FRANJO TUĐMAN: “SAD MI IMAMO HRVATSKU”, piše dr. Tomislav Dragun

Bilo je to 10. travnja 1941. godine. Nakon ugovorno (23. kolovoza 1939.) potvrđenog savezništva u podjeli Svijeta:

“Pakt Ribbentrop-Molotov ili kako se službeno zvao Pakt o nenapadanju i prijateljstvu između Njemačke i Saveza Sovjetskih socijalističkih Republika je bio značajan sporazum o vojnoj i gospodarskoj suradnji između Njemačkog Reicha i Sovjetskog Saveza.” (hr.wikipedia.org)

Adolf i Josif krenuli su u konkretnu akciju: “Dogovoreno – učinjeno”. Tjedan dana kasnije (1. rujna 1939.) podijelili su Poljsku.

Prošla je godina dana. Dečkima: Adolfu (A1) i Josifu se osladilo, pa su pošli korak dalje.

“Trojni pakt su potpisale tadašnje fašističke države Italija, Njemačka i Japan 27. rujna 1940. u Berlinu i time stupile u vojni savez. Potpisnici su bili Saburo Kurusu za Japansko Carstvo, Adolf Hitler za nacističku Njemačku i Galeazzo Ciano (ministar vanjskih poslova) u ime Kraljevine Italije. Tako su osnovane Sile Osovine koje su se obvezale međusobnu suradnju u stvaranju i održavanju novog poretka na azijsko-pacifičkom prostoru i u Europi te na međusobno pomaganje u slučaju da jednu od njih napadne neka druga sila, koja nije umiješana u europski ili japansko-kineski rat. Prvenstveno su na umu imale spriječiti ulazak SAD-a u rat. Svijet je tako početkom Drugog svjetskog rata bio podijeljen na interesna područja imeđu Sila osovine i saveznika. Japan je priznao vodeću ulogu Njemačke i Italije u Europi, a one su priznale vodeću ulogu Japana u Aziji.

Paktu su poslije pristupile i profašističke vlade drugih država. Mađarska ga je potpisala 20. listopada 1940., Rumunjska 23. listopada 1940., Slovačka 24. listopada 1940., a Bugarska 1. ožujka 1941. Kraljevina Jugoslavija je pristupila Trojnom paktu 25. ožujka 1941.” (hr.wikipedia.org)

Ni Englezi, dakako, nisu sjedili skrštenih ruku. Uslijedio je 27. mart 1941. Adolf se naljutio:

“Njemačka vojska je, potpomognuta vojskama Italije, Bugarske i Mađarske, napala Jugoslaviju 6. travnja 1941. pri čemu je vojska bez i jedne bitke kapitulirala.” (hr.wikipedia.org)

Iz Moskve se nije čula niti jedna riječ prigovora.

O tome suvremena Europa (Europski Parlament) misli sljedeće:

“A.  budući da se ove godine obilježava 80. godišnjica početka Drugog svjetskog rata, koji je uzrokovao ljudsku patnju dotad neviđenih razmjera i doveo do okupacije zemalja u Europi koja je potrajala desetljećima;

B.  budući da su prije 80 godina, 23. kolovoza 1939., komunistički Sovjetski Savez i nacistička Njemačka potpisale Ugovor o nenapadanju, poznat kao Pakt Molotov-Ribbentrop, i njegove tajne protokole u kojima su podijelili Europu i teritorije neovisnih država u sfere interesa između svoja dva totalitarna režima, otvorivši tako put za izbijanje Drugog svjetskog rata;

C.  budući da je, kao izravna posljedica pakta Molotov-Ribbentrop, uz nacističko-sovjetski Sporazum o prijateljstvu i demarkaciji koji je uslijedio 28. rujna 1939., Republiku Poljsku prvo napao Hitler, a dva tjedna kasnije i Staljin, čime je ta zemlja lišena neovisnosti, a poljski narod suočen s nezapamćenom tragedijom; te da je komunistički Sovjetski Savez 30. studenog 1939. započeo agresiju na Finsku, a u lipnju 1940. okupirao i pripojio dijelove Rumunjske (teritorije koji nisu nikad vraćeni) te pripojio nezavisne republike Litvu, Latviju i Estoniju;” (REZOLUCIJA EUROPSKOG PARLAMENTA OD 19. RUJNA 2019. O VAŽNOSTI EUROPSKOG SJEĆANJA NA BUDUĆNOST EUROPE (2019/2819(RSP))

