istrijebljivača, umjesto da spokojno dočeka crvene osloboditelje.

Nu, kada je jednom pušten u optjecaj, aušvicki je mitos, podkrijepljen uz ostalo i maštovitim pričama o tomu kako su doslovce logoraši bili spaljivani u nekakvim jamama, punima vode ali bez zraka, u kojima je dakle već prisilom fizikalnih zakona bilo nemoguće paliti bilo što, a nekmoli teško zapaljiva ljudska tjelesa – kada je, dakle, mit već jedanput nastao, on je od megalomanskih, koliko i pohlepnih židovskih šovinista, uz zdušno sekundiranje židoljubih masa među gojima-arijcima, brže-bolje prihvaćen kao fundament nove unosne holo-religije, koja židovsku izabranost u Bogu smjenjuje njihovom izabranošću u neprekidno naplaćivanoj žrtvi, te svojim dogmatizmom neumoljivo obvezuje i samoga sv. oca Papu.

Na sekularnom planu, ova se novoreligija boga “holokausta” pojavljuje u obličju totalne, totalitarne strahovlade holo-terora, u obličju globalne holokracije. Kud god se okreneš, eto Ti “holokausta”, koliko dosadno nametljivog, toliko i opasnog. Zaniječeš li ga, svedeš na uvjerljivu mjeru, pokušaš li ga možda objasniti ili, nedajbože, barem djelomice opravdati židovskim uzrocima, namah si izvan zakona, proglašen ekstremistom ili pače monstrumom, marginaliziran, ridikuliziran, ostraciran, te, last but not least, smješten na koju godinicu (u Austriji: do deset!) onkraj liberal-demokratske brave! Magijsko-kabalističkih Šest Milijuna ne smije se umanjivati, ali ni uvećavati.

Časni muževi koji, na tragu historiografskog revizionizma, što će reći kritično-argumentiranog pobijanja lažne pobjedničke verzije povijesti, i takozvani “holokaust” nastoje smjestiti na pripadajuće mu mjesto, bez izmišljotina, pretjeravanja i mistificiranja, postali su zadnjih godina i desetljeća žrtvama nesmiljenih progona i drakonskih osuda po prvosvećenicima religije “holokausta”: Christophersen, Walendy, Mahler, Rudolf, Zündel… samo su neka od najpoznatijih imena tih, istinskih žrtava “holokausta”.

Budući da je dakle “holokaust” religija, a Holo ljubomorni bog, on je, kao što se bogu i pristoji, Absolut, on je absolutan, dakle nije relativan, te su zato pokušaji usporedbe židonevolja s nekim drugima, te “relativiziranja” židovskih problema vezanih za Treći Reich i II Svj. rat, gotovo izjednačeni s navodnim zločinima nad Židovima što se pripisuju razdoblju nacional-socijalizma. Revizionisti nastavljaju Adolfov posao drugim sredstvima.

Vjernici su religije “holokausta” možda manje sami Židovi, koji tek spretno unovčuju svoj mit. Nu, dio je posla oko unovčavanja svakako i sugestivno-hipnotično djelovanje na gojske mase, eda bi one same slovo holovjere prigrlile kao neupitnu svetu istinu, danonoćno joj služile te skrbile za uščuvanje njezine čistoće. Teško bi bilo tvrditi kako ispiranje smekšanih gojskih mozgova nije urodilo plodom: u dekadentnim zapadnim društvima, kojima se sada, svim preostalim snagama svoje iscrpljene egzistencije, pridružilo i posthrvatsko Hrvatstvo, cvjeta teror “holokausta” na doslovce svim poljima: u javnim općilima kao i u školstvu; u službenoj historiografiji i tekućoj političkoj praksi, u umjetničkoj produkciji (pomislimo samo na poplavu holo-filmova, kojekakvih š(v)indlerovih lista i sl., manipulativno serviranih u ruhu neupitne faktične istine!), u vladajućem moralističko-sentimentalističkom etosu, u neoinkvizitorskom pravosuđu koje, kako je rečeno, nemilice ganja holo-krivovjernike, u cvjetanju lukrativne profiterske holo-ekonomije (odštete, odštete…).

