Zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomašević treba usporediti jednom starom hrvatskom izrekom koja glasi: Nije lisica toliko mudra koliko je kokoš glupa. Nije potrebno objašnjenje.
“Podsjetimo se da je zagrebački nadbiskup Antun Bauer god. 1928. povjerio Antunu Soviću, profesoru biblijskih disciplina na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu da prevede s izvornih jezika Stari zavjet koji hrvatski biskupi žele izdati u povodu proslave 1300 godina veza Hrvata sa Svetom Stolicom i pokrštenja našega naroda (641.-1941.).
Profesor Sović smatrao je da prijevod treba biti privlačan i pravoslavnim čitateljima Kraljevine Jugoslavije te je zato tri godine boravio u Šumadiji učeći pučki jezik. Kada je 1939. dovršio i tiskao 16 oglednih stranica iz različitih knjiga, stručnjaci za hrvatski jezik i sami biskupi žestoko su se usprotivili “istočnim varijantama” za osobna i zemljopisna imena. Kako prevoditelj nije odstupao od svojih kriterija, hrvatski su biskupi na zasjedanju Poslovnog odbora Biskupskih konferencija 11. i 12. lipnja 1940. odlučili tu zadaću povjeriti vrhbosanskom nadbiskupu Šariću, i o tome ga je pismeno izvijestio predsjednik Biskupskih konferencija zagrebački nadbiskup blaženi Alojzije Stepinac.
Nadbiskup Šarić je u pismu prihvaćanja od 24. lipnja iste godine najavio da će se pri prevođenju oslanjati na Vulgatin latinski tekst — kao većina tadašnjih katoličkih prevoditelja — te ga usklađivati s izvornikom gdje to bude potrebno. Ujedno je najavio da kani prevesti i Novi zavjet “da imadnemo jednoliko cijelo Sveto pismo”.
Prvi svezak (povijesne knjige Starog zavjeta) tiskan je u Sarajevu u ožujku 1942., drugi (poučne i proročke knjige Starog zavjeta) u veljači 1943., a treći (Novi zavjet) u listopadu 1943.” (Ovaj tekst napisao je Prof. dr. sc. Karlo Višaticki)
Na proloženoj poveznici se nalaze mnoga prepisana pisma Maksa Luburića. vrijedno pregledati a još više pročitati. Hvala.
http://www.safaric-safaric.si/hop/drinjanin/2012_Drinjanin_PISMA_340_stranica.pdf