Prenosim sa portala Hrvatski Integralisti
Bobani
10-05-2016, 00:47
DVIJE POSLANICE IL TKO KOGA VARA ILI TKO KOGA LAŽE I ZA ČIJE PROBITKE!?
http://kamenjar.com/fbi-udba-intervju-dr-ante-pavelica…/
Ja sam bio taj, Milan Boban, koji je prvi nazvao KGK “LIEPA PLAVKA”, dajući joj za vrijeme predsjedničkih izbora prije godinu i pol “TITULU LIEPA PLAVKA”, tajanstvenu podzemnu ljepoticu u hrvatskoj revolucionarnoj borbi za Hrvatsku Državu, kojoj je pravo ime bilo Stana Godina, na osnovu koje je Poglavnik dr. Ante Pavelić napisao roman dok je bio u Torinu u zatvoru 1935. godine. (Tko želi imati knjigu PIEPA PLAVKA neka samo klikne na priloženi link, sadržaj kopira i evo knjiga je tu. Mo. Otporaš.)
Kada sam ju htio tom povijestnom titulom počastiti hrvatsko/nacionalnim imenom, nisam ja sam sebe prevario što sam ju počastio tom vrijednom i povijestnom titulom LIEPA PLAVKA, nego je ona mene prevarila i prevarila je cijeli hrvatski narod svojim antifašističkim osjećajima koji su krivi za stotine tisuća nevino poklanih i poubijanih Hrvatica i Hrvata, djece, žena, staraca i hrvatskih vojnika. I ruku na srce, upravo je to ta ratna hrvatska antifašistička ideja koje se danas slijepo drži predsjednica RH KGK kriva za gubitak Hrvatske Države u svibnju 1945. godine.
I što je najžalostnije u ovoj priči, to jest njezinu Obraćanju Hrvatskom Narodu je to da je koristila ime prvog predsjednika RH dra. Franje Tuđmana kao pokretača ideje izmirenja Ustaških i partizanskih sinova, što je jedna velika neistina. Istina je da je pokretač izmirenja Ustaša i hrvatskih partizana (a ne partizana općenito, što bi tada bilo i partizana svih drugi naroda bivše YU) bio hrvatski genera Vjekoslav Maks Luburić, general Drinjanin.
Ta PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA je izišla u Istarskoj DRNI br. 3/4 1964., st. 18/21. Nedozvolimo da se bilo tko u političke svrhe kiti tuđim perjem, ponamanje predsjednica RH KGK. Ako će bilo tko govriti o pomirdbi ustaških i hrvatsko/partizanskih sinova, onda se odvažno, istinito i hrabro treba spomenuti ime začetnika te ideje pomirenja, a to je bio i ostat će za vjeke vjekova Maks Luburić. Amen!
Otporaš.
http://www.dnevno.hr/…/dnevnik-jednog-unuka-knjiga…
Bobani
12-05-2016, 23:30
RAZLIKA IZMEĐU DVIJE POSLANICE: MAKSA LUBIRIĆA CK SK HRVATSKE 1968. I PREDSJEDNICE RH. KGK SVIBANJ 2016.
(Malo su poznate današnjem hrvatskom općinstvu Poslanice Hrvatskom Narodu koje je general Drinjanin pisao šesdesetih godina u obliku letka na tankom “avionskom papiru” za bolju promidžbu i krijumčarenje, veličine 19 cm. sa 25 cm. General bi te Poslanice pisao u ime Glavnog Stana HNO, potipisivao bi ih: Zapovjednik Hrvatskog Narodnog Odpora, General Drinjanin, Pročelnik Glavnog Stana HNO Enver Mehmedagić.