Holo moćno utječe čak i na držanje koncilaške Katoličke crkve, kojoj je njegovanje najljigavije židoljubne holofantastike dobrim dijelom postalo novi Credo. Dočim je, prije Drugoga vaticanuma, Crkva još imala hrabrosti moliti za “bezvjerne i slijepe Židove” da se “izbave iz tmine”, sada je sama pokleknula pred aušvickim porodom od tmine i njegovim fikcionalizmom. Kako je daleko kadra ići ta zlehuda navada, dostatno ilustrira već i nedavna afera s katoličkim biskupima što ih je tradicionalistički nadbiskup Marcel Lefebvre bio, u sukobu s koncilaškom Crkvom, na svoju ruku zaredio, a papa ih je Ivan Pavao II izopćio. Novi papa Benedikt XVI (nekoć strogi, konzervativni predstojnik ex-Inkvizicije, na tom mjestu nasljednik hrvatskoga kardinala Šepera, Joseph Ratzinger!) usudio ih se doduše rehabilitirati, ali se odmah najponiznije, još k tomu uz uporabu najpravovjernije antifa-frazeologije, ispričao Židovima koji su ga podsjetili da je jedan od četvorice prijepornih biskupa, Richard Williamson, (s razlogom) nijekao plinske komore, te da je holokaustirane sveo na (razmjerno razumnih) tristotinjak tisuća.

Osobito nama Hrvatima, u Hrvatskoj kao zionist-occupied country, holoteror je postao svakodnevnim usudom. S javne kuće TV i popratnih privatnih TV-bordela, holotema nikako ne nestaje. Usudi li se netko načeti djelić istine, pa bila to i stanovita, inače hrvatožderna Madame Rudan, koja se odvažila usporediti palestinska stradanja pod Židovima s onim židovskima, slijede otkazi, sankcije, ekskomunikacije… Novine su dale veliki prostor nekom “šjor-Ivi”, preživljencu iz Buchenwalda, koji ortodoksno-židoljubno brani uspomenu na svoje židovske supatnike, jer je netko za trgovačku reklamu tobož uvrjedljivo odabrao natpis iz rečenoga logora “Jedem das Seine”. A riječ je tek o klasičnom načelu rimskoga prava i pravde: suum quique, svakom svoje! Negdašnji sabirno-radni logor u Jasenovcu, podignut za neprijatelje hrvatske države iz vremena 1941-45, u međuvremenu je izrastao u nedodirljivo svetište holo-religije (najveće je dakako ono u Berlinu, gdje je pola grada pretvoreno u ponižavajući protunjemački spomenik holokaustu!), što mu nije uspjelo niti za također židoljubne jugodiktature šumskoga maršala JBT-a. Pa i takav Jaso nije po volji u Hrvatskoj vladajućim židovskim maksimalistima i trenutačnim komandantima Jasenovca, kojima je u novom izložbenom postavu odveć neutralne povijesti, epohalnog konteksta, oprezne statistike i hladnog razuma. Oni hoće mit, hoće religiju i to uopće ne kriju.

U isto vrijeme neki su lunatici došli na perverznu, koliko i originalnu ideju: natjerali su, naime, hrvatske školarce, koje se inače ni na što više ne može natjerati (pa niti da ugase mobitel za vrijeme nastave), da, uz popratno mrmljanje mantre “ne-ponovilo-se”, sastave Šest Milijuna spajalica, eda bi si čim zornije predočili užase vezane za smaknuće istog tog broja imaginarnih Židova. Koliko će vremena i prostora trebati za ozbiljenje ovoga vjerskog projekta, ne kaže nam se. Nije ni važno, ta cijelo se školstvo, pod komandom nekoć obećavajućeg ministra Primorca, manje-više preorijentira na holologiju, koja u sebi ionako objedinjuje sve znanosti i umjetnosti, sve artes liberales. Čemu onda još učiti o Kralju Tomislavu i Anti Paveliću, o Bleiburgu i Domovinskom ratu!

