DVA POVIJESNA PISMA U JEDNOME, piše Maks Luburić 21 studenog 1955 – 2 godine i dva dana poslije svoje ženidbe, ostalo pogodite sami

DVA PISMA U JEDNOME, piše Maks Luburić

general DRINJANIN
Stan dne, 21.XI.1955.

(Ovdje ću iznijeti dva pisma koja su bila zajedno, jedno uz drugo. Pismo je pisano Dani, Danijelu Joliću koji je tada živio u Torontu. Iz ovog pisma će se mnoge nama nepoznanice saznati oko Poglavnikova života, sigurnosti/nesigurnosti, spletaka, razlaza Poglavnik-Luburić itd. Prvo pismo je sa datumom, pisano rukom, drugo bez datuma, pisano na pisaćem stroju s inicijalima P.s., što bi se moglo podrazumijevati da je ovo drugo pismo nastavak prvog pisma pisano olovkom. Mo, Otporaš)

Dragi Dane !

Oba Tvoja pisma u redu primih. Mogao bih Ti pisati svaki dan jedan roman i opet bi ostalo isto. Razni Talaje, Markovići, Subašići i slična čeljad upropašćuju našu krvavu baštinu.

Prilažem ti ovaj okružni list sa molbom da ga pročitaš i spališ. Napisan je, ali nije razaslat iz stanovitih obzira. Tebi samo za osobnu informaciju. (Radi se o Okružnom Listu “SVIM HRVATIMA U SVIETU” od 20 listopada 1955. Danijel Jolić ga nije spalio niti uništio. Poslije ovoga pisma ću donijeti taj Okružni List kao jedan povijesni događaj spletaka oko hrvatskog državnog Poglavara Dra. Ante Pavelića. Mo. otporaš.)

Trullos je umro! a umirao je odavno i nije bio ni za kakav posao. Tvoj brat je lud (Radi se o Nikoli Jolić, bratu Danijela Jolića, o kojemu je bilo govora u prošlim pismima, mo.) i nema ni govora da ide u Titovinu, jer ove vlasti nedaju na silu, a on nije pri svojoj. Pa šta da se radi?

Skoro ću praviti ustašku obiteljsku sliku, tj. nas svi troje i to ću ti poslati. (Maks se je oženio 19 studenog 1953. Vjenčao ga je Fra. Branko Marić a vjenčani kum mu je bio dr. Andrija Ilić. Prvi sin Domagoj se je rodio – mislim – 23 listopada 1954. Zato Maks piše: poslati ću ti sliku nas svi troje, mo. Otporaš.)

Drago mi je, da si me poslušao. Tvoje pismo od 10.X. dokaz je Tvoje političke pameti i stege. Pazi na sebe, jer radi fukare nije vriedno! a i nama svima bi škodilo.

Svi ovdje 100% jednako mislimo, i tako ćemo i nastaviti. Ako Vi tamo to ne možete učiniti, a izgleda, da se nemože, a Ti sa bojnikom skupa, pa “prekurac” kako kod nas kažu. Brinite se, da Vam ne otruju ustašiju, a drugo će s vremenom doći. Pokušati sve, a nekim se nemože ama baš ništa, neka ide “u p.m” i kvit.

Kako si? Šta pišu od kuće? Bojnik je gurao, da se za Božić održi zabava u korist “Drine”. Znam da ćeš u tom pravcu pomoći, ali se bojim, da će oni gadovi ometati.

Pozdravi svu braću, svu askeriju, sve borce, a Tebe voli Tvoj Za Poglavnika i Dom Spremni!

general Drinjanin.

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Drugo pismo:

HRVATSKI NARODNI ODPOR
Ured Glavnog Tajnika (Bez datuma, mo.)

P.s.

1. Savezno s proglasom u pogledu intervencije, treba u glavnom sve bazirati na osobi Poglavnika, jer novine i radio javljaju, da policija traži Poglavnika.
Za nas je neshvatljivo, da se jednog iztaknutog svjetskog protukomunističkog borca, prijatelja argentinskog naroda traži na ovaj način, a na osnovu intriga neprijatelja, srbokomunista i političkih neprijatellja i protivnika. Molimo stoga, da se pitanje Poglavnika pretresa s obzirom, koji zaslužuje kao protukomunistički borac i kao borac za slobodu svoga naroda i Poglavar Države Hrvatske. Čak su i neke španjolske novine doniele viesti, koje nam jako mnogo škode, jer dovode osobu hrvatskog Poglavara u vezu s stvarima, s kojima nema nikakove veze.

