Tomislav Sertić rođen je u Udbini 21. prosinca 1902. godine. Završio je četiri razreda gimnazije u Zagrebu te nakon toga i trgovačku akademiju u Dubrovniku. Upisuje i vojnu školu u Mariboru gdje je dočekao kraj Prvoga svjetskog rata. Nove prilike nisu ga omele u školovanju pa dalje nastavlja i završava nižu i višu školu Vojne akademije u ukupnom trajanju četiri godine. Slijedom navedenoga 6. rujna 1923. promaknut je u čin poručnika vojske Kraljevine SHS. U pravilnim razmacima nižu se promaknuća pa je tako 6. rujna 1927. promaknut u čin natporučnika, a u satnika 31. prosinca 1931. godine. Čin nadsatnika dobo je 31. prosinca 1934. godine. Dana 6. rujna 1939. promaknut je u bojnika što je i posljednji čin koji je dobio u vojsci Kraljevine Jugoslavije. Uz redovitu službu u vojsci, završio je i više tečajeva kao što je „alpski tečaj“ u Francuskoj i poslije na Triglavu te školu gađanja u Sarajevu i Kalinoviku. Po političkom uvjerenju bio je frankovac i hrvatski nacionalist te je duže vrijeme održavao tajnu vezu s hrvatskim političkim emigrantima u Italiji i Mađarskoj. Nepravedan odnos prema Hrvatima unutar vojske Kraljevine Jugoslavije te općenito neriješeno nacionalno pitanje u zemlji kao i nadolazeći rat, učvrstili su ga u odluci da i on treba, svojim znanjem i sposobnostima, pridonijeti borbi za što skorije osamostaljivanje Hrvatske. Već prije dobro organiziran i povezan s ustaškim grupama u Mađarskoj i Italiji, donosi odluku te 27. kolovoza 1940. bježi preko Mađarske u Italiju, gdje već par dana kasnije, točnije 2. rujna 1940., stupa u djelatnu ustašku službu. Osim ideoloških razloga, bijegu je pripomoglo i to što je bila otkrivena njegova špijunska djelatnost u vojsci. Naime, uz još neke časnike hrvatske nacionalnosti i on je prikupljao obavještajne podatke te ih prosljeđivao bojniku Adolfu Sabljaku, koji je pak preko organizacije „Uzdanica“ imao zadatak povezivanja s časnicima Hrvatima i njihovo vrbovanje za članstvo u ustaškom pokretu. Dio organizacije biva provaljen, ali uz pomoć članova i simpatizera ustaškog pokreta u zagrebačkoj policiji pravodobno je dojavljeno većini pripadnika pa su oni na vrijeme emigrirali. Zanimljivo je napomenuti da je generalštab zatražio od IV. armijske oblasti da provede istragu prema više hrvatskih časnika, Sertićevih prijatelja, kako bi se utvrdila njihova eventualna povezanost s ustaškim grupama u emigraciji. Istragu je vodio general Leon Rupnik koji ih je u dobroj mjeri uspio zaštititi (Leon Rupnik za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je zapovjednik slovenskih domobrana).