Dočim Židovi za svoje nedaće optužuju “Nijemce”, što će reći sve njih, pa se ni velikoga skladatelja Wagnera u Izraelu ne izvodi jer ga je volio Hitler, – poniženi, uvrijeđeni i holo-terorizirani Hrvati ne smiju ni izustiti riječ “Židov” a da ne bi odmah potpali pod neumoljiv udar holoinkvizicije. Treba uvijek politički korektno kazati: Neki Židovi, ti i ti Židovi… ma ne, krivo, krivo, kakvi Židovi!, možda ti i ti Srbi, a Židov je kao apsolutna pasmina samim tim a priori ekskulpiran od svih prekršaja, zločina te inih (košer)-svinjarija. Posebna prava koja su sebi uzurpirali, Židovi gojima-arijcima uspješno nameću kao najsvetiju dužnost, tim uspješnije koliko su njihove žrtve uspješnije u nacional-mazohističkom nijekanju vlastite samosvojnosti i samobitnosti – a teško je poreći da u toj disciplini Hrvati prednjače kao rijetko koji narod, još i više nego primjerice u rukometu ili kakvom sličnom loptanju.

Kroz svoju povijest, posve osobiti narod Židova prolazio je ovako i onako, loše i dobro, oboje zahvaljujući svojim dvojbenim zaslugama. Ali su i drugi narodi patili, a Židovi im to ne priznaju, niti ih zanima, osim kada to treba nijekati, i spomen na to kažnjavati jer vrijeđa židovsku neusporedivost. Židovska i arijska povijest prepuna je različitih očitovanja antisemitizma: od vjersko-metafizičkog, preko rasno-nacionalističkog, do političko-gospodarskog i anticionističkog. Židovi su svim tim vidovima protužidovstva davali u najmanju ruku ozbiljnoga povoda, i zarana su se naučili ne samo trpjeti, nego i hotice izazivati, pače na se izravno zazivati antipatije, eda bi na njima izgradili što veći materijalni, moralni i politički profit. Teško je zanijekati da su u tom pothvatu dobrim dijelom uspjeli: njihove su blagajne prepune, moć im je veća nego ikada, i posve su nedodirljivi: alibi aušvic dopušta im što nikomu nije dopušteno (a oni sami na to najglasnije upozoravaju!). Postali su suvladarima globalnoga svijeta, osnovali državu na tuđem tlu, usadili petokolonaške države u državama gojâ-gostoprimaca kojima su, omamljujućim djelovanjem holoreligije, malo-pomalo zakržljali i posljednji ostatci zdravog instinkta samoobrane.

Opet s pogledom na našu napaćenu Hrvatsku: znana imena poput Sorosa, Wiesenthala i Zuroffa, braće Puhovski, klana Goldstein – da samo neka navedem – zorno prizivaju u sjećanje ulogu koju vanjski i unutarnji Židovi igraju u smjeru dokinuća hrvatske Države i utrnuća hrvatske Nacije. Židovi su govorili “Perditio tua ex te, Israel”. Izrael propada svojom krivnjom. Ali to vrijedi i za druge narode, i za Hrvate. Posvemašnja ugrozba kojoj smo danas izloženi u većoj je mjeri djelo Hrvata negoli Židova, pa i hrvatskim podnošenjem židovskoga holoterora. Hrvatima nam se je konačno osloboditi nametnute holomitologije, holomanije i holofobije u čijem ozračju živimo. Odlučimo se konačno, ako ništa drugo, više štovati hrvatske žrtve negoli židovske, više nego do židovskoga, držati do hrvatskog probitka. Već bi i to bio dobar početak.

Mladen Schwartz


Objavljeno

u

autor/ica

Oznake:

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)