Apelirati na argentinsko domoljublje (ovu generalovu riječ “domoljublje” je preuzeo Dr. Franjo Tuđman od generala Drinjanina i uveliko koristio u Drugom ratu za Hrvatsku Državu sa tri (3) inicijala NDH, mo, Otporaš.) i ljubav za slobodu, za koju se je narod i ovoga puta digao s oružjem u ruci, kao i mnogo puta u prošlosti. Dakle usmjeriti u tom pravcu naše apele, koji neće škoditi, jer će dokazati novim argentinskim vlastima, da iza Poglavnika stoji ne samo kolonija u Argentini nego i ogromna većina hrvatske emigracije u slobodnom svietu, kao i čitavi naš narod. Mi ne možemo reći, dali je Poglavnik izišao iz Argentine, niti dali to misli učiniti. Treba dakle braniti njegove pozicije tamo, već i radi rehabilitacije javne i podpune, budući da je kampanja naškodila interesima oslobodilačke borbe.

2. Jedna žalostna viest: Umro je Generalni Konzul Pascual Trullos. Bio je veliki borac za Hrvatsku, radio je do zadnjeg časa za Hrvatsku i bio jedan od najpožrtvovanijih suradnika H.N.Odpora. Zadnje mu je pismo poviestnog značenja. General Drinjanin je u ime Poglavnika položio vienac sa imenom Dra. Ante Pavelića, što je gradjanstvo Barcelone pratilo sa živim interesom, a drugi vienac isto na počastnom mjestu, generala Drinjanina, dali su čisti hrvatski karakter tom posljednjem putu našeg velikog prijatelja, koji je čitavi život i kojemu je zadnja misao bila posvećena Hrvatskoj. Radi toga je, posebnom dozvolom obitelji i pogreb bio obavljen na hrvatski državni trošak, a mi ćemo u čitavom svietu organizirati i zadušnice na dan, kada se gdje bude to moglo učiniti. Takodjer je uglavljeno, da će se položiti posebna spomen ploča, na kojoj će H.N.Odpor dati priznanje svom vriednom suradniku, koji je u zadnje dvije godine radio u svim pravcima i učinio velike usluge, koje će još neko vrieme morati ostati tajne.

Njegov sin Jure (Jorge), koji govori hrvatski i imade imenovanje Konciljera Konzulata nastaviti će radom svoga otca i staviti svoje sposobnosti kao i svoj privilegirani položaj u službu hrvatske oslobodilačke borbe. General Drinjanin je zato bio na sprovodu kao predstavnik Hrvatske. Hrvatski Konzul, koji je do zadnjeg časa radio za Hrvatsku smatran je našim mrtvacem. Novine će o tome donieti više, a ovo saobćujemo, da se mogu organizirati zadušnice, u slučaju, da ne dobijete pravovremeno obaviesti. Ime je: Pascual Trullos, umro je 24.X.1955. u Barceloni. Vjerojatno ćemo izdati posebnu DRINU, posvećenu njegovoj uspomeni, a ujedno donieti material o Španjolskoj, kao i hrvatsko španjolskim vezama u prošlosti, te o izgledima za budućnost. Pri tom ćemo misliti na ulogu ove zemlje, koja je izvan sumnje, i mogućnostima za nas Hrvate. Naš centar u Barceloni nastaviti će sa svojim radom, a u kratko vrieme cieli Stožer ići onamo, da se uglave i pojačaju veze, jer je mladi Turllos odlučan, pun energije, znanja i ljubavi za Hrvatsku. Ne treba niti spominjati što za nas vriedi činjenica, da možemo slobodno raditi putem jednog diplomatskog predstavničtva, koje slobodno i legalno djeluje, nalazi se na popisu diplomatskih predstavničtava i biva pozivano na sve javne i političke manifestacije kao Generalni Konzulat N.D.H. (Ovdje je potrebno reći da je Frankova Španjolska priznavala Hrvatsku Državu sve do njegove smrti 1975 god. Glavni Konzulat NDH i Hrvatski Radio “Glas Gomovine” u Madridu su nesmetano djelovali i radili svoju nacionalno hrvatsku zadaću. Mo) Tko može neka uputi sažalnicu na hrvatskom jeziku u pismu na adresu: “Sr. Jorge Trullos, Kanciljer Generalnog Konzulata N.D.H., Avenida Jose Antonio Primo de Rivera No. 464, Barcelona, Espana.”

3. O svemu do sada učinjenom i poduzetom u gornjem odmah nas obaviestite.

General Drinjanina v.r.
Pukovnik Pušić v.r.