Skoro, ponavljam, skoro u svaku novinu OBRANA general bi stavio tu tiskanu Poslanicu, potpisao u ime dra. Mehmedagića, jer je ovaj živio u Buenos Airesu, Argentina. Čitatelji i kupci novine OBRANA bi imali lakišu mogućnost tu Poslanicu staviti u omotnicu i svojima ili bilo kome u domovinu poslati. Ta promidžba je najviše uspijevala preko hrvatskih radnika u Njemačkoj koji su često putovali u oba smjera. Nemoguće bi mi bilo sada dati neki postotak koliko su ove Poslanice HNO bile zaslužne u “Deklaraciji Hrvatskog Književnog Jezika iz 1967. godine, pokretanje Hrvatskog Književnog Lista 1968., rušenja Hrvatskog Proljeća i saziva sjednice u Karađorđevu prosinca 1971. godine, Bugojanske Akcije Finex 72., ali svakako se može iz neže priložene Poslanice HNO nešto zaključiti, a to je da se je Maks Luburić s puškom u ruci borio za Hrvatsku Državu i u isto vrijeme se borio protiv svih onih koji su se borili protiv tada postojeće Hrvatske Države, kao što bi danas vojnici RH isto se grčevito borili da zaštite, obrane i sačuvaju državu RH., a to su bili ovih kojima je general Drinjanin uputio ovu Poslanicu. Zato je vrlo važno usporediti Poslanicu predsjednice RH KGK iz svibnja 2016. s Poslanicom HNO koju je pisao Maks Luburić sredinom 1968. godine, dakle ima tome punih 48 godina.
Mene je Poslanica predsjednice RH KGK jako neugodno iznenadila. Zato sam potražio ovu generalovu Poslanicu i vidio veliku razliku u ovim dvima Poslanicama. Ne samo da je ona neugodno iznenadila mene nego je ona neugodno iznenadila milijune Hrvatica i Hrvata. Ja ovdje neću iznijeti Poslanicu predsjednice RH KGK, ali dajem širom otvorena vrata drugima da ju ovdje stave, ne za mene nego za one koji bi u budućnosti to željeli usporedo imati. Poslanica HNO je izišla i novini OBRANA br. 91-92 1968. Prepisat ću Poslanicu HNO doslovno a na čitateljima je da pronađu Poslanicu predsjednice RH KGK i usporede sa generala Drinjanina Poslanicom i sami zaključe tko ima više smisla za Hrvatsku, za hrvatsko Izmirenje Ustaša i hrvatskih partizana i njihovih sinova. Također priložit ću ovdje kao odgovor meni pismo hrvatskog povijestničara dra. Željka Karaule da se vidi kako on reagira ili bolje rečeno razmišlja na Moslanicu Maksa Luburića i predsjednice KGK:
ODGOVOR DRŽAVOTVORNOG HRVATA NA DRŽAVOTVORNU “POSLANICU” MAKSA LUBURIĆA IZ 1966.
Dragi g. Boban,
gledajte – ja kao povjesničar te letke vidim prvenstveno kao povijesni izvor jednoga vremena – odnosno kako je Luburić u emigraciji promišljao i razmišljao o hrvatskoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Letci su zbog toga vrijedni – kao izvor naše prošlosti (u prvom redu u našoj emigraciji) koju treba pravilno i kritički vrednovati. Vama naravno “Obrana” i letci predstavljaju nešto sasvim drugo – osobno – vašu osobnu borbu za određene ideale u emigraciji.
Uspoređivati te njegove poslanice s današnjim poslanicama KGK teško je usporedivo po bilo kojem parametru jer su to ipak dva različita vremena – npr. koga je predstavljao Luburić tada – očigledno jedan dio tada zavađene i racjepkane hrvatske emigracije – dok danas KGK predstavlja na demokratski način cijeli hrvatski narod odnosno državljane Hrvatske (slagali se oni ideološki s njom ili ne), dakle nastupa s demokratskim legitimitetom.
Naravno o tome bi se trebala povesti puno dublja rasprava – posebno o tome koliko su stvarno Luburićeve ideje iz 60-ih godina imale utjecaja na tadašnju hrvatsku inteligenciju u zemlji ili izvan zemlje. Spomenuli ste Tuđmana – tu ste na dobrom tragu i to je istina – tu postoji veza – dobro ju je detektirao i pisac Tuđmanove biografije Darko Hudelist – samo bi se je detaljnije moralo elaborirati. (Ovdje se radi piscu knjige Tuđman sljedbenik Maksa Luburića, mo. Otporaš.) https://otporas.com/tudman-sljedbenik-maksa-luburica-pise-darko-hudelist-mi-smo-oba-hrvatski-generali-kaze-franjo-tudm
Samo želim dometnuti da se tadašnja hrvatska stvarnost drugačije doživljavala u domovini i izvan nje, postojali su politički realiteti, a postojali su i snovi ili obrnuto.
