DVIJE HRVATSKE – HRVATSKI VOJNICI POSVEĆUJU OVU “DRINU” br. 3/4 1963. HRVATSKOM JADRANU I DALMACIJI (2)

 “DRUGA HRVATSKA” – DALMATINSKOG KNEZA BORNE

https://otporas.com/dvije-hrvatske-h…eral-drinjanin-1/ ‎

Sudbina Hrvatske uglavnom ovisi o nama Hrvatima. Važno je zato analizirati što misle Hrvati o sebi i drugima. Možda je za to najsudbonosnije ono, što smo u djetinstvu naučili ili, bolje reći, što su nas naučili. Neka mi, zato, bude dozvoljeno upotriebiti i neke osobne doživljaje, koji su možda bili sudbonosni u kasnijem djelovanju.

kao mladi školarci i članovi mostarskog “Domagoja” razpravljali smo, prirodno, i o tome, zašto smo “Damagojci”, zašto nam je dano takvo ime, što je bio i što je radio Domagoj, kojega su Mletčani zvali “Pesimus Dux Croatorum”, tj. najgori knez Hrvata, što je svakako morao biti kompliment, kao danas, recimo, kad nas komunisti zovu “ratnim zločincima”.

U jednoj od tih razprava referirao je učenik mostarske Učiteljske škole Mato Primorac, kasniji pukovnik i jedan od najboljih viših zapovjednika u Obranbenim Zdrugovima, o razlozima, zašto Hrvati nisu mogli stvoriti jednu jaku i moćnu državu. Pala je rieč o “izdajniku” knezu Borni. Nisam toga nikada u životu zaboravio i kad sam kao diete došao na Jankapustu, naš vojnički i revolucionarni ustaški logor, odmah smo u blagavoaonici, na pročelju, napisali rieči bezmrtnog Harambašića:

“Prošteno je svima, svima,

zulumčaru, ubojici,

prošteno je svima, svima,

ali nikad izdajici!”

I došao je dan kad sam sa drugim ustaškim suborcima sudjelovao u sudjenju i osodi jednom izdajniku, koji je služio beogradskim vlastodržcima. Od tada je kažnjavanje izdajnika u momu mozgu imalo svoje stalno mjesto, zapravo, tamo sam se i formirao, da ne kažem, da je bila neka sjenka toga u mom cielom životu. Druga je stvar, da li smo uviek bili na visini, da li smo pri tome griešili, da li smo za to odgovorni i možda krivi pred našom poviesti i Bogom. Poviest će suditi osudjenicima i sudcima, a samo Bog na kraju može suditi i jednima i drugima i poviesti.

Do danas nisam prestao misliti, da li je knez Borna bio izdajnik i ako je bio, zašto je bio. I da li iz svega toga možemo naučiti nešto za najnovije doba stvaranja i razaranja Hrvatske Države, za koju smo dali pola milijuna života?

Knez Borna je, kako poviest veli, napao s ledja hrvatskog kneza Ljudevita Posavskoga, kad se je ovaj 820. godine pobunio protiv franaka, koji su tada gospodarili skoro cielom Europom. Nakon smrti Karla Velikog oslabila je franačka moć i tu krizu u Franačkom Carstvu htio je izkoristiti hrvatski knez Ljudevit Posavski i stvoriti jednu moćnu hrvatsku državu. Car Ludvik poslao je na kneza Posavskog tri velike vojske iz tri pravca, ali su hrabri Hrvati te vojske razbili. Godine 822. Ljudevit je razbio već desetu franačku vojsku, ali ipak na kraju nije mogao suprostaviti se stotinu puta jačoj sili, te se je povukao u južnu, tj. dalmatinsku Hrvatsku, gdje je bio ubijen iz zasjede po rodbini kneza Borne, a za račun Franaka. (Dobra usporedba generale, za bratoubilački rat između Hrvata 1941.1945., mo. Otporaš.) Tako se je klan kneza Borne osvetio knezu Ljudevitu za strahoviti poraz, kojeg je isti nanio vojski kneza Borne, kad ga je ova u kulminaciji borbe protiv Franaka napala s ledja i tako zadala smrtni udarac ostvarenju hrvatskog jedinstva i hrvatske države.

Pitamo se: kakva bi bila sudbina Hrvatske, da knez Borna nije udario s ledja na Ljudevita, nego mu se pridružio u borbi protiv franačke okupacije? Što bi bilo, da se je već tada stvorila moćna hrvatska država na panonsko-balkansko-jadranskom prostoru? Kakva bi bila sudbina ne samo Hrvata, nego i okolnih naroda i što bi tek napravio kralj Tomislav, da je nasliedio takvu hrvatsku državu? Zar mi ne bi, možda, bili velesila Europe?

Ovako je ostala jedna tamna mrlja na imenu jednog dalmatinskog kneza, a medju dalmatinskim pučanstvom jedna slaba uspomena na sjeverne Hrvate, koji su pod vodstvom Ljudevita kaznili zemlju i opustošili njezine gradove. Zato se je stvorila “crna legenda” nevjernog kneza Borne, koja nije samo na mene uticala, nego i na mnogo Hrvata kroz tisućgodišnju prošlost od kralja Tomislava do crvenog maršala Tita.

Slijedeći nastavak: IZMEDJU BIZANTA I MLETAKA.