VRLO INTERESANTNO!

(Među masom pisama generala Drinjanina nađoh jedno pismo kojeg je Vjekoslav Luburić pisao svojem rukom i svojem suradniku Dnijelu Joliću u Toronto 17.XII.1955., dakle ima tome, danas, 26 prosinca 2012., 57 godina i osam (8) dana. Stavio sam “Vjekoslav Luburić”, jer, on je sam, svojom voljom, prekrižio riječ general a ostavio DRINJANIN, na svojim službenim pismima, koja su uvijek u zaglavlju počimala: general DRINJANIN, Stan, dne i datum…Ovog puta riječ general je prekrižena i sadržaj pisma će Vam svima reći zašto. Tko je do sada pratio, čitao i pamtio PISMA MAKSA LUBURIĆA, mogao je uočiti, po datumima pisama, kada su i zašto nesuglasice nastupile između Poglavnika i generala Drinjanina, Vjekoslava Maksa Luburića, i tko je tu najviše ili najmanje kriv. Osim toga, a ja sam to čuo i o tome čitao, da je Poglavnik razriješio generala Luburića svih dužnosti u Ustaškom Pokretu, itd., itd. Čujmo sada šta ovo pismo od 17 prosinca 1955 godine kaže: Mo, Otporaš)

……DRINJANIN
17.XII.1955.

DRAGI BRATE!

Evo Ti dajem na znanje, da sam postao pod starost čarkar, jer sam se zahvalio na generalstvu, ustaštvu, vratio sva odlikovanja i položaje, a u znak protesta radi postupka izdajnika oko Poglavnika, koji čine što hoće, pa su zabranili i Odpor i “Drinu”. Ali su se prevarili, jer Odpor ostaje, a “Drina” izlazi na 404 stranice sa uvodnikom Džafera (Kulenovića, ministra HDV, mo) i fra Gracijana Raspudića, te 60 časnika i dočasnika i boraca Pokreta. (Radi se o “DRINI” br. 8-12, 1955. u kojoj su pisali skoro svi bivši suradnici Odpora i HDV., mo, Otporaš) U Buenos Airesu vladaju Markovići (Josip, Joso, Marković, glavni i odgovorni urednik novine, glavnog glasila HOP-a “HRVATSKA”, koji je par godina kasnije pao u nemilost i bio izbačen i prozvan “izdajnikom”, (kao i mnogi drugi, mo.) i njemu slični pogani i kriminalci, koje ćemo jednom suditi.

Mi ćemo ostati kakvi jesmo i mi ćemo spasiti Poglavnika i Hrvatsku. Poslao sam ti kartu iz Trsta. (Interesantno da je general bio u Trstu, mo) Pozdravi braću i poruči im, da nismo sami. Ostalo će ti reći Drago.

Grli Te Tvoj Maks.

SVIM PRIPADNICIMA HRVATSKE EMIGRACIJE

U posljednje vrieme dogodilo se i dogadja se, da se pojedini pripadnici hrvatske emigracije daju nagovarati od agenata stranih sila, da stupe u njihovu službu i da prema njihovim uputama idu na teritorij današnje Jugoslavije, (Dakle, tada, godine 1952. Vjekoslav Maks Luburić, general Drinjanin, hrvatski general rata NDH, u dobi od 38 godina i 8 mjeseci vizionarski je predvidio da Jugoslavija, kako ju je general Drinjanin tada, 1952. nazvao “…današnje Jugoslavije…” će nestati, dok su u to vrijeme svjetske velesile i hrvatski naivnjaci mislili i vjerovali da će Jugoslavija moći ostati za vjeke vjekova. Mo, Otporaš.) u svrhu prikupljanja potrebiti podataka, koji će navodno dobro doći i našoj oslobodilačkoj borbi.

Ti nesretni ljudi, većinom idealisti, bivaju redovno, stupivši na područje Jugoslavije uhićeni, nakon čega im se zametne svaki trag.

Tako smo obaviešteni iz najpouzdanijeg vrela, da je u posljednje vrieme prema nalogu takovih bezsavjestnih agenata iz jedne Jugoslaviji susjedne zemlje pojedinačno otišlo u Jugoslaviju 40 hrvatskih emigranata, koji su odmah kod prelaza jugoslavenske granice svi osim jednoga, kojemu je uspjelo pravodobno pobjeći, pohapšeni i poubijani.