U konačnici treba se izdići iz okvira osobnog iskustva i života, pa i životnog kruga i okruženja u kojem ste vi u emigraciji živjeli a smo proživjeli sav život i naše spoznaje – pokušati premostiti ključ vremena koji nas vezuje za jednu priču u kojoj živimo – moramo razmišljati u više dimenzija i iz perspektive drugoga – da bi pokušali dočarati doživljaj cjelovitosti neke povijesne epizode (osobne ili bilo koje druge) ne živjeti samo u sebi – već rašomonski proživjeti istinu kroz njene različite manifestacije.
S izrazitim poštovanjem.
Dr.Željko Karaula
xxx
(Iako je gosp. Draželjko iskren i pun nadahnuća za obostrano hrvatsko razumjevanje, ipak daje više prednost današnjoj klimavoj, kako političkoj tako isto i nacionalnoj situaciji u Hrvatskoj. Ali svakako on je pun želja za saznati sva moguća zbivanja u bivšoj i protekloj hrvatskoj političkoj emigraciji. Pronicljivo iznosi da su letci koji su izlazili u “Obrani” vrijedni i kao izvor naše prošlosti, što bih ja jadodao: naše hrvatske prošlosti, jer na sva naša hravtska prošlost POTKOVANA ODRAZOM VREMENA U KOJEM SE JE ŽIVJELO, RADILO I DJELOVALO. Zat svako djelovanje treba uzeti u ODRAZ VREMENA.
Sada ću ovdje iznijeti jednu “Poslanicu” Maksa Luburića koju je on napisao kao letak i stavio u novinu “OBRANA” br. 67/68, 1067. On je taj letak stavio u svoj “POSEBNI PRILOG OBRANE” gdje je donio na četiri stranice članak: “HRVATSKI REVOLUCIONARCI U MREŽI UDBE I INTER-POLA” On tu na široko opisiva djelatnosti UDBE među nama i u redovima hrvatske političke emigracije. On tu iznosi za nas mnoge Hrvate nama nepoznate stvari. Pošto je general imao dobrih prijatelja u španjolskom visokom političkom društvu, moglo bi se reći da je mnoge informacije dobivao upravo iz tih krugova. Što je najzanimljivije je to da general opravdano piše da svi oni nastradali Hrvati među hrvatskom političkom emigracijom koje UDBA na državni YU trošak odveze kući i pokopa uz najveće počasti, su na jedan ili drugi način bili doušnici UDBE. Tako se spominje Stjepan Medvidović kojeg na kolodvoru Frankfurta 4. rujna 1966 ubio Slavko Logarić. Poznato je da je UDBA iz New Yorka na državni YU trošak ubijenog Hrvata Antu Cikoju odvezla kući i pokopala uz najveće državničke počasti. A oni preko sedamdeset i više Hrvata koje je UDBA ubila u emigraciji nisu smjeli biti pokomani u svojim selima i u obiteljskim grobnicama. Zato je general izdao ovaj letak kojem sam ja dao ime “Poslanica“ Maksa Luburića. Mo. Otporaš.)
Uočljivo će biti da je general koristio neke riječi komunističkog i jugoslavenskog žargona, ne da on nije znao hrvatske riječi, nego nije se htio zamjeriti onim Hrvatima koji su na vlasti, a sutra će ih trebati u borbi za rušenje Jugoslavije i Obnovu Hrvatske Države. Otporaš.
