Fra. Andrija Nikić:Mile, evo ti životopisa Ilija Barbarića što sam ga ja napisao u DNEVICI:  8. siječnja 2017.u Sao Paulo u Brazilu je preminuo Ilija Barbarić u 93. godini života.

Dragi Mile zahvaljujem se na hitrim odgovorima.

Mile, evo ti životopisa Ilija Barbarića što sam ga ja napisao u DNEVICI:  8. siječnja 2017.u Sao Paulo u Brazilu je preminuo Ilija Barbarić u 93. godini života.

Evo što sam izdvojio:

„ 2017. U Sao Paulo u Brazilu je umro Ilija Barbarić u 93. godini života. Rođen je u  Blatnici (župa Čerin) 9. veljače 1924. u obitelji Pere i Ive rođene Mustapić iz  Ljutog Doca. Pučku osnovnu školu završio u svom rodnom mjestu Čerinu. Tehničku industrijsku školu završio je 1975. god., zatim je radio 8 god. u firmi CAMARGO COREA koja je gradila podzemnu željeznicu METRO. Radio je 7 godina kao poslovođa. Kada je proglašena Nezavisna Država Hrvatska 1941. god., Ilija se prijavio kao dragovoljac u mostarsku domobransku bojnu u Mostaru, u kolovozu 1941. god. Od 7. veljače 1942. god. služio je vojsku u 1. obrambenom zdrugu hrvatske obrane, gdje je bio do konca rata 1945. god. U Jasenovcu je radio u protokolu i napisao da je protokolirano 18.600 osoba koje su ušle u Jasenovac.^[1]  Objavio je Uspomene i posvjedočio: „Upravo je stav Hrvata prema Židovima bio jako dobar usprkos velikom pritisku iz Njemačke… Židovski  general, proslavljeni ministar rata Moše Dayan, odrastao u Sarajevu, rekao je jednom prilikom da su vlasti NDH zaštitile veliki broj Židova od nacističkih progona, i to je istina. Spomenimo još jedan zanimljiv detalj da je u sabirnom radnom logoru Jasenovcu  bio glavni liječnik Židov.  Da je za vrijeme radnog sabirnog logora Jasenovca u onom teškom ratu mogao stradati i neki nevini zatvorenik, bio on Srbin, Židov, Hrvat ili Rom, to nijedan pošteni Hrvat ne će poreći… Da budemo jasni, komunistički partizani stvoreni su sa svrhom da unište obnovljenu hrvatsku državu i da stvore komunističku Jugoslaviju… Ja, Ilija Barbarić, bio sam četiri  godine u ustaškoj obrani Prvog obrambenog zdruga za vrijeme NDH, a neko sam vrijeme proveo i u mjestu Jasenovac gdje je bilo zapovjedništvo  zdruga. Stjecajem okolnosti u mojim su rukama bile registratorske knjige logora Jasenovac, u Zagrebu 1. svibnja 1945. godine. U tim je  knjigama bilo upisano sve osoblje koje je prošlo kroz logor od njegova osnutka do 21. travnja 1945. god. kada je raspušten. Te knjige više nitko neće pročitati je smo  ih spalili prije nego smo napustili Zagreb, 7. svibnja 1945. godine. Prema knjigama registracije, kroz Jasenovac je prošlo ukupno 18 600 zatvorenika. U tu brojku uključeni su i sljedeći podaci: u mjesecu srpnju 1942. god. 14 dana i noći vodila se borba na Kozari protiv 10 000 partizana. Partizani su bili poraženi, sami su priznali da su imali 1.150 poginulih.  Hrvatske i njemačke snage borile su se u ovoj ofenzivi na Kozari s 25 000 boraca. Veliki broj partizana u toj bitci bio je zarobljen. Jedan dio ovih zarobljenih partizana prošao je kroz Bosansku Dubicu i Jasenovac. Sve ove zarobljene odmetnike – partizane, Nijemci su utovarili u vlakove u Hrvatskoj Dubici i Jasenovcu i otjerali na prisilni rad u Njemačku. Dakle, i ovi partizanski zatvorenici nisu ni bili u logoru Jasenovac iako su bili upisani u knjige da su prošli kroz Jasenovac.“^[2]