2. Tko je tko?

Komunistička Partija Jugoslavije:

“Socijalistička radnička partija Jugoslavije (komunista), skraćeno: SRPJ(k), osnovana je na Kongresu ujedinjenja u Beogradu, 20-23. travnja 1919. godine. Sudjelovalo je 432 delagata sa svih područja novostvorene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Na drugom kongresu, u Vukovaru 20-25. lipnja 1920., partija mijenja ime u Komunistička partija Jugoslavije.” (hr.wkipedia.org)

Bio sam u Sovjetskom Savezu. Rusija i Armenija. Svejedno. U hotelu otvorim radio, uvijek isto: “Gavari Moskva!”:

“Kongres ujedinjenja proklamirao je opredjeljenje ‘za nepomirljivu klasnu borbu proletarijata, s krajnjim ciljem da se uništi kapitalizam i ostvari komunističko društvo’ (Petranović, str. 105). Nije međutim bilo jasnog plana za neposredno djelovanje u konkretnoj situaciji. Posve je zapostavljeno nacionalno i seljačko pitanje.

Partija je pristupila Trećoj internacionali (Komunistička internacionala, Kominterna), koja je ustanovljena u Moskvi u ožujku 1919. SRPJ(k) time je postala odsjek centralizirane međunarodne organizacije sa sjedištem u Moskvi, koja je sebe smatrala svjetskim zapovjedništvom komunističke revolucije. Kominterna je imala ovlast određivati strategiju i taktiku djelovanja, izdavati smjernice i direktive, postavljati čelništva, potvrđivati mandate, raspuštati pojedine organizacije. U prvim godinama djelovanja ta ovlasti nisu dolazile do izražaja toliko snažno do izražaja kao kasnije, kada Moskva ostvaruje potpuni nadzor.”

3. Biti iz Velikog Trgovišća

10. Travnja 1941. godine:

“Pučku je školu pohađao u rodnom mjestu (1929.–1933.), a u Zagrebu Državnu II. mušku građansku školu (1935.–39.) te Trgovačku akademiju Udruženja trgovaca (1939.–41.), uglavnom se uzdržavajući sam.

U proljeće 1941. prekinuo je školovanje i uključio se u antifašistički pokret; od 1942. bio je član KPJ. Djelovao je na području sjeverozapadne Hrvatske; od 1942. bio je rukovoditelj ilegalne partizanske tiskare (Glas Hrvatskog zagorja), od 1943. zamjenik komesara 2. zagorskoga partizanskog odreda, a od 1944. zamjenik komesara Brigade Braća Radić, komesar 32. divizije te načelnik Personalnog odsjeka Štaba X. korpusa.” (hr.wikipedia.org)

Obavještajac (s nepunih 19 godina):

“Sudionik antifašističkog pokreta od 1941., kao obavještajni časnik. Nakon rata djeluje u Glavnom stožeru JNA u Beogradu, potom na visokim vojno-političkim položajima u Glavnoj personalnoj upravi JNA, Ministarstvu obrane i Generalštabu. Završio studij na Višoj vojnoj akademiji 1957.; čin general-majora stekao 1960.” (hr.wikipedia.org)

Kadrovik:

U siječnju 1945. upućen je u Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije u Beogradu, gdje je radio u Glavnoj personalnoj upravi Ministarstva obrane, kao načelnik Drugog (organizacijskog) odjela.” (hr.wikipedia.org)

Jebeš otca:

“Godine 1946. dogodila se i obiteljska tragedija koja nije u potpunosti razjašnjena; Tuđmanov otac Stjepan zajedno s njegovom pomajkom umro je nasilnom smrću pod sumnjivim okolnostima koje su kasnije različito tumačene (samoubojstvom, nesretnim slučajem…), ali prevladala je inačica po kojoj mu je oca kao kritičara nove, totalitarne vlasti likvidirala politička policija OZNA. Unatoč tomu, Tuđmanov uspon u vojnoj hijerarhiji nije bio spriječen.” (hr.wikipedia.org)

Najmlađi Titov general:

Od 1957. radio je u Generalštabu JNA, kao načelnik Studijskog odjela Prve uprave.[7] Tada je objavio i svoje prvo značajno djelo, Rat protiv rata, (Zagreb 1957.), opsežnu studiju o partizanskom ratovanju kroz povijest s naglaskom na jugoslavenskom partizanskom ratu, no protkano opširnim raščlambama o ratu u nizozemskim provincijama u 17. st., španjolskom ustanku protiv Napoleona, kao i mnogim drugim primjerima gerilskoga ratovanja. Ta je studija značajno učvrstila ugled Tuđmana kao vojnopovijesnoga znalca, a u sljedećim desetljećima naraštaji jugoslavenskih generala preuzimali su izvatke iz njegove knjige kao okosnicu za generalske ispite.” (hr.wikipedia.org)