“ČLANOVIMA SK HRVATSKE KAO I BIVŠIM UČESNICIMA NOB-a
Podvrgnut analizi, dolazimo do zaključka da je govor sekretara IK CK SK HRVATSKE Mike Tripala na osnivačkoj sjednici općinske konferencije SK Rijeke održan 20 siječnja o.g. pun samokritičkog stava u pogledu konstatnog procesa starenja SK, tako i u optužbi na istaknute članove SK pojedinačno, pa i kolektivno, a da pri tome nije izostavio ni zaslužne učesnike NOB-a. Doslovnim citiranjem njegovih navoda u kojima je naglasio:
“Medjutim, u našim redovima ima i ljudi koji s nama nemaju nikakve idejne i političke veze, a vi kada pogledate neke (na žalost, jedan dio intelektualaca i njihova istupanja na raznim savjetovanjima, simpozijama itd.) vidjet ćete da ni u jednom pitanju koje se tamo raspravlja ti ljudi nemaju identičan stab sa SK, nego imaju dijametralno suprotan stave. Isto tako i medju nama učesnicima NOB-a (narodno.oslobodilačke borne) ima na žalost pojedinaca koji se s ničim ne slažu što se sada radi: koji za sve ono što se u Jugoslaviji dogodilo nalaze sam loše riječi; koji su ogrezli u kritizerstvo i samim tim pokazali da su potpuno demoralizirani i da nema nikakvog razloga da ostanu u SK”, dolazimo do zaključka, da je tom prijetnjom koja je već sama po sebi najava isključenja brojnih članova iz redova SK, Tripalo prekršio osnovne principe marksizma i lenjinizma, niječući zasade kolektivne izgradnje društva i odgovornosti SK kao kompaktnog tijela u stvaranju faza koje su potrebne kao etape na putu oblikovanja socijalističkog shvaćanja realnosti.
SK ne može ni u kojem pogledu služiti kao platforma pojedincima za njihovu osobnu projekciju u politički život kao što ne može biti ni slijepi egzekutivni organ hirova i samovolje pojedinaca i reduciranih grupa element koji nijesu uočiili činjenicu, da je epoha staljinizma prebrodjena i da se temelji SK moraju izgradjivati na zacrtavanju plan ova sa kojima moraju biti upoznati ski njegovi članovi koji, kroz otvorenu diskusiju, dolaze do kolektivne realizacije postavljenih ciljeva.
Tko su ti intelektualci koji na raznim savjetovanjima, simpozijama, itd., imaju suprotan stab od samog SK? Ovi intelektulaci su članovi SK i kao takovi imadu pravo analizirati i izgradjivati nastup i politiku SK. Ili je SK vlasništvo pojedinaca, (SK je bio i ostao vlasništvo partije, mo. Otporaš.) kako to pretender Tripalo, ili je on ništa više i ništa manje, obični egzekutivni organ beogradskog centralism koji je bio već osudjen na IV plenumu, ali čija moć i utjecaj, prema priznanju samog Tripala, još nisu dokinuti?
A koji su to učesnici NOB-a koji su, opet prema Tripalu, demoralizirani? To su obi, koji su prolijevali godinama svoju krv misleći da time kroče put svojim idealima čiji je cilj bio, pridonijeti dobrobiti svoje domovine kao i društva.
Pravo naroda na nezavisnost i samoodredjenost u socijalističkom društvu istakao je i Lenjin u svojim zapisima objavljenima tek 1956., u Moskvi, a koje je prenio časopis “Kolo” u svojem broju posvećenom komemoraciji listopadske revolucije. Bivši, zaslužni učesnici NOB-a, koji ovo pravo protežu i na svoj, hrvatski narod, zastupaju, prema tome,čiste ideje i zasade lenjinizma na kojima se mora temeljiti rad i program SK Hrvatske. Isti i sličan slučaj je i sa onim intelektualcima na koje se je oborio Tripalo u svom govoru koji žele postići pomladjenje redova SK Hrvatske, prilivom novog i agilng, intelektualno sposobnog članstva, koje je sposobno, kroz interpretaciju lenjinizma, interpretirati i našu stvarnost u kojoj nema i ne smije biti mjesta ni beograduskom centralizmu i šovonizmu kao ni bilo kojoj drugoj sličnoj fašističkoj tendenciji koja se bori protiv osjećaja i želja naroda, čiji bi glasnik trebao biti i SK Hrvatske, obzirom na mogućnost ispoljavanja misli i njihove sprovedbe u javni život koju uživa zbog smog položaja jedne političke organizirane snage na teretoriju Hrvatske kojoj je dozvoljeno pravo djelovanja.
