„Časopis Erasmus koji smo izdavali, ostaje kao vječno svjedočanstvo da je i u najgorim i najtežim vremenima, postojala Hrvatska koja je mislila svojom glavom, ne nacionalistička, građanska, samokritička i demokratska“.

https://www.vecernji.hr/tag/vesna-pusic-3636

ERASMUS GILDA:

ZLOČIN (VELE)IZDAJE – 30 GODINA POSLIJE

1. U sjeni obilježbe vukovarske okupacije  – godinama, posve nezapaženo, ispod radara – protekla je i 30. obljetnica poznata okruglog stola “Srbi i Hrvati” (1993. – 2023.). Tom događaju, što je održan u zagrebačkom muzeju „Mimara“ (20. – 22. XI 1993.), „službena“ (standardna) hrvatska povjesnica – inače, pod patronatom obitelji GOLDSTEIN-PUSIĆEVIH – pripisuje iznimnu povijesnu i političku važnost.

https://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/a-b/biondi-ivan/13393-zavno-h-aagistan-no-pasaran.html

2. “Opozicijska se gibanja obično začinju u intelektualnim krugovima […] Osim medija, za pad HDZ-ovske vlasti važan je bio i časopis Erasmus (1993-1997) kojeg je uređivao Slavko Goldstein, pogotovo prve hrvatsko-srpske konferencije koju je Erasmus organizirao 1993. u Zagrebu, a na kojoj je 35 hrvatskih i srpskih intelektualaca razgovaralo o uzrocima rata i načinima rješenja hrvatsko-srpskog sukoba.”

https://www.scribd.com/document/398987459/Hrvatska-1918-2008-Ivo-Goldstein

3. Naime, „boreći se protiv ekstremnoga nacionalizama […] to je od početka rata bio prvi sastanak intelektualaca, predstavnika civilnog društva te katoličkih i pravoslavnih dužnosnika iz Hrvatske i Srbije“ (Vesna PUSIĆ, 1993.). U tom je nastupu posebno cinično njezino (V. Pusić) obećanje da će „osobno 2015. godine organizirati raspravu o tome zašto i kako nam se sve ovo dogodilo”. Međutim, što se zapravo dogodilo?

https://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/a-b/biondi-ivan/13393-zavno-h-aagistan-no-pasaran.html

4. Ljeta i jeseni 1993. godine, u doba značajna dijela okupacije, Hrvatska bješe na koljenima. Svim se sredstvima „nastojalo ubiti volju za državom“. U tom ozračju: „obitelji Pusić, Goldstein i društvo okupljeno oko njihove udruge Erasmus Gilda, koja tako snažno miriše na KOS, već su u Zagrebu okupljali zagrebačke i beogradske intelektualce na razgovore o novome zajedništvu uz podjelu krivnje za rat“.https://slobodnadalmacija.hr/kolumne/je-li-vrijeme-za-oluju-protiv-institucionalne-okupacije-559859
5. Spomenutu KOS-ovu obavještajnu akciju dokumentira transkript. Naime, uz ino, „sudionike Okruglog stola, nakon odlaska iz Zagreba, prvo su dočekali obavještajci kojima su prenijeli informacije prikupljene na sastanku sa Slavkom Goldsteinom i Vesnom Pusić. Prije puta u Zagreb obavještajno su ih podučili kako prikupljati informacije i koje ‘mere bezbednosti’ primijeniti kako bi se zaštitili u Zagrebu“.

https://www.maxportal.hr/vijesti/transkript-srpskog-agenta-1993-u-zagrebu-kako-sam-spijunirao-vesnu-pusic-sto-mi-je-sve-otkrila/

