“GAGRIN HOTEL U TORONTU”, piše Vjekoslav Maks Luburić, general Drinjanin 19.Vlll.1968

Odpratio sam profesora Dabu na aerodrom, obišao dicu, koja su vani, i evo počimamo iznova s poslom.

Najprije o profesoru. Drago mi je da je svima Vama bio ugodan, jer je jednostavan, pametan, trijezan pri sudovima, narodni čovjek, i svi mi pišu, da je ostavio najbolji dojam. Dakle sve u svemu trebamo ipak smatrati da je sve za Sborovanjem ispalo dobro za našu stvar, posebno o ovim šašavim prilikama i radi turističkih putovanja naših Argentinaca. Ali ja se osjećam vrlo sretnim i zadovoljnim da imam suradnika, prijatelja i braće, kakve je on našao tamo. Razgovarali smo nekoliko sati o “Hotelu Gagri”, (ovdje se za cijelo radi o Gagrinu gostoprimstvu svih Hrvata koji posjete Toronto i odsjednu kod Gagre, mo. Otporaš.) prešli na drugo, pa se uvjek vraćali. Nema on riječi da se nahvali tvojim prijemom, požrtvovanošću, a o Lenki kaže ako su mnogi Odporaši dali svoje i mogu biti ponosni radi sebe, to ti možeš radi sebe, a i radi Lenke. Eto vidiš ipak ljudi imaju srca i dobro se uvijek priznaje. Hvala još jednom i Tebi i njoj.

Jučer smo otpravili oko 40 pisama, kao ono tebi, sa par riječi osobno svakom, što je prof. napisao. On će inače sa tobom i dalje držati kontakt, pa koliko se stigne, držati vezu, recite si par riječi, jer je ovaj čestit i pametan i netreba se gledati kao kod nekih, hoćeš li niz dlaku ili uz dlaku. Budi iskren, kakav si bio, reci što misliš, jer je to osnovno pravo svakog čovjeka i posebno predvodnika, i nekako ćemo uvjek naći riješenje. Najgore je kada se čovjek drži kao vlaška mlada ili beba na tuti, pa neznaš bili reka istinu, jer je ne trpi, bili mu lagao, jer je nedostojno medju užim suradnicima za jednu svetu stvar, gdje barem medju nama valja biti iskren. Hvala Tebi i njemu, i sada znaš koliko je sati.. Jedan prijatelj više, kojega si uvjerio radom i bratskim prijemom. Ako si dosta puta izgubio vremena i novaca na ljude koji to nisu zaslužili, ovoga puta je “inverzija” vremena i sredstava i truda, bila opravdana.

Ako je proradila pošta dobit ćeš pismo kojim sam potvrdio primitak čekova od 200 i 460 dol., a ujedno poslao sam i svima ostalim po par riječi.

Dobio sam sada ovih 200, tj. 136 dolara od obećanih, te drugo za tisak. U redu, hvala. Da: prije si mi javio točno koliko je ko dao, ali sada nisi. Velim to zato, ako misliš, da pošaljem svima pismo-zahvalnicu, kao što sam znao prije, jer je to potrebno zato, da ljudima potvrdimo i zahvalimo već i zato, jer javno o tom ne pišemo.. Pa barem u osobnom pismu, pa makar bio i najmanji dar. Dakle javi o ovih 136 da pošaljem za sve, one i ove, potvrdu i pismo. (Potrebno je ovdje reći riječ/dvije o tome kako se general trudi i želi pismeno zahvaliti svakome i poslati potvrdu svim onima tko je pridonio za našu zajedničku “SVETU STVAR”, tj. hrvatsku stvar, “…pa makar to bio i najmanji dar…”, mo. Otporaš.) Imam pri ruci onaj popis, netrebaš ga ponavljati, nego samo ovaj drugi od obećanih.

Poslao sam i OBRANU i nadam se da je stigla. Ako Bog dao brzo ide i DRINA posvećena komunističkim problemima (DRINA br. 1/2 1968., 308 stranica, donosi obilato i opširno srbokomunističke zločine koja su počinili nad Hrvatima i nad hrvatskim narodom, mo. Otporaš) i tu ćemo imati uspjeha. Imam i nekih drugih stvari, koje smo priredili, i brzo će. NOVA DRINA isto će brzo. I sav materijal o Zborovanju. Imam sve, jer je Štef poslao, a o mom govoru je napisao profesor, jer sam mu dao čitavi govor napisan. (Ovdje se radi o generalovu govoru – na vrpci – kojeg je poslao Hrvatima grada Toronta prilikom proslave dana hrvatske državnosti DESETOGA TRAVNJA 1968 godine. Taj govor je poznat svim Hrvatima kao vrlo značajan povijestni govor o značenju i veličini tog nadnevka DESETOG TRAVNJA. U tom govoru general je rekao da “…Oni koji bi htjeli svoj rat, svoj bivši rat, proslijediti u ustaško, partizansko hrvatski rat među našim sinovima, su IZDAJNICI HRVATSKE NACIONALNE STVARI…”. Na kraju govora se može čuti i (po)kraći govor prof. dra. Miljenka Dabe Peranića, koji je upravo te godine, lipanj 1968., posjetio hrvatske zajednice Canade i Amerike, mo. Otporaš) Imam dakle sve samo je falio tvoj govor, i sada ga imam. Bit će sve u redu.

