Pernar u novom ratu: Desnica u njemu vidi samo jedno

Razdori u njegovu Živom zidu doveli su do nestanka te političke opcije s političke scene, ako opstankom na sceni ne smatrate beživotnog Ivana Vilibora Sinčića koji se otisnuo u Bruxelles, gdje gradi karijeru europskog zastupnika iako je realno on danas u političkoj sjeni iz koje nikada neće izaći i zbog koje se može pozdraviti sa svojom političkom karijerom.

Mnoštvo fanova

Činilo se da sa Sinčićevom završava i Pernarova politička karijera, posebice nakon posljednjih parlamentarnih izbora, na kojima nije osvojio zastupnički mandat, zbog čega je vjerojatno laknulo saborskim zaštitarima koji su ga često iznosili dok je boravio u parlamentu. Kada je postalo jasno da od Pernarova povratka u sabornicu nema ništa, on se povukao iz politike, putovao je svijetom, javljao se s Oboda i poručivao da će u dubrovačkom kraju ostati dok je živ. Pokušavao je postati medicinski tehničar u dubrovačkom Domu zdravlja, ali ti planovi pali su u vodu, no Pernar nije odustajao ni od sebe ni od svoje karijere pa je za Dubrovački vjesnik svojedobno prilično uzbuđeno govorio o svojem poslu bukera.

“Posao bukera mi odgovara jer radim samo u sezoni, a kad sezona prođe, imam dosta slobodnog vremena. Većina poslova koje sam dosad radio su varijante ‘imaš posao i pare, ali nemaš vremena’ ili ‘nemaš posla ni para, ali imaš vremena’. Posao bukera omogućuje mi da imam i vremena i novca, tako da sam nakon lanjskog bukiranja ovu zimu iskoristio za odlazak u Peru, a potom u južnoameričku prašumu, te sam preko Paname i Trinidada plovio do Sv. Vincenta, Grenade, Dominike, Sv. Lucije, Martinika… To je trajalo mjesec i pol te sam vidio Južnu i Srednju Ameriku”, izjavljivao je Pernar, koji i jest svojevrsni začetnik političkog aktivizma u Hrvatskoj jer se u politiku probio kao osnivač Živog zida, koji je pomagao građanima kojima je zbog ovrha prijetila deložacija.

Premda je silom prilika, odnosno zbog rezultata izbora bio prisiljen napustiti politiku, Pernar od politike ni u jednom trenutku nije odustao. Lukav kakav jest, znajući da medije nikada i ni po koju cijenu ne može okrenuti na svoju stranu, Pernar je društvene mreže i vlastite profile iskoristio kao medij preko kojega se obraća mnoštvu fanova, iznoseći stavove koji u domaćem medijskom svijetu imaju oznaku kontroverznih.

Lokalno voće

Tako primjerice Pernar u svojim istupima nije ni pokušavao skriti da nema ništa protiv Vladimira Putina, usred pandemije koronavirusa bio je jedan od najglasnijih protivnika mjera i cijepljenja, ali i borac protiv farmaceutskog lobija. Neki će se s Pernarom složiti, neki će ga možda osuditi, ali izgleda da njega to ne zanima previše. On je vidljiv, prisutan, provokativan i otvoren, ali i vrlo svjestan toga da u hrvatskom društvu postoje oni koji se zgražaju nad njime i njegovim istupima. I od takvih Pernar ima koristi, on to zna okrenuti na svoj mlin, na koji je nakon nedavnih istupa privukao i desnicu koja u njemu vidi još jednoga preobraćenika.

Da je Pernar preobraćen, desničari govore još otkako je otputovao u Zambiju, gdje se na sudu pojavio i kao svjedok protiv Hrvata koji su u tu afričku zemlju otišli posvojiti djecu, nakon čega su završili u višemjesečnom zatvoru pod sumnjom u trgovinu djecom. Te su sumnje na sudu pale u vodu, a mediji su Pernara prozivali i tražili da objasni otkud mu novac za boravak u Zambiji. “Karta od Lusake do Beča je 500 eura. Smještaj koji trenutno plaćam u Ndoli je 250 kvača na noć, to je oko 13 dolara. Ako jedem za ručak game meat (meso od bizona s rižom i salatom od zelja) plus pivo, to je 140 kvača odnosno sedam dolara. Zapravo je jeftinije živjeti u Zambiji nego u Hrvatskoj. Ako jedete lokalno voće, veliki ananas je 20 kvača, to je otprilike jedan dolar, kilogram rajčica je također 20 kvača. Pivo u restoranu je 20 kvača (dolar), a u dućanu 10 kvača (pola dolara). Uglavnom, jeftinije je nego život u Hrvatskoj”, rekao je Pernar tada za Dubrovački vjesnik.

I baš kada se pomislilo da je s time završio njegov interes za politiku, osebujni Pernar krenuo je u novi rat – onaj s aktualnim zagrebačkim gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem, na kojega je udario njegovim oružjem, odnosno aktivistički upadajući na Tomaševićeve konferencije na novinare, gdje ga sučeljava s nizom neugodnih pitanja.

Nepovoljan položaj

Situacija između Pernara i Tomaševića dovela je do toga da je šef metropole počeo izbjegavati konferencije za novinare, ali poznajući Pernara, to bi moglo potrajati unedogled, a Tomašević bi zbog njegovih provokacija u ovom sukobu mogao izvući deblji kraj jer i oni građani metropole koji možda Pernara ne percipiraju ozbiljno zaključuju kako mu je postavio prava pitanja, dok se dobar dio građana počeo obrušavati na medije i novinare pitajući se zašto oni ne postave Tomaševiću provokativna i neugodna pitanja kakva mu postavlja Pernar.

Koji su Pernarovi motivi za ove istupe, ne treba nagađati, on se očito time vraća u politiku, i tu kriteriji ne postoje. Njemu su podjednako privlačni i parlamentarni i europski, ali i lokalni izbori, na kojima bi kao kandidat za gradonačelnika mogao konkurirati Tomaševiću. Pojavom na tim zagrebačkim izborima Pernar će sasvim sigurno Tomaševića dovesti u nepovoljan položaj jer, kao što se već sada vidi, tom dečku baš ništa nije neugodno, štoviše, on je taj koji, izazivajući neugodu drugoj strani, uspijeva doći u središte pozornosti.