Budući da je više nego sigurno, da se ovdje i opet radi o trgovini sa hrvatskim životima, jer ti strani agenti istovremeno, kad naše ljude šalju u Jugoslaviju, obavještavaju i jugoslavenske vlasti o njihovom dolazku, primajući zato od jugoslavenskih vlasti nagradu, to se savezno sa svojedobno izdanim zapoviedima Vrhovnog Zapovjedničtva H.O.S., kao i “Objavama” Zapovjedničtva Petog Zbora H.O.S., objevljenim u novinama “DANICA” br. 37, od 13.IX.1950. i “HRVATSKA” br. 22. od 18.XI.1950., te DNEVNOM ZAPOVIEDI ovog zapovjedničtva br. 4, od 4 siečnja 1951. izdaje sliedeća

ZAPOVIED

Ni jedan pripadnik hrvatske emigracije, a napose Hrvatskih Oružanih Snaga, ne smije u buduće nasjedati lažnim obećanjima i liepim riečima agenata stranih država, (što general Drinjanin nesumnjivo misli na jugoslavensku državu, mo.) koji će ga pokušati nagovoriti, da stupi u njihovu službu, jer se u većini slučajeva radi o bezsvjestnim ljudima, koji nemaju nikakva osjećaja za našu svetu borbu, nego imadu pred očima samo svoj osobni interes. Nas Hrvata je i odviše izginulo, a da si možemo dozvoliti, da se s nama vrše kojekakovi pokusi, da ponovno postanemo predmetom trgovine i radi toga ne smije u buduće ni jedan pripadnik hrvatske emigracije, koji voli svoju Domovinu, da se dade verbovati u stranu obavještajnu službu i da radi tudjih, u većini slučajeva, čisto osobnih interesa strada životom, koji Domovina i te kako treba.

O prednjoj zapovjedi obavjestiti sve pripadnike hrvatske emigracije, a ponovi li se i opet koji slučaj verbovanja naših ljudi po agentima stranih sila i pokušaj nagovaranja, da se ide u Jugoslaviju u svrhu tobožnjih sakupljanja podataka, imade se takav slučaj najbržim putem dojaviti ovome Zapovjedništvu.

Za Poglavnika i Dom Spremni!

General DRINJANIN v.r.

Izvor:

DRINA – God.II. Europa, Veljača 1952. br.1-2.

Last edited by Mile Boban; 22-01-2014 at 14:01.
Drinapress

Nepoznati korisnik

(Međusobne trzavice između Lukasa Juričića i Stipe Šege. U detalje neću zalaziti jer mi nisu poznati. Poznato mi je samo to da je sada pok. Mile Markić posudio osam tisuća (8) američkih dollara da se za DRINAPRESS kupi Lynotip. U tu svrhu je general Drinjanin dao izraditi DRINAPRESS Dionice. Prilažem slike te Dionice DRINAPRESS-a.

General je u više pisama pisao svojim suradnicima da je Stipe Šego vlastnik Lynotipa i da mu organizacija HNO taj novac duguje. Poslije generalove pogibije Stipe Šego je išao u Valenciju da od onih koji su tada preuzeli tiskaru DRINAPRESS mu vrate novac. Tko je tu sve bio nazočan, ja ne znam. Sve što mi je malo poznato je to što je pisao Stjepan Crnički a to je da je Stipe Šego bio tu i tražio svoj novac, kojeg mu tiskara DRINAPRESS nije mogla dati, jer ga nije imala. Mislim da se i ovo pismo Lukasa Juričića odnosi na tu svađu poradi novca kojeg je Stipe Šego posudio organizaciju HNO. Mo. Otporaš.)

Iz povijesti HNOdpora

Lukas Jurićić
Rosetti 1074
Florida, Argentina

Florida, 16.10.1971.

Poštovani Gosp.Šego

(Stipe Šego, nakon Maksove smrti, vođa otpadničke grupe iz Chicaga, poznatije kao “Otpor”. op.pisca)

Iako sam bio odlučio, da na Tvoja pisma neću odgovarati, ovo činim iznimno. Danas sam primio Tvoj list, te sam se začudio, da si tako daleko otišao zatraživši od španjolske policije svoje dobro. Još me više čudi, da nazivlješ naše poznate ljude imenima kao kriminalci Štefa Crničkog i Envera Mehmedagiča, doduše nisam ni ja bolje prošao, jer se je uz moje ime priljepilo koješta kao švercer i posjednik hrvatskog državnog zlata i slično.