Dabo mi je dao pismo, a dobio sam i od Envera. Ti si Ratko naše gore list, pametan si čovjek, rodoljub i daješ sve od sebe za Hrvatsku. Pa kao takvom samo par riječi: kao da ništa nije bilo. On je htio jače zaigrati, jer se osjeća sposobnim, mladim, jakim, poletnim i tu se je vidilo, da mu fali veteranstva u kontaktu sa ljudima. O tome smo govorili i sa Dabom, i pisali mu. Opet se smirio. Argentina je te ljude uništila. On ostaje u Odporu i baš sada smo podpisali novi letak, koji će biti masovno poslat na sve strane. (Ovdje se radi o Dru. Enveru Mehmedagiću. On je bio član Glavnog Stana H. N. Odpora i potpisivao sve letke koje su general i Dr. Mehmedagić pisali za Domovinu. Ovdje se radi o letku ČLANOVIMA SK HRVATSKE KAO I BIVŠIM UČESNICIMA NOB-a. Letak završava: SMRT JUGOSLAVIJI – ŽIVJELA HRVATSKA! Za hrvatski Narodni Odpor General Drinjanin i Enver Mehmedagić, mo. Otporaš.) Da je on s nama spavao u slami, uši trijebio i čarkario, ne bi se to dogodilo, ali na nama je da znademo što treba činiti. Ide dakle sve u redu i izmjenite misli i ideje.

Dobio sam 2 (novine Reorganizacije HOP-a koju je vodio u uređivao dr. Vjekoslav Frančić, mo. Otopraš.) “Hrvatski Narod”. I od Oršanića REPUBLIKU. Govnanje, kao i prije. Imam za odgovoriti ideje, koje smo promozgali. Sve je to bilo pripremljeno, kao u uvijek, ali vide se vražiji papci pod ruhom. Predložimo da se “uglednim Hrvatima” stavi oglav oko vrata, kako bi se razlikovali od ostalog naroda ! GLAVNO JE DA NEDAJTE NI PARE, A RAZGOVARAJTE SA SVIMA, a PODPIŠITE ONO ŠTO VIDITE DA JE PAMETNO I PO NAMA VIJEĆANO. O tome posebno.

Vijesti iz Domovine su 100% za nas, a eno i Vrančić najavljuje “da će hvatati vezu sa političkim ljudima u Domovini”. A ono sranje sa Tomićima? (Ovdje se radi o braći Srećku i Rudi Tomić koji su živjeli u Torontu i uređuvli novinu “Naš Put”. Mo. Otporaš.) Pošalji mi taj broj i druge zadnjih dana ili recimo 3 mjeseca, da pregledam. Kao ono prije.

Imamo sada u Šonji Nikoli jaka intelektualca. (Nikola Šonje je brat supruge dra. Miljenka Dabe Paranića, dakle Peranićev šogor. On je živio u New Yorku i bio predsjednik Ogranka HNO. Mo. Otporaš.) On je šogor Dabin. Trijezan, pametan, mlad. Pozovi ga jednom k sebi, vidit ćeš. On se dobro sa Krstićem drži, a izgleda i sa Osmanagić. Pa Čerkić (Ismet, mo.) kako hoće. On je stričeva (po svoj prilici se ovdje radi Ivanu Došenu kojeg se je od milja zvalo “stric Ivan”, jer je on bio sin predsjedniks HDV Marka Došena, mo. Otporaš.) desna ruka za brisanje riti… bojim se da će ometati, ali je kasno. Šonje je jači od svih njih. Evo baš Krstić javlja da ide dobro i mnogo je kao povjerenik uspješniji od Ismeta. Ja nikada ne napuštam prijatelja i Krstića neću žrtvovati, jer je spasio ogranak i Obranu i povjereništvo, kad je Ismet popustio s tim kao sa “begovom slamom”. Podupri Sonju i Krstića i nadalje.

Vrlo me veseli da se je Bojčić (Žarko Bojčić, živi u Torontu, mo.) pokrenuo. Vidio sam da je dao 50 dol. i više me raduje njegov gest nego da mi je dao netko 1000 dolara. Kum sam mu ! Ti moraš imati negdje kijameta sa mnogobrojnim kumovima i kumčetima, ali dalje ! Hvala ti što si pomogao Džebina roda, jer je Džeba sjajan. (Ivan Džeba ja bio povjerenik DRINAPRESS-a za Ameriku i Kanadu. Živio je u Clevelandu. Mo. Otporaš.) Da nije njega, neznam šta bi tamo u Clevelandu sa tiskom. Pazi na zdravlje i kako smo rekli, kad htjedneš, mogneš i želiš, dodji, pa bi otišli u Madrid, da te vide dobri lijećnici. Pozdrav svima, a posebno Lenki. Grli te odani Ti

general Drinjanin.