F O N D Z A O B R A N U H R V A T S K E 1 9 8 2. UTAMNIČENIM HRVATIMA U NJUJORKU BEOGRAD ODMJERAVA KAZNE.

F O N D Z A O B R A N U H R V A T S K E 1 9 8 2.

UTAMNIČENIM HRVATIMA U NJUJORKU BEOGRAD ODMJERAVA KAZNE.

Ž I V O T O P I S I Z A T V O R E N I K A

(1) DRAGO SUDAR

Poznat je po svojoj prošlosti i radu Hrvatima širom emigracije. Kao sedamnaestogodišnjak, drago je 1948. godine bio uhićen sa skupinom Hrvata iz Like, s optužbom da su usko surađivali s križarima na tom području. Također su bilo optuženi da su usko surađivali s tajnom hrvatskom organizacijom ODRA iz Zagreba, (ime te organizacije je bilo: “Osvetnici Dravograda”, mo. Mile Boban.) čiji je vođa Dane Šarac bio streljan. Sud ga proglašava krivim i osuđuje na kaznu izdržavanja strogog zatvora u trajanju od 13 godina.

Nakon izdržane kazne uspijeva pobjeći u Evropu i nakon kratkog vremena dolazi u Kanadu. U Torontu postaje članom HOP-a, gdje se ističe svojim nesebičnim radom. Zbog neslaganja s politikom vodstva HOP-a izlazi dobrovoljno iz organizacije. međutim, s tim njegov rad na hrvatskom polju ne prestaje. Pomaže sve hrvatske akcije, ne samo moralno, nego i materijalno u okvirima svojih mogućnosti. Zahvaljujući dobrom poznavanju njemačkog i engleskog jezika, prati i čita sva izdanja koja dotiču gospodarsko, političko ili socijalno pitanje Jugoslavije, odnosno, hrvatsko-srpske odnose. Zahvaljujući svojoj političkoj oštroumnosti i pronicljivosti, predvidio je još 1973., 1974. albansku revoluciju na Kosovu. Drago je uspio postati hrvatski intelektualac u pravom smislu te riječi, iako nema diplomu sa sveučilišta. Većini može biti dobar primjer.

(2) MILE MARKIĆ

Rođen je prije 56 godina u Perušiću, Lika. Otac je šestero djece. kako maloljetnik stupio je pod ustašku kapu da brani maldu Hrvatsku od stranih grabljivica i osvojača. Kobnog svibnja 1945. povlači se prema Zapadu s drugim hrvatskim nesretnicima. Božijom voljom izbjegao je krvnički jugo-srpski nož na Bleiburgu.

Saznavši za Kavranovu zamisao, stavlja se Boži na raspolaganje. (Prilažem poveznicu na Intervju s Milom Markić kojeg je razgovor vodio Franjo Ivić, mo. Mile)

https://otporas.com/intervju-s-milom-markiem-bio-sam-jedan-od-kavranovih-vodica-razgovor-vodio-franjo-ivic/

Ukratko, nakon započete akcije slanja ljudi u Domovinu doznaje se, da je cijeli plan otkriven i da ljudi padaju u partizanske ruke, odlučio je bolje ostati, nego beskrajno izgubiti glavu. Ova odluka povukla je za sobom mnoge bestemeljne komentare. U međuvremenu je Mile, u par navrata išao u Domovinu sa zadacima, koje je uspješno izvršavao.

Živeći u Austriji, donosi odluku da odseli u Kanadu, gdje dolazi 1950. godine. radi po rudnicima da bi prehranio sebe i svoju obitelj. U hrvatskom radu uvijek je aktivan i nikada nije zatajio. Za Hrvatsku je uvijek imao vremena, kako je znao govoriti: “Za Hrvatsku mora biti vremena, živaca i novca”.

Od prvih dana obnavljanja HN Otpora usko surađuje s generalom Drinjaninom i sve do dana uhićenja, 25 lipnja ove godine, obnašao je dužnost u Pročelništvu HN Otpra.