Tripalo u svom govoru nije zaboravio ni na emigraciju, izjavivši:
“Moramo više da se zamislimo nad jednom drugom tendencijom u emigraciji, koja u stvari nudi jednu antikomunističku i antijugoslabensku modernize platform. Ako proučavate materijale iz tih krugova primjetit čete da obi takodjer pričaju o samoupravljanju, da pričaju o decentralizaciji, o ravnopravnosti Hrvata i Srba u Hrvatskoj, da još neke parole izbacuju, ali im pridaju dvije koje privlače pažnju. To je jedan krajni nacionalizam i šovinizam koji se svodi na razbijanje Jugoslavije i odvajanje Hrvatske od Jugoslavije i, s druge strane, na antikomunizam u smislu oslonca jedne take države na zapad, na kapitalističke zemlje. Naravno da neke od tih parola, a tu se vječito koriste i neki naši unutrašnji nedostatci, mogu da zavaraju jedan broj ljudi”.
Interpretacija stvarnosti kroz koju prolazi naša domovina Hrvatska, dovela je neizbježivo do zbiližavanja svih njenih pozetivnih snag u stvaranju izgradnje jedne realne politike, koja neće biti projektirana samo za jedan moment, nego će se njeni dosezi proširiti i na budućnost. U svom projektiranju našle su se sve snage hrvatskog naroda i mnogi istaknuti članovi SK Hrvatske uvidjeli su nepobitnu činjenicu da je potrebno zbližavanje sviju struja i pogleda mako bi i SK Hrvatske postao uistinu ono što bi u svojoj biti morao biti: branitelj hrvatskog naroda i njegovih interesa.
Hrvatski Narodni Odpor predložio je hrvatskom narodu, a što znači i SK Hrvatske svoj program, za kojega i Tripalo ustanovljuje da se radi o “jednoj modernijoj platform”, koja uključuje svu Hrvatsku i daje pravo svakom stanovniku naše domovine na zajedničku izradbu jednog političko-socijalnog i privrednog plana koji će osigurati bolju i sretniju budućnost Hrvatskoj kao i svim komponentima društva koje danas integriraju našu stvarnost. Ne radi se ovdje, kako tvrdi Tripalo, o “nikakvim osloncima na Zapadu, ni na kapitalističke zemlje”. Hrvatski Narodni Odpor, a što vrlo dobro zna i sam Tripalo, zastupa jednu neutralističku vanjsku politiku u sukobu Zapada i Istoka i ujedno zagovara provodbu socijalno-društvenih reformi u skaldu sa nemirima radnih domovinskih kolektiva i prezanju radnog čovjeka koji strijemi istinskom samoupravljanju.
Hrvatski Narodni Odpor zagovara odvajanje Hrvatske od Jugoslavije, (To je upravo to što se je dopalo dru. Franji Tuđmanu, mo. Otporaš.) budući da Jugoslavija nije ništa drug do li nametanje beogradskog centralism i šovonizma Hrvatskoj koju ovaj, pod krinikom komunizma, a u stvari naci-fašističkim metodama, podvrgava konstantnoj privredoj eksploataciji.
Identifikacija istaknutih članova SK Hrvatske kao i zaslužnih boraca NOB-a, sa ovim idejama, nije ništa drug do li real no gledanje na stvarnost i prikaz iste u očima šieokih radnih kolektiva u duhu u kojemu se ova i uobličuje.
Hrvatski Narodni Odpor, svijestan političke i društvene odgovornosti mnogih članova SK Hrvatske kao i mnogih zaslužnih boraca NOB-a, poziva, još jednoć, ovim putem, na suradnju svih pozetivnih snag Hrvatske za izgradnju bolje budućnosti naše domovine kao i našeg društva u kojemu i SK Hrvatske pripada mjesto.
SMRT JUGOSLAVIJI – ŽIVJELA HRVATSKA!
Za Hrvatski Narodni Odpor:
General Drinjanina
Enver Mehmedagić.
(Prepisao sam doslovno ovu Poslanicu generala Drinjanina. General poziva i “učesnike” NOB-a protiv koji se je s puškom u ruci borio za suradnju u Obnovi Hrvatske Države, dok predsjednica RH KGK proziva i dijeli Hrvate na lijeve i desne, na fašiste i antifašiste itd. Otporaš.)
Bobani
13-05-2016, 00:54
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.