Gosp. Dragutin Šafarić i njegov KOMBI od 27 godina su dio ovog priloženog opisa. Svaka Čast!

2022-06-08

Pozdrav g. Otporaš – Mile

Pomalo sam ljut sam na sebe, kao da ja ne znam tko sam.

Već je blizu 300 datoteka – naslova posloženo uglavnom ovo što je već ispod ruke i kronološko.

Imao sam jednu veliku datoteku u koju sam samo dodavao neke stvari, tako se je tamo pojavio i jedan jako dobar studijski prikaz „povlačenja“ ili izbjegličke kolone. Nekoja poglavlja po dva puta sam čitao, nisam htio vjerovati da sam nekada ja to sastavio, a godina je listopad 1999.g.

Tako nikako nisam mogao pronaći sam naslov toga zapisa, jer je bio u sklopu jednog prevelikog zapisa.

Ja ga sada prilažem pa predlažem staviti ga na portal ili bilo kako na neki forum, jer mnogi detalji u tom zapisu niti povjesničari ne znaju. Ovo su zapisi koji su se godinama „hranili“ pa su tako postali odrasli.

Tako je u tekstu zapis „šahtovi na Konjiški gori“ a to je brdo južno od Slovenskih Konjica. Kada smo pošli sa nekim domaćim ljudima – vodiči, nekako oko 2000.g. pristupni put na to planino imao je rampu te zabrana kretanja strancima. Na toj planini su manji rudarski šahtovi a tamo „crni ugalj“ a kraj jako malo naseljen a tamo se više ugljen ne kopa. Jedan poveći rudarski šaht su napunili (1945.g.) sa pobijenim žrtvama, ali velikog broja žrtava i premalo zemlje na šahtu, počelo je „KIPITI“ te je podiglo sloj zemlje i krenula „ljudska“ lavina niz terena. Kmeti su onda morali dovoziti zemlju da se je to nekako saniralo i „zaboravilo“ ali mi ne možemo to zaboraviti.

Taj zapis prilažem tako kakvog sam napisao prije 23 godina bez ikakvih ispravka.

Možda sam taj zapisnik pripremio za Saborsko komisiju u Zagrebu (službenicima g.Sviben i g. Boras) !

Priložit ću sliku mojeg KOMBIJA, kojeg ne dam nikome, jer on je moja sigurnost na putovanju…???

Sada već ima (1995.g.) 27 godina pa ću ga morati oženiti da veselo još i dalje živi pa i ja sa njim.

laku noć – dragutin.

1999.10.04

POBOJI 1945 leta

Vremensko ograničenje stradanja Hrvata pa i ostalih naroda na slovenskom i na Koroškom području, koje se kod mnogih ograničava na razdoblje od 9. pa do 15. svibnja 1945. a tako se i često objavljuje, navodi me na pomisao, da je ovo prije zlonamjerno nego nepoznavanje svoje historije. Ako nije niti prva niti druga moja pomisao prava za ovakvo prikazivanje ili poznavanja događaja oko stradanja Hrvata 1945., onda, kao treće, još je veća šteta i to ona historijska, da se išta objavljuje sve pa i svašta. Zar je u vremenu od sedam dana moglo nestati ispod našeg neba čitavi milijun ljudi, pa da još dodamo 0.7 milijuna, da dobijemo brojku 1.7 milijun, kako smo se to učili iz školskih učbenika o Drugome svjetskome ratu ispod našeg neba?

Evo amaterske kronike događaja po vremenu a posebno po lokacijama, što nikako ne odgovara historijskim zapisima onih, koji su nas tako učili, a koje informacije sam ja godinama sakupljao, iz njihovih dokumentacija uglavnom po vremenu. Po obimu i detaljima ja sam sakupljao podatke od ljudi na terenu, koji su bili svjedoci stradanja ljudi. Mnogi su mi uvijek govorili: bili su to ustaše, a pametniji, da su to bili uglavnom Hrvati. Za vrijeme Drugog svjetskog rata “ustaša” je značio nacija, pa bi se onda moralo i pisati kao imenica: “Ustaša”. Mnogi su na slovenskome području mislili, da su ustaše postojali kao neki narod, od tuda česta upotreba ovog imena u ovim krajevima. Jer, po njima i njihovim pričama u toj grupi “ustaša” bili su mladi, stari i starci, žene i djeca, pa čak i ženske u trudnom stanju.

Osnovna je moja podjela stradanja Hrvata (ne “ustaša”), koje dijelim na četiri glavna događaja po sadržaju i po vremenu, uglavnom na slovenskom području 1945.:

1.) Izbjeglička kolona krenula je iz Hrvatske (uglavnom) 7.-8.svibnja 1945. te je trajala do 15.svibnja. Kolone su bile više puta prema Austriji zaustavljene i napadane. Ovo razdoblje ču imenovati “Bleiburg prije Bleiburga”. Mnogi su stradali na tom putu!

2.) Historijska prevara Hrvata, koja se je dogodila na Koroškome, ja ograničavam u glavnome samo na jedan dan. To je bio politički preokret, a nosi posebno ime “Bleiburg”. Pomisao me navodi, da u samome bleiburškom području i nisu stradali tako brojni Hrvati, kako često čujemo i čitamo. Prošle godine na radio Zagrebu pred godišnjicu te tragedije moglo se čuti, da je tamo stradalo “više stotina tisuća ljudi”.

