DRUŠTVA ZA OBILJEŽAVANJE GROBIŠTA RATNIH I PORATNIH ŽRTAVA

Kolodvorska 3, 42 000 Varaždin – osnovano 20. rujna 2000.

Osvrt na predstavljanje knjige Jasenovac i poslijeratni jasenovački logori…

Čakovec, 29. lipnja 2021. godine – dvorana Matice Hrvatske

Kako je bilo dogovoreno na „relaciji“ Hrvatska družba povjesničara „dr. Rudolf Horvat“ – Zagreb, Matica hrvatska ogranak Čakovec i Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava – Varaždin (Stipo Pilić, Ivan Pranjić i Franjo Talan), u utorak, 29. lipnja 2021. godine s početkom u 19 sati organizirali smo u Čakovcu, na adresi Rudolfa Kropeka 2, predstavljanje knjige Jasenovac i poslijeratni jasenovački logori (autori dr. Blanka Matković i prof. Stipo Pilić) tiskane u Zagrebu.

Spomen na žrtve grobišta Sep Gornji Hrašćan

S obzirom da sam kod obilaska autora knjige svojevremeno bio njihov „vodič“ po lokacijama grobišta u ovom dijelu Hrvatske, dogovorili smo se da prije same promocije zapalimo svijeće na nekim lokacijama vezanim uz žrtve Drugog svjetskog rata i poraća, a kojima je posvećena i knjiga. Kako je temperatura dosezala i 35ºC, odlučili smo se za grobnicu žrtava grobišta Sep kod Gornjeg Hrašćana. Spomenute žrtve dovođene su iz smjera Varaždina u lipnju 1945. godine,  pogubljene na nasipu Sep i pobacane u rovove preostale iz Drugog svjetskog rata. Kod premještanja nasipa (radove izvodila Vodogradnja Varaždin op. a.  F.T.), u ožujku 2009. godine naišlo se na ljudske kosti, kosti žrtava pa smo kao udruga tražilo obustavu radova i ekshumaciju, a što je u organizaciji Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava realizirano od 8. do 12 lipnja 2009. godine. Posmrtni ostaci žrtava otpremljeni su po djelatnicima MUP-a, koji su osiguravali radove na ekshumaciji, na patologiju bolnice u Čakovcu. S obzirom da u to vrijeme na području ove dvije Županije nije bilo stalnog sudskog vještaka-patologa potrajalo je duže vrijeme dok se sastavilo stručno mišljenje-izvješće, a poučeni iskustvom o pokopu žrtava grobišta Macelj, Lug kod Bjelovara… (ekshumiranih 1992. godine – pokopane tek 10 i nešto godina iza ekshumacije, op.a. F.T.) tražilo se rješenje kako dostojanstveno žrtve pokopati. Zahvaljujući Josipu Kolariću i brojnim sponzorima sagrađena je grobnica uz novi nasip u koju su ekshumirani posmrtni ostaci žrtava zapadnog dijela nasipa Sep dostojanstveno i sa sprovodom pokopani, 23. kolovoza 2010. godine, a obred sprovoda predvodio je mons. Josip Mrzljak, varaždinski biskup. Ostali dio nasipa prema Pušćinama kasnije je povišen novim slojem materijala, a u tom dijelu, prema izjavama svjedoka u nasipu žrtve su još pokopane na dvije lokacije, možda i više. Kao zanimljivost ističem da su sredstva i za ekshumaciju i izgradnju grobnice- kosturnice osigurali članovi Društva iz dobrovoljnih priloga sponzora i podupiratelja.    S obzirom da je predstavljanje knjige bilo zakazano za 19 sati u 17,30 našli smo se na parkiralištu benzinske pumpe INA-e u Varaždinu te preko Pušćina i Gornjeg Hrašćana otišli zapaliti svijeće za žrtve.

U Čakovec, u prostorije Matice Hrvatske stiglo smo u 18:30 sati. Temperatura se nije spuštala pa smo upalili klimu i još dogovorili neke detalje oko samog predstavljanja. Sobom sam ponio i sve pozivnice i obavijesti za komemoracije koje su u srpnju mjesecu u programu Društva, a ponio sam i prijepis pisma koje je u zatvoru u starom gradu u Čakovcu, 27. i 29. lipnja 1945. godine napisao Ivan Sabol. Pisma je stavio u postavu odjeće te su ista predana obitelji, a u tom razdoblju nova vlast Ivana je oslobodila života i oduzela mu pravo na grob i postojanje. Pretpostavlja se da je nesretni Ivan i ostali koje je „narodni sud“ presudio završio na grobištu Ksajpa, u općini Šenkovec. S obzirom da sam vodio program zamolio sam gospođicu Anitu Novak da pročita pisma, a što je ona i učinila. Hvala joj.