U svibnju 1945. god. bio je na Bleiburgu izručen partizanima i prošao kolone smrti, Križni put od Bleiburga do Tuzle u Bosni. Slučajno je ostao živ, samo zato što mu je uspjelo pobjeći iz logora u šumu. Od 1945.-1949. živio je ilegalno u Jugoslaviji te proganjan od UDB-e, dva puta pao u zatvor za to vrijeme. Prvi put 1947. god. u Somboru (Bačka) i drugi put u Rijeci 1948. god. Oba puta uspio je pobjeći i nije suđen pred „Narodnim sudom nove Jugoslavije”. Uspjelo mu je prijeći u Italiju 29. studenoga 1949. god. Tako je bio godinu i četiri mjeseca u Italiji, pet godina u Boliviji te 1956. god. došao je u Brazil gdje je živio. Oženjen je Valentinom i ima dvoje djece (sina Antonia i kćerku). Pet puta je posjetio domovinu. Prvi put 1990., drugi put 1995., treći put 2003., četvrti put 2005. i peti put 2009. god. U emigraciji je pripadao organizaciji Hrvatski oslobodilački pokret koji je dr. Ante Pavelić obnovio 1956. god., a toj organizaciji i danas pripada. Ta organizacija sada slobodno djeluje u domovini i inozemstvu gdje naše organizacije postoje. U Brazilu je postojalo društvo Brasil – Hrvatska, od 1958. god., u kojem je autor djelovao kao jedan od upravitelja društva. Bio je suradnik i dopisnik skoro svih izdanja tiska HOP-a u emigraciji. Bili su to: mjesečnik – SLUŽBENO GLASILO HOP HRVATSKA – BUENOS AIRES – Argentina, mjesečnik – NDH – CANADA I HRVATSKA, HRVATSKO PRAVO – ŠPANJOLSKA, Mjesečnik – IZBOR – Urugvaj – Hrvatski tjednik – SPREMNOST – AUSTRALIJA. Tjednik franjevaca – iz CHICAG A – USA, DRINA – VJESNIK HOS ŠPANJOLSKA. Poslije ovih promjena u Hrvatskoj od 1991. godine surađivao je s tiskom u domovini: Glas Brotnja – Međugorje, Čitluk – Glasilo HVO BIH – Nedjeljna Dalmacija Split. HRVATSKI POLITIČKI TJEDNIK – OBZOR – ZAGREB, Hrvatski tjednik ZORA – Zagreb. Ne samo što govori više jezika, osim hrvatskog, govori talijanski, španjolski i portugalski jezik; ima isto toliko i državljanstava: bolivijsko, brazilsko, hrvatsko i bosansko-hercegovačko državljanstvo.

Objavio je svoje uspomene: Nezavisna Država Hrvatska bilo je pravo ime, Tisak, Grafotisak, Grude, 2010. god.^[3]

Drago mi je da te mogu pomoći u popunjavanju podataka.

Svako dobro želi  i pozdravlja fra Andrija

Humac, Datum smrti blažene Kraljice Katarine – 25. listopada 2023. god.

[1] Od Ilije je fra Andrija Nikić dobio rukopis najprije u jednom fasciklu. To je prepisano i objavljeno u knjizi Ilijinih uspomena, Ilija Barbarić, Nezavisna Država Hrvatska bilo je pravo ime, Tisak, Grafotisak, Grude, 2010. Kasnije su stigla još dva fascikla s Ilijinim zapisima. Sve je 2018. prepisano. Očekujemo, nada se fra Andrija Nikić, objavljivanje drugog  izdanja s dopunom.

[2] Ilija Barbarić, Nezavisna Država Hrvatska bilo je pravo ime,  Grude, 2010., str. 98 – 100.  Ilija je priložio išest slika, kolje puno govore: str. 101 – 108.

[3] Usp. BARBARIĆ, ILIJA, Nezavisna Država Hrvatska bilo je pravo ime, Tisak, Grafotisak, Grude, 2010.