3.) Vračanje izbjeglica i zarobljenih vojnika natrag u Jugoslaviju, te hvatanje pojedinih jedinica, koje su se sakrivale, trajalo je do jeseni 1945. To je razdoblje najvećih zločina nad ljudima, imenovati ču “genocid nad vlastitim narodom”, to je “Križni put” U ovu grupu ljudi pored Hrvata pripadaju još i brojni zarobljeni Slovenci i manji broj drugih. Likvidacije u trajanju od pola godine, bile su one, gdje je stradalo možda 80% od svih onih, koji nisu pali u borbama sa okupatorskim snagama, što če biti u brojkama ispod milijun pobijenih ljudi.

4.) Dolaskom zime 1945. i još mnoge godine posle, nazvat ču razdoblje “čistke”. Za ovo vrijeme značajno je, da su se tražile žrtve na sve moguće načine od sumnje i nepovjerenja, nelojalnosti ljudi i neprijatelji naroda – komunizma!!!. Ovo zastrašujuće tajanstveno razdoblje tek sada javnost otkriva, trajalo je najmanje pet godina. Posle su još desetljećima punili svoje zatvore sa manjim brojem ljudi ali to je dugo trajalo, tu nisu vršili likvidacije.

Bleiburg prije Bleiburga

1.) Slavonske izbjegličke kolone, koje su prolazile pored rijeke Drave a kroz Maribor prema Dravogradu, nisu bile posebno napadnute.

2.) Najveća izbjeglica kolona iz Zagreba pošla je prema uskom grlu kroz Zidani most, najprije pored reke Save a dalje uz reku Savinju prema Celju. Veći napad na kolonu zbio se već 8.svibnja 1945. kod Rimskih toplica. Prolaz izbjegličke kolone kroz Celje prošla je u glavnome mirno. Tu se je kolona podijelila na jednu manju preko Vojnika-Dobrne prema Velenju. Glavna kolona pošla je prema kroz Savinjsko dolinu prema Velenju, od te kolone manji dio je skrenuo

pa prema Gomilskom i dalje preko manjeg gorskog prijelaza prema Kamniku. Glavna kolona pošla je prema Velenju. Od te kolone manji dio je prošao kroz Šoštanj, dok je ova glavna kolon krenula skroz poznati kanjon Huda Luknja prema Gornjem Doliču-Mislinja-Mislinjska Dobrava.

3.) Također velika kolona iz Zagreba ili iz Hrvatskog Zagorja, koja je krenula preko Rogaške Slatine i dalje preko Slovenjskih Konjic i dalje preko gorskog i kanjonskog puta preko Vitanja, došla je do Gornjeg Doliča-Mislinja-Mislinjska Dobrava, znači tu je bila zaustavljena. Ogromna masa ljudi obiju kolona slila se u jednu. Ovo je onaj najstrašniji dio puta, gdje je bila zaustavljena kolona ukupne dužine oko dvadesetak kilometara (20km).

4.) Prema podacima, događalo se to 12.svibnja (nekoji tvrde 11.svibnja), kada pregovori o predaji i predaji oružja nisu bili uspješni. Zbog raznih okolnosti došlo je do nesporazuma (?) u pregovorima, te je “nesretnim” slučajem započeo strahoviti napad na ovu kolonu izbjeglica, vjerovali ili ne, trajao je dva i pol dana. Kažu nekoji, poginulo i do petnaest tisuća ljudi, mnogo ih je bilo zarobljenih. Lokacije mnogih ovih grobnica su mi poznate.

5.) Kao posljednji pa i manji napad na izbjegličku (ona koja je uspjela proći dalje), bio je 14.svibnja na izlazu iz Slovenj Gradeca prema Dravogradu.

6.) Kao završni dio ovog djela mojih sakupljenih informacija, na tom području od Gornjeg Doliča pa do izlaska iz Slovenj Gradeca ima preko dvadeset masovnih grobnica.

Bleiburg

Nemam ništa posebno sakupljeno oko događaja u Bleiburgu, što već nije bilo tako često puta obrađeno i reprezentirano u poznatim knjigama, zato se tu ne zadržavam posebno, to prepuštam onima, koji ne mogu doći do lokalnih informacija u živo sa domaćinima.

Križni put – kroz Sloveniju

1.) Vlakom odvedeni ljudi prema Kočevskome Rogu ja je ne obrađujem, ali brojka je velika.

2.) Najmasovnija kolona, koja je krenula natrag u Jugoslaviju, bila je ona nizvodno uz Dravu sve od Austrije pa do Maribora. Još nemam dovoljno sakupljeni materijal, kako i koliko se je smanjivala ona ogromna kolona Križnog puta, od koje su odvajali kolone preko Drave na sjeverni dio Pohorja. Spominju se lokacije o velikim grobnicama sjeverno oko pet kilometra od poznatog zimskog sportskog centra Rogla, gdje je poznati teren “jezerca”.

3.) Ako je na području Maribora pogubljeno oko sto dvadeset tisuća ljudi, onda još mnogo fali, ali mnogi nikada nisu stigli kući. Iz Maribora su kolone usmjeravali preko Slovenske Bistrice do Slovenskih Konjic. Ovdje imamo jedno posebno područje na gorskome masivu na poznatoj Konjiški gori, gdje ima mnogo manjih okomitih napuštenih rudničkih šahtova, gdje se je kopao mrki ugljen. Vjerojatno su još mnogi krenuli dalje prema Celju, koji su završili na Teharju, Barbarinem rovu, Brežicama i još na mnogim lokacija. Ipak je još uvijek velika masa dalje krenula Križnim putem kroz Jugoslaviju. Mnogi su završili svoj život na tom putu ali su i mnogi preživjeli te strahote.