Prosvijetljen (s 58. godina) po Arkanđelu Gabrijelu:

“Kao zagovornik hrvatske samostalnosti, politički se angažirao potkraj 1980-ih.” (hr.wikipedia.org)

4. Biserka Dragun

“Biserka Dragun rođena je 11. siječnja 1967. u Vinkovcima, od oca Tomislava( iz Lokvičići ) i majke Marije, rođene Takšić. Odgojena u hrvatskoj, domoljubnoj obitelji, u obrambeni se, Domovinski rat uključila odmah na početku, pripadnica je HOS-a, a od 28. lipnja 1991.pripadnica je 109.brigade ZNG-a. Život poklanja Domovini, braneći i boreći se u Vinkovcima, 8.studenog 1991.,u svojoj 25 godini života.” (https://www.braniteljski-portal.com)

5. Dejan Košutić & ostali potomci Franje Tuđmana

“Dejan i Siniša Košutić, sinovi su Nevenke Tuđman, Nina Tuđman Vuković i Ivana Tuđman, kćeri su Miroslava Tuđmana, a Nera i Ana-Marija Tuđman, kćeri su Snježane i Stjepana Tuđmana. Osim njih, Stjepan Tuđman ima i vanbračno dijete, danas 20-godišnjeg sina Franju Antona koju je dobio s modnom dizajnericom Antonijom Vlatković.

Naime, nakon što se Antonija vratila iz Italije u Hrvatsku, ubrzo je zapela za oko Stjepanu. Iako je već bio u braku i nedavno mu se rodila kći, njih dvoje su započeli vezu. U proljeće 1998. godine Antonija je ostala trudna, a kako je Franjo Tuđman umro 1999. godine navodno za unuka nije niti znao.

Stjepan Tuđman i Antonija Vlatković naposlijetku su završili na sudu jer Stjepan sina isprva nije priznao. Nakon što je utvrđeno da je otac ipak on – dijete se upisuje u knjigu rođenih s prezimenom koje mu je pripadalo – Tuđman.

Veliku ulogu u priznavanju djeteta odigrala je Ankica Tuđman, koja je sinu jasno rekla da se ponese kao muško te da prizna dijete, ako je njegovo. Franjo Anton danas je student  Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.

Nera Kristina Tuđman, studentica prava, najmlađa od svih ‘službenih’ unuka, kći Franjina sina Stjepana nekako se najviše posljednih godina isticala u javnosti i to svojim neočekivanim političkim stavovima. Nera je naime lani istupila iz Plenkovićeva HDZ-a zbog Istanbulske konvencije.

‘Ne podržavam ni ustaše ni partizane koji su činili zločine, kao ni općenito ljude koji su činili zlo. Marka Perkovića upoznala sam još kao mala na njegovom nastupu u Novoj Gradiški. Bila sam već na nekoliko Thompsonovih koncerata. Uopće ne vidim što je sporno u tom lijepom hrvatskom pozdravu ‘Za dom spremni’ – rekla je u travnju 2018. godine Nera Tuđman.

Dejan i Siniša odrasli su pod povećalom javnosti, Dejan je doživljavao poslovne uspone i padove. Danas se bavi pružanjem konzultantskih usluga. Privatno je punio stranice novina kada se razveo od supruge, poznate arhitektice Ane Martine Bakić.

Siniša se pak bavio automobilizmom te je diplomirao ekonomiju. Kasnije se zaposlio u HGK. U braku je s Ivom Odak, kćerkom poznate glumice Zoje.

Nina Tuđman Vuković, još jedna Tuđmanova unuka, lani se našla u središtu skandala, kada je Ministarstvo vanjskih poslova raspisalo natječaj za dodatno obučavanje određenog broja državnih i javnih službenika. Od dvije tvrtke koje su pobijedile na natječaju, jedna od njih je u vlasništvu Nine Tuđman Vuković. Tvrtka se zove Projectus grupa, a posao je dobila zajedno s belgijskom školom College of Europe. Kako je 2018. godine pisao Jutarnji list, tvrtka Nine Tuđman Vuković posao je dobila neovisno o tome što je jedna druga, konkurentska zajednica ponuditelja imala znatno povoljniju ponudu.

