Uz današnju godišnjicu ubojstva Nikole Miličevića, oca petero djece
Teško mi je vjerovati da udba uživa slobodu u Hrvatskoj. Ima jedna značajna karakteristika za udbu, koju bi morali poznavati svi Hrvati: ONI MOGU, ILI BITI NA VLASTI ILI U BIJEGU. Srednjeg puta za njih nema. Gdje će biti, odlučujemo mi. Oni samo uzimaju ono što im dozvolimo. Gdje god se razilazili u politici, Hrvati i njihova vlast se slažu u jednom – Nitko niti jednog udbaša neće ni prstom dotaknuti. Hipokritski mi izgleda, sa svim žarom navijati i pozivati Njemce da osude Perkovića i Mustača a ulicom mirno prolaziti pokraj drugih funkcionera i djelatnika udbe, kao da prolaziš pokraj nevećih pravednika. [/testimonial]
Ispovijest supruge Nikole Miličevića Bebana: Ja i petero djece i danas strahujemo od Udbinih ubojica
Njemački mediji za nju kažu: Ljubica je hrabra žena, koja i danas strahuje od Udbinih ubojica.
A ona ne zaboravlja, sjeća se svojih najtežih trenutaka u životu, prije 34 godine, kada su joj pod okriljem noći ubili voljenog supruga i oca petero njihove djece. Bila je to nedjelja, 13. siječnja 1980. godine, oko tri sata ujutro.
Na parkiralištu ispred jednog restorana u Frankfurtu, pri ulasku u automobil, pripadnik Udbe prišao je Nikoli
Miličeviću Bebanu sleđa te je u njega ispalio šest metaka kalibra 7,65 mm. Ubojica je netragom nestao, a Nikola je ostao na mjestu mrtav. Nikola Miličević Beban rođen je u Vionici kod Čitluka (BiH) 10. listopada 1937. godine, a bio je jedan od osnivača Ujedinjenih Hrvata Njemačke. Iza njega ostala je supruga Ljubica i petero male djece u dobi od 5 do 12 godina: Mladenka (12), Frane (11), Željko (10), Karmela (8) i Anton (5).
Sjene prošlosti
Ljubica neprestano obilazi grob svojega supruga, a tako je bilo i nedavno, kada je u pratnji starije kćerke Mladenke dala izjavu za njemačku televiziju ARD, koja je za emisiju “Europa magazin” snimila prilog pod nazivom “Kroatien: Schatten der Vergangenheit” (Hrvatska: sjene prošlosti). U emisiji je pokrenuto pitanje ubojstava hrvatskih političkih emigranata (od strane pripadnika Udbe), za koja još nitko nije odgovarao.
– Naša djeca godinama nisu shvaćala zašto više nema oca. Ni ja nikada nisam shvatila zašto su moga muža ubili agenti Udbe. Kao i većina Hrvata, bio je politički protivnik Jugoslavije. Aktivno je sudjelovao u demonstracijama protiv Jugoslavije i komunističkog režima, koje su u to vrijeme organizirale razne hrvatske organizacije u Njemačkoj i svijetu.
Moj muž i njegovi prijatelji, poput Brune Bušića, koji je često znao prespavati kod nas u Frankfurtu na putu za Pariz, Gojka Bošnjaka, Tomislava Naletilića, Branka Šetke i ostalih, nisu bili teroristi, nego samo politički protivnici jugoslavenskog režima. Uglavnom su prosvjedovali i dijelili letke protiv Jugoslavije, objavljivali tekstove u stranim medijima, nosili hrvatske zastave na automobilima i slično.
Je li to zločin zbog kojeg je ubijen moj suprug? – pita se Ljubica Miličević, koja je i sama bila na meti bivših Udbinih agenata, koji su budno motrili da istina o ubojstvu Nikole Miličevića nikada ne ugleda svjetlo dana i da pravda ne bude zadovoljena, jer bi se onda oni našli iza rešetaka.
– Ime ubojice se zna, kao i imena onih koji su to naredili. Da je Hrvatska to željela istražiti i procesuirati, to je već odavno mogla, i morala, učiniti. Žalosno je da država za koju se političkim putem borio moj muž štiti njegove ubojice – kaže Ljubica.
Ubojice su se te večeri skrili u Generalni konzulat SFRJ koji se nalazio nadomak glavnog Zoološkog vrta u Frankfurtu, a onda su diplomatskim kanalima prebačeni na sigurno u Jugoslaviju, gdje su bili zaštićeni kao lički medvjedi. I to je pravda – tvrde mnogi iseljenici, koji često posjećuju grob Nikole Miličevića Bebana, koji je u to vrijeme bio ne samo politički emigrant, nego i ugledan poslovni čovjek, vlasnik dobrostojeće tvrtke koja je zapošljavala naše ljude.
Sada Njemačka želi jednom staviti točku na “i” što se tiče ubojstava nedužnih hrvatskih domoljuba koja su se dogodila na njezinu teritoriju u razdoblju od 1970. do 1989. godine.
Osveta i obiteljima
Ljubica Miličević i njezina kćerka nedavno su za ARD-ovu emisiju “Hrvatska: sjene prošlosti” ispred TV kamera spomenuli Josipa Perkovića, tadašnjeg šefa hrvatske Udbe, zbog kojeg 30 godina živi u strahu jer, kako kaže, ubojice njezina supruga ostali su nekažnjeni, na slobodi i odgovornim dužnostima u Hrvatskoj, i nikad se ne zna kada se opet preko svojih “produženih ruku” mogu uhvatiti oružja i osvetiti obiteljima žrtava.
– Evo, prošle su pune 34 godine da je moj suprug ubijen, nadomak kućnog praga u Frankfurtu, pod okriljem noći, a da do danas nitko za to nije odgovarao. Često se pitam kako je to moguće. Zaista je žalosno da i danas ne postoji dobra volja da se otkriju počinitelji tog i drugih zločina Udbe u Njemačkoj, bez obzira što je Hrvatska postala i članica Europske unije.
Okrenula sam se Nijemcima
“Nakon ubojstva mojega supruga ostala sam samohrana majka s petero male djece. Možete zamisliti kako sam se tada osjećala i, vjerujte mi, svih ovih godina nitko nas s hrvatske strane nije pitao kako smo, kako živimo i kako se osjećamo, a suprug mi je položio život za Hrvatsku.
Otada ne idem među naše ljude ovdje u Frankfurtu, pa ni u Hrvatsku katoličku misiju. Jednostavno, nakon tog događaja okrenula sam se Nijemcima, jer tada mnogi s naše strane, nakon ubojstva mojega supruga, nisu htjeli imati posla s nama. Udba nas je bila proglasila teroristima, a mnogi koji su nas poznavali tu su njihovu podvalu prihvatili.” (Izvor)
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.