Ruski prognanik i revolucionarac Leon Trotsky je smrtno ranjen u meksikanskom gradu Mexico City 20 kolovoza 1940. Nije mi namjera u ovom opisu ići u detalje političkog i revolucionarnog života ovog ruskog židova i prognanika kojeg je pravo i rođeno ime bilo Lev Davidovich Bronshtein. Rođen u Ukrajini od židovskih roditelja 1879., i kao maloljetnik napustio je školu kako bi se mogao posvetiti podzemnom organiziranju “Ruskog Radničkog Saveza”, koji je kasnije postao ključna uloga u borbi za “oktobarsku revoluciju”, koja je došla na vlast 1917. Zbog svojih revolucionarnih aktivnosti, carske vlasti ga hapse 1898. kao Lev Davidovich Bronshtein i zatvaraju ga u Sibir.

Preko nekih veza u zatvoru on uspijeva 1902. krivotvoriti putovnicu na ime Leon Trotsky te bježi u Englesku sa krivotvorenom putnicom pod imenom Leo Trotsky. Od tada pa do svoje tragične smrti i do današnjih dana u svijetu je poznat kao Leo Trotsky i tako će ostati poznat u povijesti. U Londonu se je priključio boljševičkom revolucionarcu Vladimiru Iliću, Lenjinu. Po revolucionarnoj dužnosti 1905. Trotsky se vraća u Rusiju, ali ubrzo opet biva uhapšen i zatvoren u Sibiru. Ponovno mu 1907. godine bijeg uspijeva i dolazi u Švicarsku, zatim Pariz, Španjolska i konačno dolazi u New York. Tu ostaje do konačne pobjede “oktobarske revolucije” 1917. god., te se vraća u Rusiju gdje ga je Lenjin imenova tajnikom vanjskih poslova. Na toj dužnosti Trotsky se je osjećao siguran do te mjere da je već 1920 godine pomišljao naslijediti Lenjina poslije njegove smrti, jer je Lenjin bio bolestan.

Poslije Lenjinove smrti 1924, god. Joseph Stalin je postao vođa USSR. Tada je postala ona poznata Staljinova “čistka”. Trotsky je sve malo po malo počeo padati u nemilost, jer je počeo kritizirati Staljinove represivne metode. Staljin ga je 1925. god. skinuo s visoke dužnosti Ratnog Komesara, zatim je izbačen iz politbiroa da bi 1927. god. bio lišen svih dužnosti i izbačen iz komunističke partije. U siječnju 1928. Staljin ga je internirao u jedan koncetracioni logor u Alma-Ata u Kazakstanu. Iz tog logora Trotsky je uspio pobjeći preko Turske u Francusku odakle je 1936. došao u Norvešku, a potom u Mexico gdje je dobio politički axil.  U predgrađu grada Mexico City Trotsky se je tu smistio sa svojom obitelji. Ali Staljinovi agenti nisu mirovali. Tragali su za njim i pronašli ga tu, u predgrađu Mexico City. Odmah su se požurili da pronađu starog i odanog Staljinova agenta još iz španjolskog građanskog rata Ramon Mercader-a.

Ramon Mercader (1913-1978) je Španjolac, uz to i španjolski komunista koji se je borio u redovima međunarodnih brigada u skupini Titinih španjolskih dragovoljaca protiv Frankove Falange, koja se je borila za oslobođenje Španjolske od komunističke navale. Ramon Mercader je bio KGB agent i Staljinov proteže, kao što je i Ilija Stanić bio Udbin agent i Titin proteže. Tako je agent KGB-a Ramon Mercader u utorak 20 kolovoza 1940. godine po naredbi tovariš Staljina usmrtio ruskog revolucionara i teoretičara Leon-a Trotsky-a sa pijukom kojeg alpinisti upotrebljavaju i njim se koriste u probijanju leda u prohodu kroz Alpe.

Ubojica Ramon Mercader je dobio 20 godina zatvora, a Stalin ga je proglasio narodnim herojim i odlikovao ga prvom grančicom Lenjinovih Zasluga Prvog reda.

Eto, neka ovo bude jedan uvod iz kojeg se sažeto mogu izvući vrline – dobre i loše – ovog ruskog revolucionarca o kojem su sve svjetske knjižnice pune pozetivne literature. Dali je Trotsky postao toliko svjetski popularan zato što je Rus, ili što je ruski židov, ili zato što se je suprostavio Staljinu, ili pak zato što je uvidio da je bio na krivoj strani, tj. komunističkoj strani? To neka svaki čitatelj za sebe odgonetne. A ova dva svjetska genija, jedan Hrvat i jedan Rus, u službi svojih ideala imali su i svojih neprijatelja. Obadvojica su se različito borili ali su doživjeli sličnu smrt: Rus pijukom u glavu, Hrvat željeznom motkom i čekićem.

Moja je namjera bila s ovim opisim povezati revolucionarni rad Hrvata Maksa Luburića sa revolucionarnim radom Rusa leon-a Trotsky-og. Rus Leon Trotsky se borio za krivi i lažni ideal, dok Hrvat Maks Luburić nije bio na krivoj strani kao Trotsky. Hrvat Maks Luburić je bio na pravoj strani, borio se za Državu Hrvatsku protiv koje su se borili svi oni koji su nepovoljno i negativno pisali o Maksu Luburiću. I doći će vrijeme da će svjetske knjižnice biti pune i prepune pozetivne literature o Hrvatu Vjekoslavu Maksu Luburiću, generalu Drinjaninu. To vrijeme dolazi a na nama Hrvatima je dužnost da ostavimo što više materijala o vojničkom geniju Maksu Luburiću, koji je doživio sudbinu ruskog genija Leon-a Trotsky-og. I jedan i drugi su, svaki na svoj način, zaslužili da se usporedi kao svjetski geniji.

A Udbin agent i ubojica generala Maksa Luburića Ilija Stanić koji je 20 travnja 1969. godine ubio Maksa Luburića nije doživio sudbinu Romana Mercadera, ubojice Leona Trotsky-a, da se privede pred sud pravde, pa makar taj sud i ne bio pravedan, kao što je meksikanski sud sudio ubojici Leon-a Trotsky-og i osudio ga na 20 godina zatovra. Kada se bude o tome pisalo, tko je više a tko manje kriv da ubojica i Udbin agent Ilija Stanić nije priveden bilo kojem sudu; španjolskom, jer se je zločin dogodio na tlu Španjolske i građanin Španjoslke je ubijen, ni hrvatskom sudu pravde, ni bosanskom sudu pravde gdje ubojica Ilija Stanić i danas živi nesmetano i slobodno, za sigurno će bosanska država najviše tome biti kriva, zatim Španjolska a RH će biti u tome kriva što sporazumno šuti i ništa ne poduzuma u tom pravcu da se zločin osudi a izvršitelja zločina uhapsi i pred sud dovede.

Za nekoliko dana će biti 47 obljetnica pogibije hrvatskog vojničkog genija i zadnjeg Zapovjednika HOS-a NDH Vjekoslava Maksa Luburića, generala Drinjanina.

Slava generalu Vjekoslavu Maksu Luburiću!

Izvor: Otporaš