Iz kanade dolazi u USA 1967. i nastanjuje se u Chicagu. Za Milu možemo reći da je izuzetak ratne generacije, da ga povijest nije zadržala u razmišljanju o ratnim godinama, nego čitanjem svega što je došlo pod ruku, uz razgovor i rad s ljudima, išao je s vremenom.

Pokušalo se na sve moguće načine izvaditi ga iz zatvora na jamčevinu, ali nikako ne ide, jer drugovi uvijek nešto našu za ispriku. Sada se nalazi u njujorškom zatvoru. Nadamo se, privremeno.

(3) MILAN BAGARIĆ

– JAVLJAMO TUŽNU VIJEST – UMRO MILAN BAGARIĆ (1936-2015)

Slika Milan Bagarić i Mile Boban, nedjelja 20 svibnja 2007. u Bobanovoj Dragi. Prvi susret ove dvojice poslije njujorškog procesa, subota 15 svibnja 1982.

Rođen je 1936. godine u Mesihovini, kod Tomislav grada Duvna. U desetoj godine ostaje bez majke. Vrijedni i ponizni otac biva otac i majka za šestero djece. Neimaština u kući natjerala je Milana u ranoj mladosti, da napusti rodno mjesto i potraži kruha na drugom mjestu. tako se mučio jedno vrijeme u domovini, da bi je napustio 1960. kada dolazi u Pariz. Od prvih dana prebivanja u emigraciji stupa u redove Ujedinjenih Hrvata Njemačke, čiji zakleti član ostaje do smrti Nahida Kulenovića. Iz Francuske se seli u USa 1970. i za stalno se nastanjuje u Chicagu. Ostaje i dalje vjeran svojoj rodnoj grudi. Pomaže u granicama mogućnosti sve što je za dobrobit hrvatske sutrašnjice. Po prirodi je šutljiv i ne mudruje. Svakog iskrenog Hrvata voli kao brata svoga. Oženjen je i otac je troje djece. Zatvoren je tri dana poslije prve hajke, tj., 28 lipnja i isti dan pušten na slobodu, kad je za njega položena jamčevina u nekretninama u iznosu od 250.000 dolara. Vjerujemo u njegovu nevinost, i da će i ostati na slobodi.

(4) VINKO LOGARUŠIĆ

Rodio se 10 TRAVNJA 1946. godine u Tolovcu, kod Prozora. Domovinu je napustio iz istog razloga kao i tisuće drugih Hrvata. 1968. dolazi u Austriju. Tu živi neko vrijeme i okusio je što znači biti tuđinac u tuđoj domovini. 1969. ponovno se vraća kući, misleći da će naći posao i nastaviti život u svojoj zemlje. Nepravde i pomalo mladost gone ga nazad u Austriju, odakle dolazi u USA 1970. godine. Nije čekao ni prolijevao suze, nego se odmah priključio rodoljubima. Od 1976. godine zapeo je jugovićkoj i američkoj policij za oko radi svoga rodoljublja, te ga nikako ne puštaju na miru. (Tu je u Clevelandu Vinko Logarušić upoznao brata svoje supruge Zdravke, hrvatskog junaka Zvonka Bušića. Mo.) Vinko sudjeluje u svim hrvatskim akcijama za koje je uvjeren da code dobrobiti Hrvatske. Bogata Amerika nije opsjenula Vinka, aiko je dobro zarađivao. Hrvatska mu je ostala glavna briga. Tajno policija mu je podbacxivala razne smicalice, kako bi ga uplašili. Kada nisu uspjeli, podbacuju mu namjeravano ubojstvo nekog Lasića iz Clevelanda. Duga sudska rasprava ga oslobađa svake krivnje. U New Yorku, sa preostalom devetoricom Hrvata, čeka ga novi sudski proces. Vinko hrabro podnosi sve ove progone i vjeruje, da će i ovaj proći u najboljem redu. (Poslije izlaska iz zatvora, Vinko Logarušić je živi jedno vrijeme u Clevelandu. Zatim se vraća u Hrvatsku gdje ubrzo umire. Zakopan je u Aleji hrvatski Velikana na groblju Mirgoju. Mo. Otporaš.)

