Da Tito nikad nije posjetio Jasenovac napisano je mnoštvo puta i u hrvatskim i srbijanskim medijima i ta informacija uzimala se kao povijesna činjenica. 

Srbi pišu da u Jasenovac nije htio jer je tvrdio da je u tom logoru stradalo najviše Hrvata, a u hrvatskim medijima mnoštvo je testova u kojima stoji da Tito nije želio priznati postojanje logora nekoliko godina nakon rata i da su ubijeni zarobljeni vojnici i civili.

Da je Tito ipak bio u Jasenovcu, i to čak dva puta, tvrdi dr. Dušan Dragosavac navodeći da je bio u Titovoj pratnji za posjeta logoru.

U intervjuu za SKD Prosvjeta u srpnju 2011. godine Dušan Dragosavac, Srbin iz Gospića, borac NOB-a i nekadašnji član predsjedništva SFRJ, tvrdi da  Tito u Jasenovcu bio dva puta.

“Josip Broz Tito u Jasenovcu je bio dva puta. Prvi put odmah poslije rata, 1945, kad na tom mjestu nije bilo ničega osim ruševina koje su raščišćavane. Uz njega je tada bio Ivan-Stevo Krajačić, tadašnji ministar unutrašnjih poslova Hrvatske.

Drugi put Tito je u Jasenovcu bio između 10. i 11. kongresa SKJ. ( perod od 1974. do 1978., op. a.)) U društvu s njim bili su Edvard Kardelj, Miloš Minić i ja.

On je tada položio cvijeće pred Bogdanovićev spomenik oko čijeg izbora je svojevremeno bilo dileme, jer su mnogi smatrali da je on previše moderan i apstraktan.

Dogovoreno je da se o njegovoj posjeti ne izvještava kako ga novinari ne bi salijetali i tražili da se izjašnjava o broju jasenovačkih žrtava”, kazao je tada Dragosavac.

Njegova izjava prošla je nezapaženo, nije prenošena u drugim medijima, nije citirana ni komentirana.

Dušan Dragosavac bio je jedan od vodećih političara i dužnosnika u komunističkoj Hrvatskoj i Jugoslaviji i jedan od najbližih suradnika Josipa Broza Tita. Preminuo je 21. prosinca 21. prosinca 2014. u 96. godini života u Zagrebu.

U već spomenutom intervjuu Dragosavac je rekao da 1990. nije bio niti za Tuđmanovu Hrvatsku, niti za Miloševićevu Jugoslaviju, a negativno se izražavao o hrvatskoj samostalnosti tvrdeći da je u Hrvatskoj pobijedila kontrarevolucija.

Iako je bio bliski suradnik J.B. Tita, izjave Dušana Dragosavca da je Tito dva puta posjetio Jasenovac (autor  spomenika Kameni cvijet je arhitekt Bogdan Bogdanović, a otvoren 1966. godine) ipak treba uzeti s rezervom.  O tome nikada nigdje (berem nije poznato) nitko od ostalih svjedoka nije rekao ni riječ. Ni Edvard Kardelj ni Miloš Minić ni Stevo Krajačić.

Svi navedeni svjedoci su pokojni, ali je za vjerovati da su neki mlađi, iz pratnje ili osiguranja, danas među živima. No, nitko nije spomenuo ni jedan Titov posjet Jasenovcu.

O tome nije pisao ni govorio ni Miroslav Krleža, prema kojemu je Tito gajio najveće simpatije, ni dr. Franjo Tuđman koji je prijateljevao s Krležom, a koji kao povjesničar profesionalno bavio stradanjem u Jasenovcu.

Za posjeta Jasenovcu u lipnju 1996.  dr. Tuđman je potvrdio da Tito  Jasenovac nikad nije posjetio, a naveo je i razlog:

“Tito nikada nije posjetio Jasenovac jer je znao da ne može pobjeći od odgovornosti i zato što je od 1945. do 1948. godine na tome mjestu bio komunistički logor u kojem su također ubijani ljudi”, kazao je dr. Tuđman.

M. Marković/foto:arhiv (Mišljenja sam da je ime piscu gore napisanog članka Marko. Zato prilažem sliku ove knjige koju je vrlo vrijedno pročiati,

                                                 jer je puna i vrvi s vjerodostojnim imnormacijama. Mo. Mile Boban, Otporaš.)

                            Jure i Boban – Povijest Crne Legije,

pisac Marijan Marković, knjiga ima 230 stranica; vrijedna za pročitati.

                            Zagreb – Tomislavgrad 2003. godine