Žalosno je, da te životno dosadašnje iskustvo nije učinilo razboritijim čovjekom, i da stvari postaviš onako kako treba; naime meni nije lako ovog časa govoriti o koje čemu ali kad me već siliš, onda Te podsjećam, da si ti u svoje vrijeme položio ustašku prisegu u mojoj prisutnosti, te s time u vezi dužnost bi bila s Tvoje strane da to uzmeš u obzir. Kada smo već pri tome, onda Te podsjećam, da nije bilo mene i pokojnog Mate Primorca (ustaški pukovnik op.pisca), da bi te Maks u svoje vrijeme bio dao streljati radi onog Tvog velikog propusta, kada si svojim neoprezom omogućio bjeg onog komunisti, a koji ti je bio povjeren na čuvanje i sprovodjenje do nadležne vlasti. (Ovo spominjem da se sjetiš, ali o ovome ja Ti prije nisam nikada spominjao, a ne bi ni sada, da me Ti tvojim neumjesnim izjavama i činima na to ne nukaš)

Još imade vremena da Ti ocjeniš Tvoju osobnu situaciju u odnosu na društvo u kojem se krećeš, i to bi bilo kud i kamo preče za Tebe nego li nazivati pogrdnim riječima naše društvene javne radnike. I kako Ti mene na red zoveš, da u kakvom se društvu ja nalazim, a to je sve na osnovi Tvoje predpostavke, ja tebi s druge strane velim, da Ti povedeš bolje računa te da ispitaš svoju okolinu: sa svrhom, da Ti bude malo lakše, u tom smislu, evo malo ću Ti malo pomoći. Tvoj bliski suradnik u vašoj razornoj raboti Mile Markić (Ivica Hečimović) u Italiji blizu Ascolo Piceno, ubio je jednog talijanskog svećenika. Razlog će on znati. Tvoj drugi partner u rušenju Maksove i naše organizacije Srećko Rover jest drugo čeljade koje je zavijeno u stotinu i jedan misterij. Srećko Rover i Drago Jilek u svoje vrijeme u Rimu imali su jedan razgovor sa danas živućim ustaškim generalom Ivanom Herenčićem, a koji razgovor nije ništa drugo nego li jedna trajna optužnica ove dvojice. Za pobliže informacije u ovom smislu, dovoljno je se obratiti na Ivana Herenčića. U tome slučaju bit će Ti jasnije s kime se družiš.

Srećko Rover se podpuno udaljio od Maksa kroz zadnjih pet godina njegovog života, te da se pojavi upravo kada ovaj umire i to sa odmah najavljenim promjenama u Odporu. Jedan čovjek kojemu je istinski na srcu dobro naše domovine i dobar i uspješan rad naše organizacije, imade više načina, da bude koristan i bez da bude predsjednikom organizacije. Jedan član koji je radin, koristan, razborit, njega organizacija sama izbaci na površinu, ne ovako kao što Ti radiš i Tvoje društvo, hoćete silom doći na čelo Odpora bez obzira na posljedice, koje ćete nanijeti u našim redovima. Ova vaša rabota pada isključivo ne vašu savjest.

Ne ide Ti u prilog krađa tudje pismohrane, ako si je već ukrao trebao si je držati za sebe, a ne slati ju naokolo. Ovaj prepis pisma kojeg si meni poslao, ja ga šaljem Štefu Crničkom nazad po Dinku Šakiću, a sebi sam načinio kopiju.

U svim spornim slučajevima, redovito pravda imade zadnju riječ, pa ja ne sumnjam da to neće biti i ovog puta. Naša organizacija nema nikakvih ustrojstvenih problema, nego samo ekonomskih. U Tvome slučaju u pitanju je novac, kojeg si posudio, a koji se nalazi u Linotypu (Stipe Šego je bio vlasnik tiskarskog stroja,. op.pisca) i koji Ti prema onom Maksovom dokumentu stoji uvjek na razpolaganju kada to hoćeš. To je najbliže realnosti. Ako već ne možeš ostati u organizaciji radi nastale situacije, koju si sam prouzrokovao sa svojim partnerima, onda je najrazboritije, da iz tiskare uzmeš ono što je Tvoje i mirna Bosna. To što je Tvoje nitko Ti ne osporava.

Sve ono što prelazi preko toga jest bezuspješan pokušaj sa Tvoje strane, koji će u konačnici porazno svršiti po Tebe i one, koji Te budu slijedili u ovom nerazboritom aktu.

S poštovanjem,
Lukas Juričić.v.r.

(Gospodin Lukas Juričić je bio Pročelnik Hrvatskog Narodnog Odpora za Južnu Ameriku. op.pisca.)