FRANJO: USTAŠE IMAJU MILU BOBANA A MI MIROSLAVA ŠEPAROVIĆA, piše dr. Tomislav Dragun

Peta linija eliminacije “ustaša nakon pomirbe”: USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Vlado zv. Baja:

“Dakle, u Ustav Republike Hrvatske stavit ćemo i ovu odredbu:

Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli.

Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja.

Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji.

Jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Jamči se pravo na ispravak svakomu komu je javnom viješću povrijeđeno Ustavom i zakonom utvrđeno pravo.”

Stevo:

“Ne će nam to pomoći. Upravo to žele ustaše.”

Josip zv. Joža:

“Možda ustaše to i žele, ali nemaju ono što imamo mi.”

Stevo:

“Što to mi imamo, a ustaše nemaju?”

XVII.

Franjo:

“Ustaše imaju Milu Bobana, a mi Miroslava Šeparovića.” Evo šta taj Mile Boban kaže o Ustašama a na nama je da prosudimo šta to sve znači:

” – USTAŠA NIJE IDEOLIGIJA NITI DOKTRINA NEGO HRVATSKI NACIONALIZAM –

     Kao što su i svi drugi politički pokreti u prošlosti imali svoje zamisli/koncepcije, tako je isto i Ustaški Pokret u svojem osnutku 1929. godine stavio u svoj program zamisao osnivanje Hrvatske Države.

   Ustaški Pokret u sebi sadrži naslaganu količinu neiskorištenih nacionalnih misli iz prošlosti u borbi  za uspostavom svoje nacionalne Države Hrvatske. Taj cilj hrvatski narod je kroz stoljeća očejivao, počevši od Pacta Convente 1102. godine.

   Ustaški Pokret kao analiza jedne nacionalne politike se u mnogočemu razlikju od komunizma (vidi Karla Marksa, Lenjina i Staljina, fašizma (vidi Doktrina Fašizma Benito Mussolini, 1932. godine) nacizam (vidi Adolf Hitler “MEIN KAMF” “MON COMBAT” – Nouvelles Editiones litines, 21 rue Servadoni, Paris (6) 1936., gdje je u uvodu prijevoda gosp. Marechal Lyautey je rekao: “Tous Francais doit lire ce livre. Prijevod na hrvatski: Svaki Francuz treba pročitati ovu knjgu.)

     Ustaški Pokret se razlikuje po tome što je u svojim načelima isključivo naglašavao hrvatski nacionalizam a ne međunarodni nacionalizam. To je što hrvatski neprijatelji nerazumiju.

     Ustaški Pokret kao ideologija, ako ćemo to zvati ideologijom je kvas i jezgra hrvatskog nacionalizma, tim što je za simbol hrvatske državotvorne borbe uzeo glagol USTATI, od kojeg je postala kovanica/riječ Ustaša, te zatim, na početno slovo tog glagola “Ustati” stavio slovo “U” na kojeg je stavio stari hrvatski narodni grb s početnim bijelim poljem.

     Tim oblikom i tim pogledom Ustaški Pokret ne može uspoređivati niti sa fašizmom niti sa nacizmom, a još manje sa komunizmom.

     Ustaški Pokret se razlikuje i po tome što nije “stranka” nego “Pokret”. Razlika je u tome što je stranka stvorena sama za sebe i time automatski postaje “stranka stranačarstva”, dok “Pokret” stvoren da “pokreće”, u ovom slučaju hrvatski narod na “Bunu” na USTANAK”, što u prenosnom smislu opet znaši “USTAŠA”.

      Ustaški Pokret kao jezgra hrvatstva se temelji na tisućugodišnjim težnjama hrvatskog naroda za svojom samostalnom i nezavisnom Hrvatskom Državom, nezavisna od svih drugih naroda, a ne na želju utemeljitelja Ustaškog Pokreta dra. Ante Pavelića. On je bio i on će vjekovno ostati pokretač osnivanja Nezavisne Države Hrvatske na kojoj se i današnji hrvatski političari izživljavaju.

     Stoga je sa svih praktičnih izražaja ustaštva, kao pokreta za narod i od naroda, u ovom slučaju, naravno, takvog kakvog poznajemo kroz njegova Temelna Načela, izražena u 17 Točaka Ustačkih Načela, koja uvijek treba pisati sa početnim velikim slovom.

   Stoga, kroz ovu izraženu misao u Ustaškim Načelima, uzdiže se i duhovna reakcija hrvatskog naroda protiv materijalističkog (čitaj komunističkog i profitarističkog fenomena koji je zahvatio naš hrvatski narod.

   Ustaša gura čovjeka u djelatnost i da se srcem i svom snagom uključi u aktivnost ostvarenja izraženih zasad u Ustaškim Načelima.

    Ustaša u ovom slučaju od svakog čovjeka koji se je rodio u Hrvatskoj zahtjeva, potpunu svijestnost, tj. bez ikakove dvojbe da je on Hrvat i da je spreman u danu i noći, na svako mjestu braniti svoju po ređenju zemlju domovinu, a ta zemlja je Hrvatska.

     Ustaša život smatra borbom u kojoj ga ta borba tjera da se zasluženo bori, kako za sebe samoga, tako još više za svoj Hrvatski narod. To je život Ustaše, završava Mile Boban”.

Tako to Franjo gleda. A mi, svi, ama baš svi samo šutimo i ne smeta nas 27 slovo “U”  hrvatske abecede.

Stevo:

“Znači Miroslav Šeparović će dati konačni pravorijek, a o izjavi Mile Bobana šuti.”

Franjo:

“Tako je. Vlado izvoli. Reci gospodi kako će to učiniti Miroslav Šeparović.”

Vlado zv. Baja:

“Ustavni sud Republike Hrvatske ne komentira odluke i rješenja sudova izvan postupaka iz njegove Ustavom propisane nadležnosti.

Na temelju Ustava Republike Hrvatske sudbena vlast je samostalna i neovisna, a sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava te na temelju činjenica utvrđenih u svakom pojedinom konkretnom postupku. Ustavni sud Republike Hrvatske jamči poštivanje i primjenu Ustava Republike Hrvatske i svoje djelovanje temelji na odredbama Ustava Republike Hrvatske i Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Svoja pravna stajališta i ocjene Ustavni sud izražava i iznosi u odlukama, rješenjima i izvješćima koje donosi u Ustavom propisanim ustavnosudskim postupcima.

U odnosu na pozdrav Za Dom Spremni Ustavni sud je u nekoliko svojih odluka izrazio jasno stajalište da je riječ o ustaškom pozdravu Nezavisne Države Hrvatske te da taj pozdrav nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske“.

XVIII.

Stevo:

“Mi u Jarmini nismo imali taj primjerak Ustava Republike Hrvatske.”

Vlado zv. Baja:

“Sad kad znate za njega, pa se po njemu i ravnajte.”