6. U surječju (para)obavještajnih aktivnosti – kako svjedoči Milan IVKOŠIĆ (1993.)   –   skup je organizirao „financijski i politički profiter Goldstein” koji je bio  „dosljedan u izjednačavanju hrvatske težnje za slobodom i velikosrpskog fašizma», što je bilo poduprijeto tzv. beogradskim “nezavisnim intelektualcima”, u kojima je “zagrebački liberalni intelektualni milje teško usudio prepoznati javne agente velike Srbije, to jest nove Jugoslavije”.
7. Na tom je skupu po prvi put u javnu uporabu uvedena kategorija o “građansko-etničkom ratu na prostoru bivše Jugoslavije“. Po toj crti, naknadno svjedoči Ivo GOLDSTEIN (1998.), među hrvatskim sudionicima bješe prihvaćen prešutni dogovor: “da se ne postavlja pitanje granica i pitanje odgovornosti za rat”. S tim u svezi, on toplo preporučuje: kako  „treba prihvatiti federalizaciju Hrvatske kao mogućnost, jer nju nameće realno stanje“.
8. U svakom slučaju, većinom svojih zaključaka i nakana, taj “pomirbeni skup” (pax agressiana) dramatično je obilježio niz političkih procesa u Hrvatskoj tijekom protekla razdoblja. Naime, „u međuvremenu u Hrvatskoj su idejni i politički sljedbenici stare ERASMUS GILDE (u)činili sve […] da preoblikuju povijest sukladno KOS-ovim tezama, u kojima je region postao zamjena za Jugoslaviju“.

https://slobodnadalmacija.hr/kolumne/je-li-vrijeme-za-oluju-protiv-institucionalne-okupacije-559859

9. Štoviše, u tom (vele)izdajnom ozračju protječe HDZ/SDSS-ov projekt „hrvatsko-srpske pomirbe“, koji – tragom Krestićeve aksiomatike – oblikuje Pupovčev protu povijesni „ključ“ (NATIO SERBICA CLAVIS). Na taj se način – glede iznuđena ustavno-pravnog poretka – sustavno zaprječuje završnica nacionalno-političke integracije (NATIO CROATICA CLAVIS), tj. stvaranje HRVATSKE NACIJE („hrvatski politički narod“), čijom bi sastavnicom bila (i) srpska manjinsko-etnička zajednica.

https://narod.hr/hrvatska/ivica-sola-ovo-nije-nikakva-pomirba-vec-zamagljivanje-istine-a-drzavu-nam-vodi-pupovac

https://www.hkv.hr/vijesti/razgovori/2465-balvan-u-peti-hrvatskog-parlamentarizma.html

10. S obzirom na to: onkraj izostale HRVATSKE NACIJE, kao nositelja SUVERENITETA, glede „konstitucijskog kaosa“, politika NOVOG SMJERA (od 2000. do danas) sistemski osigurava mandat koruptivno-klijentističkog sustava PARTITOKRACIJE. Potonjim je – glede  služenja centrima ino-  i tuzemne moći – nacionalno i društveno biće dovedeno na rub moralno-društvena i gospodarsko-demografskog ponora.

https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/m-ljubic/28869-m-ljubic-sesta-pogubna-zabluda-politicko-srpstvo-u-hrvatskoj-je-velikosrpstvo-koliko-god-bilo-malo-ili-veliko.html

11. Sve u svemu: odigravši središnju ulogu u kriminalizaciji DOMOVINSKOG RATA (1991. -1995.) i, s tim u svezi, u razgrađivanju hrvatske nacionalne države, (vele)izdajnički je aktivizam spomenute parapolitičke družbe gotovo školski primjer: kako se – stekliški kazano – naspram „iz vlastite“, hrvatska povijest „piše iz vlastite glave“.

https://www.peticijeonline.com/vukovarski_apel-naprama_iz_tuepiimo_povijest_iz_vlastite_glave

12. Zbog svega toga: parapolitički je aktivizam ERASMUS GILDE (1993.-1998.) – glede nezastarijevanja „zločina za pisaćim stolom“– prešućeni (izostali) predmet kaznene politike. Naime, posve razvidno, riječ je o deliktu POMAGANJA NEPRIJATELJU:

„Građanin Republike Hrvatske koji za vrijeme rata ili oružanog sukoba u kojem sudjeluje Republika Hrvatska pomaže neprijatelju u provedbi prisilnih mjera prema građanima ili koji POLITIČKI ili gospodarski surađuje s neprijateljem, kaznit će se kaznom zatvora od jedan do deset godina“. (Narodne novine, br. 125 07.11.2011., Kazneni zakon: Članak 344).

STOP PARTITOKRACIJI – SLOBODA HRVATSKOJ NACIJI