Evo oglasa o knjizi: “Pisma Vjakoslava Maksa Luburića 1952 – 1969”, dostavio Fra. Andrija Nikić

Dragi Mile,

Hvala na pozivu i obavijestima kako je došlo do objavljivanja Pisama Vjekoslava Maksa Luburića 1952.-1969.

Evo oglasnog teksta o knjizi:

„U vašim je rukama još jedno djelo iz naše biblioteke „Hrvatska povijest“, ovaj put djelo koje spada u izvornu povijesnu građu, a to su originalna pisma Vjekoslava Maksa Luburića koja je on pisao i slao između 1952. i 1969. godine, kada je ubijen. Ovo nije knjiga o Luburićevom životopisu, ovo nije knjiga o njegovoj ulozi u NDH, ovo nije knjiga koja će raspravljati o njegovom političkom, vojničkom i emigrantskom putu. O tome će jednog dana izaći neka druga knjiga, u kojoj će se autor itekako trebati potruditi pozabaviti se svim aspektima Luburićeva života. Stoga ovdje nema potrebe iznositi niti najbitnije crte iz Luburićeva životopisa, jer su one općepoznate, a onima koje nisu lako se mogu naći na internetu ili u enciklopedijama.

Ovo je knjiga koja donosi Luburićeva emigrantska pisma iz vremena nakon Drugoga svjetskog rata. Ovo su pisma u izvornom obliku ovdje objavljena, kako bi bila polazište za daljnja povijesna istraživanja, kako o samome Luburiću, tako i o emigrantskim zbivanjima među Hrvatima u to doba u cijelome svijetu. I to je jedina svrha ove knjige, bez da ikoga veliča ili vrijeđa, bez ikakvog navijanja, ali i bez ikakvog skrivanja. Danas nam je, više nego ikad, potrebno otvoriti sve naše povijesne teme, o svemu raspravljati, istraživati, pisati, objavljivati, a nikako ne ponavljati stare pogreške, kad se desetljećima mnogo toga držalo pod tepihom, kad se mnogo toga nije smjelo objavljivati, istraživati, kad su mnoge teme bile jednostavno zabranjene, ili su bile strogo kontrolirane, i na taj način posve jednostrano obrađivane.

Mnogo se govori i piše kako je hrvatsko društvo ponovno ideološki jako podijeljeno. Drugi svjetski rat Hrvate je grozno ideološki rascjepkao, u građanskom ratu, čije posljedice osjećamo itekako još i danas. Ovo je knjiga koja bi trebala doprinijeti ozdravljenju društva jer donosi ideje koje je Luburić počeo zagovarati u emigraciji, a to je pomirenje ustaša i hrvatskih partizana. Dakako, Luburića se ne može izvaditi iz konteksta te ga samo promatrati kao emigrantskog aktivista, političara, pisca… Jer Luburić ne može biti ni na koji način odvojen od onoga što se zbivalo ratnih godina u NDH, a posebno u Jasenovcu, za koji se Luburić najviše veže. O tome ovdje nema smisla uopće početi išta pisati jer je to posebna tema, koja iziskuje puno prostora i poseban angažman.

Ali osim važnosti za istraživanje Luburića i emigracije, Luburićeva pisma važna su zbog još nečega, što je posebno važno za našu suvremenu povijest, ali i sadašnjost. Rekao bih čak, zbog toga su i najznačajnija, i zbog toga posebno vrijede biti objavljena kako bi bila dostupna svima. Spomenuo sam već da se Luburić u emigraciji zalagao za hrvatsko pomirenje, zbog čega se i razišao s Antom Pavelićem. Poznata je Luburićeva “Poruka izmirenja ustaša i hrvatskih partizana koja je objavljena u novinama “Istarska Drina“, u 3./4. broju 1964. godine. Također je poznato da je Luburićevo štivo o pomirenju čitao i upijao Bruno Bušić, ali i da je na tome zdušno radio fra Dominik Mandić. I također je poznato da je Franjo Tuđman još za svojih disidentskih dana u Jugoslaviji čitao o Luburiću. Također se zna da je Tuđman krajem 80-ih bio na turneji po Kanadi te da je u Torontu, u dvorani “The Ontario Institute for Studies in Education“, 19. lipnja 1987. održao predavanje pod nazivom „Politika hrvatskog nacionalnog izmirenja“.

Stoga je više nego opravdano Luburićeva pisma objaviti hrvatskim čitateljima u izvorniku, kako bi bila dostupna svima za daljnja istraživanja. Ova knjiga i želi na tome ostati, a ne nikako biti na tragu bilo kakvih novih ideoloških podjela i sukoba.

Naš je cilj stremiti istini, i samo istini.

(Predgovor Zvonimira Despota)“

Cijena knjige je u Zagrebu 99 kuna, a u Biskupovoj knjižari u Mostaru 58 KM.

Knjigu ću naručiti iz Zagreba.

Pozdravi Anicu imenjakinju moje pokojne  majke Anice koja je ostala udovicu s dvoje dječicu u obitelji kojoj su partizani ubili četiri brata – mog oca  i tri brata.

Kada sam došao u Franjevačku gimnaziju u Sinj profesori su nas poticali da pišemo Ljetopise – Nulla dies sine linea – neka ti ne prođe dan bez poteza-riječi… upiši  kakvo je vrijeme . Ja sam ih poslušao, pa i danas pišem Ljetopis. Posljednjih godina oni su sve deblji. Ovogodišnji već ima 380 stranica.

Zahvaljujem Anici što je pratila tvoja stradanja i prepoznala tvoje domoljublje koje je izraslo i hrani se obiteljskim odgojem u katoličkoj vjeri. To je zadržalo naše fratre tijekom minulih osam stoljeća s narodom u Hercegovini, a ti si svjedok da naši fratri prate i dijasporu odgajajući pokoljenja hrvatskog naroda – usmeno i pismeno  – i u Americi.

Naši fratri su davne 1902. utemeljili  Hrvatsko kulturno društvo Napredak  u Mostaru, komunisti su hrvatsku mladež rastjerali, rad zabranili, imovinu prisvojili i obogatili se posjedima. Društvo sam obnovio 14. 11. 1990.  Imamo 1486 članova, ali siromaštvo  smeta da daju članarinu. Održali smo 339 kulturnih susreta, planiramo nastaviti i ove školsko-akademske godine – novih desetak.  Uz to 13. lipnja 2012. utemeljio sam Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti. Imamo 56 članova – nekoliko ih je preminulo.

U Kanadi je naš član Anton Kikaš, a kandidat je Rudi Tomić. U Americi je naš član Krešimir Mikulić iz Borajne, njegova žena je  Amerikanka, dobili su dvije kćerke i sina – žive u Ameriki.

Tvoje domoljublje i meni poznata kulturna djelatnost – prikupljena dokumentacija i objavljena Pisma, a vjerojatno ima toga još  –  postavili su mi čvrst temelj da te primim u članstvo HAZU.

Napiši mi svoj životopis i pošalji mi ga.

Zahvaljujem Anici što je pisala Ljetopis. Neka nastavi pisati Ljetopis koji cijene nema. Potiči djecu neka pišu svaki dan – bar kako je vrijeme.

Nadam se da ćemo mi taj Ljetopis objaviti kao čedo  Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Mostaru

Svako dobro želi Anici i tebi, te zahvaljuj na pozivu i pozdravlja fra Andrija

Humac, 14. listopada 2022. godine.