Na predstavljanje knjige iz Velenja doputovao Dragutin Šafarić

Dakle u 19 sati program je počeo „Međimurskom himnom“ koju je otpjevao Mirko Švenda Žiga, a potom sam pozdravio sve prisutni i izrazio zadovoljstvo što su se odazvali i Ivica Dolenec, autor izložbe ratnih fotografija iz Domovinskog rata, predsjednik Udruge branitelja Varaždinske županije. Nakon dvije godine u Hrvatsku i rodni kraj je došao Dragutin Šafarić iz Velenja, predsjednik Povjerenstva Društva za Republiku Sloveniju, voditelj projekta Pieteta i urednik portala društva (adresa je http://www.safaric-safaric.si/dogrpz)

U uvodnom dijelu smo, s obzirom da su nas sve okupile žrtve minutom šutnje odamo počast svim poginulim u ratovima i progonima diktatura  i totalitarnih režima XX stoljeća, poginulim hrvatskim braniteljima i stradalim u Domovinskom ratu, obnovitelju MH Čakovec prof. dr. Zvonimiru Bartoliću, preminuli članovim Matice i Društva za obilježavanje grobišta te prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu.

Kraći osvrt o knjizi i autorima dao je prof. Ivan Pranjić, predsjednik Matice hrvatske Čakovec, a nakon toga pročitane su spomenuta pisma koja donosimo na kraju ovog izvješća.

Opširno je o knjizi govorio suautor Stipo Pranjić, a pobliže se osvrnuo i na geostrateški položaj Jasenovca.

Na kraju je Franjo Talan naglasio da se Društvo zalaže da se u Hrvatskoj i ostalim zemljama Europske unije „osigura“ dostojan  odnos prema svakom čovjeku, prema svim poginulim i stradalim u ratnim sukobima i progonima totalitarnih režima i diktatura, te dodao da je u organizaciji Društva, unatoč pandemiji i uvjetima ograničenog kretanja, realiziran 12. križni put grobištima i stratištima Varaždinske biskupije, a spomen na žrtve Bleiburga, zbog nemogućnosti odlaska u Austriju, organiziran je u dogovoru s vlč. Markom Zadravec, 16. svibnja 2021. godine u Donjoj Voći, a 30. svibnja bila je komemoraciju na grobištu Leš – Kotoribi, te 13. lipnja, 75. obljetnica žrtva grobišta Pancerica.

Zahvalio je autorima na izdavanju knjige, a Matici hrvatskoj Čakovec na suradnji i pomoći kod realizacije projekta spomen na žrtve kao i kod izgradnje spomen obilježja žrtvama komunizma u Vratišincu, 8. listopada 2008. godine.

Prijepis pisma koje je u zatvoru u starom gradu u Čakovcu, 27. i 29. lipnja 1945. godine napisao Ivan Sabol

Draga moja žena Polona – svi tri smo osuđeni na smrt

Pisani pozdrav 27. 6.1945. Čakovec – S kojim vas pozdravljam sve domaće i želim da bi vas ovaj mali pozdrav najti mogel žive i zdrave. Ali ve se obraćam k tebi draga moja žena Polona. Nikada se ne bomo zišli pre domu. Ja sam rišeni pre sudu. Dimo me ne bude nikada. Morav bom ovdje smrt podnesti. I ako deš sim jako rano dojdi ka se bomo vidli išče jampot. Nemrem si pomoći. Nikaj mi nejte zameriti ti Polona i moji sineki i vi žene i mali vnukeci. Bog vas poživi i daj vam Bog se dobro, kaj god od boga želite i mira božjega, a meni pak pokoj vjekovječni i oprostite vi meni se i ja vam oproščam dragi domoći i ti draga tovarišica Polona. Zbogom mi ostani. Fala ti na ljubavi tvojoj i sim skup. Bog vas poživi. Zbogom mi ostanite! Zbogom! Nikad me na dimo, zbogom. Trpite kak je god teško. Ja vam nebrem pomoći. fala Bogu i Majki Božjoj nej se brineju za vas, ako smo vridni. Zbogom, svi skupa i rodbina naša. Zbogom – Zbogom

 Pismo pisano na Petrovo, (29. lipnja 1945. godine op.a. F.T.)

 Dragi domari javljam vam se da sem živ i zdrav koje i vam želim sem skupa. Javljam vam da sam rešen života i žalosno mi je vak rečeno kaj se nomo več nigdar si doma vidli. Ali pitaj idi k Petru za kumovo oponašanje ki je zmisliv i zmešav je pa je rekel da sem Miškija poslav Šimuna glet i ja sem odgovarjal da sam zabadaf se dobro i istinu rekel. Pitaj bar Jandrija i teco. Zato nikaj. Si tri smo osuđeni na smrt. Tak je pišem tu prinas. Zato vas (molim) prosim ako mi kak morete i bilo bi pošteno, prosim te draga žena Polona naj zabiti za me. Lepo ti zafalim na tvojoj dobroti i ljubavi i sem skup domarima mojima. Ne znam da bo rešeno žalosno življenje. Nejte zbogom do jegve svete volje ispričavam se tebi Polona na svem dobrom i na ljubavi. Pazi na decu. Oprostite vi meni se i ja vam Jela i Bara oproščam se. Neznam ali ste domaj Štef, Matek, Miška i Joži. Daj nam Bog zdravlje pri domu a ja siromak čokam smrt. Aja zbogom, zbogom, više nigdar nom došel dimo.

Tekst: Franjo Talan