Unuci i unuke dr. Franje Tuđmana uređuju web stranicu tudjman.hr posvećenu svome djedu. Stranicu pak potpisuje

uredništvo koje čine Dejan Košutić, Siniša Košutić, Nina Tuđman Vuković, Ivana Tuđman, Ana-Marija Tuđman i Nera Tuđman.” (www.slobodnadalmacija.hr)

6. Kaznena prijava Denisa Šešelja

“U opsežnoj se kaznenoj prijavi navodi da je ‘kao major zloglasne OZNE po prijedlogu Josipa Broza Tita u siječnju mjesecu 1945. godine ubačen u Vrhovni štab Narodno oslobodilačke borbe (NOB-a)‘, što ‘nakon 23 godine od stvaranja neovisne države nije procesuiran niti jedan zločinac jer za to nije bilo političke volje’, a znajući da je vlast u Hrvatskoj držao najmlađi i najodaniji Titov general Tuđman, dolazim do zaključka da je ustvari štitio svoje najbliže suradnike ali i samog sebe kao nalogodavca i izvršitelja. Šešelj u kaznenoj prijavi navodi da ‘smo 2013 godine svjedoci stanja u državi čiji su resursi opljačkani, a privreda uništena, da novac od pretvorbe i privatizacije te poluge vlasti i medija drže provjereni kadrovi bivšeg režima te njihova djeca odnosno nasljednici. S promjenom vlasti se ne događaju bitnije političke promjene pa logično zaključujem da je vladajuća politička oligarhija stvorena od strane osumnjičenog i njegovih kolega iz 1945. godine, a osobito s time jer je Hrvatska država nestala te je upisana kao privatna korporacija’.” (www.jutarnji.hr)

7. Zaključak fra Petra Jeleča

Bez Tuđmana bi Hrvatska bolje prošla u ratu:

“Za anomalije u hrvatskom društvu krivi su prije svega rat i nesmiljena pljačka i privatizacija u 90-im godinama koju su proveli ‘veliki domoljubi’ i ‘antikomunisti’ na čelu s Franjom Tuđmanom i njegovom vrhuškom, gdje je došlo do općeg urušavanja vrednota i povjerenja među ljudima,’ odgovorio je Jeleč novinaru na pitanje je li ‘komunistički mentalitet’ doista kriv za anomalije hrvatskog društva.

Tuđman je, kaže Jeleč, tu svoju navodnu ‘državotvornost’ u koju vjeruje urednik Glasa Koncila Ivan Miklenić Miklenić, osim prema svojim sunarodnjacima u BiH koji će još godinama trpjeti zbog njegove politike, pokazao upravo tijekom privatizacije i podjele nebrojenih odličja generalima koji nikada nisu vidjeli ratišta i koji na svojim računima imaju milijune eura.

Jeleču je zanimljiva fasciniranost crkvenih ljudi likom i djelom Franje Tuđmana komu se oprašta sve – i to što je bio gorljivi komunist, najmlađi Titov general, što je svojim koruptivnim aparatom Hrvatsku gospodarski i politički unazadio za nekoliko desetljeća. O njemu nikada ni od jednog crkvenog velikodostojnika nije čuo nijednu kritičku riječ, te ima dojam da bi ga neki vrlo rado uzdigli na čast oltara.

Jedna od najvećih neistina koja se širi iz Tuđmanovih crkvenih i inih obožavatelja jest ona rečenica koju često ponavljaju: ‘da nije bilo Tuđmana, ne bi bilo ni Hrvatske’.

Franjo Tuđman: “Sad Mi imamo Hrvatsku”

‘Osobno pak smatram da nije bilo Tuđmana da bi bilo i bolje i uspješnije Hrvatske i da bi se ona kudikamo brže i lakše obranila od velikosrpske agresije. Da ju je recimo vodio jedan Vlado Gotovac, Hrvatska bi, vjerujem već odavno bila u Europskoj Uniji i manje bi stenjala pod težinom kriminala i korupcije čiji su čvrsti temelji udareni upravo u devedesetim godinama pod vladavinom Franje Tuđmana’, rekao je Jeleč.” (Fra Petar Jeleč, teolog i povjesničar te profesor na franjevačkom Filozofsko-teološkom fakultetu u Sarajevu, u razgovoru za Jutarnji list kazao je kako je Franjo Tuđman korupcijom unazadio Hrvatsku za nekoliko desetljeća – https://www.tportal.hr)