(5) MILE BOBAN

Roditelji Mile Boban: Petar i Iva/Vićeka Boban, Gabrića

Sin je Bobanove Drage, rodnog mjesta slavnog Ranka Boban. Rođen je prije 42 godine. (rođen 1939. mo.) kao dijete brojne siromašne obitelji (Petar i Iva/Vićeka Boban, Gabrić su imali petnaestero (15) djece. mo.) napušta hercegovački kamen u 17 godini i bježi u Francusku. Pariz mu biva privremena postaja, gdje se ženi sa Francuskinjom s kojom ima šestero djece. (Molim za bolje razumijevanje kliknite na priložena 2 linka HRVATSKO/FRANCUSKO VJENČANJE U PARIZU 31. SRPNJA 1965. i drugi link slika moje službene dozvole za politički boravak u Francuskoj. Mo. Mile.)

https://ljubuski.net/16190-hrvatskofrancusko-vjencanje-u-parizu-31-srpnja-1965

Mile Boban, https://otporas.com/wp-content/uploads/2022/07/dozvola.jpg

U Parizu se čeliči. Hrvatska i francuska knjiga daju mu školu i političke putokaze. Ideje Generala Drinjanina su ga opsjenule i postaje njegov glavni ljubimac. Za vrijeme boravka u Parizu biva jedan od nositelja hrvatskog gibanja. U Ameriku dolazi 1968. godine i nastanuje se u San Franciscu. Kao vrijedan čovjek dobiva povjerenje svugdje gdje radi. Uskoro počima raditi kao građevinar za sebe. S teškim poslom i uz brojnu obitelj nije zanemario rodoljubni rad. Naprotiv, ostao je u tome nepomirljiv. Već četiri godine obnaša dužnost Pročelnika za Sjevernu Ameriku. Upravo radi toga dospio je u nemilost sa ostalim suradnicima. Brani se sa slobode.

(6) ANĐELKO JAKIĆ

Iako je rođen u Runovićima, kod Imotskog, svojim temperamentom djeluje kao sjevernjak. Čovjek radon i ne baš od velike priče. Muči ga hrvatska dvoličnost, a napose hrvatski skeptici i cicije. Mrzi mudrolije, zastupa djelatan rad. Za Hrvate u nemilosti i za Hrvate koji su trebali bratsku pomoć, Anđelkovo srce je uvijek veliko. Davao je, kako kažu naši stari, šakom i kapom, a hvala Bogu i može. Vrijedan i probitačan dečko, otvorio je tokarsku radnju. Posla ima dosta, ne na lijepe oči, nego zato što radi dobro i na vrijeme. Emigracija nije razočarala Anđelka, nego mu daje još veći elan za rad. Njegov rodoljubni rad u Parizu i New Yorku su jamstvo za povjerenje. Radi njegove širogrudnosti, neprijatelj je odlučio zatvoriti ga pošto-poto. U hajki na Hrvate, zatvaraju i njega, ali ubrzo izlazi na slobodu, nakon položene jamčevine. Anđelko vjeruje u pobjedu.

(7) RANKO PRIMORAC

Rođen 1947. godine u Metkoviću. (R. Primorac je rođen u malom Hercegovačkom selu, mjestu Bijača. Izvor iz knjige: “Moj brat RANKO” st. 13. Ranko je umro 17 prosinca 2009. godine u Metkovićima. Mo.) Kao dijete dobrostojećih roditelja, posvećuje se nogometu i uskoro postaje nada mjesnog kluba NERETVA. Igrao je u prvoj momčadi, dok nije došao u Toronto, na poziv trenera hrvatskog nogometnog kluba “Croatia” 1974. godine. Radi nesređenih papira u Torontu iste godine odlazi u Chicago i postaje jedan od stubova obrane slavne momčadi “HRVATSKA”. 1975. godine odlazi u Los Angeles, gdje nastavlja nogometnu karijeru u hrvatskom timu “CROATIA”. U istom mjestu postage član mjesnog odbora ogranka H.N. Otpora i od tog vremena postage policijska meta. Iako se je prijavio Useljeničkom uredu, stalni papiri boravka ne dolaze. Ne znajući svoju sudbinu, sve je češće potišten, ali povremeno vatren (na južnjački način). Mnogi su počeli širiti neistinite priče, (o Ranku, mo.) koje nisu koristile Hrvatskoj, ali sve to pobijaju Rankove kvalitete. Bataljon od četrdesetak policajaca naoružanih do zuba vežu Ranka i odvode u tamnicu 25 lipnja. Tuže ga za stvari, za koje je Beograd odgovoran, ili netko drugi. Sud će odlučiti, iako je njegova odluka češće neispravna.

(8) MIRO BIOŠIĆ

Čestiti je sin pitomog sela Zmijavci, gdje je rođen 1948. godine. Neoženjen je. Imotska krajina mu daje prvu školu. Već u ranim godinama svoga života proba gorčinu kruha u domovini, pa u emigraciji. U Ameriku dolazi 1968. godine. Prva mu je postage bila Chicago, gdje se bavi nogometom, a potom odlazi u Los Angeles, da bi se zaustavio u Sjevernoj Kaliforniji, nedaleko od San Francisca. U Los Angelesu postaje član HN Otpora i sa time nastaje prekretnica u njegovu životu. Posvećuje se hrvatskom rodoljubnom radu. Hrvatski patnički narod postaje njegova prva briga. Nažalost, dosta ih ne posjeduju žarku ljubav prema rodnoj grudi, pa zato ne mogu shvatiti Mirinu ljubav. Znog toga je nemilosrdno uhićen i našao se iza rašetaka 25. lipnja ove godine, zajedno sa svojim istomišljenicima i velikim rodoljubima. Nalazi se u zatvoru u New Yorku, u isčekivanju na slobu.

(9) ANTE LJUBAS

Dijete Duvanjske krajine. Rođen 1944. u Raškom Polju. Neoženjen. Nakon završenog zanata bježi u Francusku. U Parizu proba prvi emigrantski kruh. Za čovjeka odgojena u pravom kršćanskom duhu, nije ništa teško. Tu stiče prognaničko iskustvo osjetivši veću nepravdu nad hrvatskim narodom. 1967. godine dolazi u Chicago. U ovim godinama čikaškog života aktivno djeluje u hrvatskom folklore i u par hrvatskih drama izvrsno je glumio glavne uloge. Nakon kraćeg vremena postage član Hrvatskog Narodnog Otpora i od tada mu Hrvatska postaje najveća briga. Nije ga zanimo logodan život, nego rad i samo rad za Hrvatsku. kao takav, postao je crna vrana u očima hrvatskih protivnika. Ante se nije osvrtao ni na kakve podvale, nego je ponosno išao naprijed. Plašeći se takocve osobe, na mig Beograda policija ga zatvara 25 lipnja 1982. godine s drugom subraćom. Optužnica se temelji isključivo na rekla-kazala. Ponos i hrabrost čovjeka su dokaz pravednosti, što je kod Ante slučaj i ovim događajem.

(10) IVAN MIŠETIĆ

Rođen je u Grabovniku, kod Ljubuškog, 1944. godine. Bježi u Austriju 1967. i tu jedno vrijeme provodi u logoru. Uskoro upoznaje časnog hrvatskog svećenika Cecelju, koji mu daje prvu emigrantsku školu. Dolazi u Chicago 1968. godine. Oženjen je i otac je troje djece. Po dolasku u Chicago stupa u redone HN Otpora, čiji je član i dans. Ističe se među ostalim članovima, te je obnašao razne dužnosti u mjesnom ogranku i u Pročelništvu za Sjevernu Ameriku. Zbog svog tipičnog temperamenta često zapinje za oko protivnicima suprotnog gledanja, a napose neprijateljima Hrvatske. Često su mu podbacivane trice ili pucali kroz prozor. Sve te makinacije Ivana nisu kolebale, nego naprotiv, tjerale su ga da bude još aktivniji. Uhićen je 25. lipnja. Pokušaji da se brani sa slobode, do sada nisu uspijeli. Zašto? Razlog treba tražiti na odgovornim političkim mjestima ove države.