DUHANSKA KUTIJA SA ĆATIMA NAŠEG POK. ĆAĆE PETRA BOBAN, GABRIĆA (1907-1981)

Kutija sa duhanom i ćatima koju je naš dragi otac Petar imao u džepu kada je oko devet i pol sati ujutro, berući kukuruz na njivi Mobi ispod Blaževića kuća u srijedu 23 rujna 1981. godine od kljenuti srca preminuo. Ovu kutiju mi je dala moja draga mama Iva Boban Vićeka, Gabrić za Uskrs 1998. godine kada sam bio u posjeti Bobanovoj Dragi.

       Treća slika ista kutija, samo otvorena u kojoj se vidi duhan i ćati.

Kutija u kojoj je naš pok. Ćaća Petar nosio duhan za pušiti. Pričao mi je da ju dobro napuni ujutro prije nego pođe na njivu ili u polje raditi. Ako pazi i nikome ne dadne cigar duhana, kaže da mu je to dosta za taj dan. Tako su i drugi ljudi, pušači radili.

Ali, bilo je i takovih da su svoj duhan popušili, jer su stalno pušili, cigare savijali i od cigare do cigare pripaljivali jednu za drugom, i kako

su govorili da su tako sačuvali žigice. Jedan od tih ili takovih je bio i naš ujak Ivan, Ikan Grubišić koji bi počeo pušiti ujutro i cigaru o cigaru zapaljivao

sve do večeri. Bilo je takovih koji bi popušili sav duhan iz kutije za taj dan te bi od njive do njive išli i tražili cigar duhana. Neki su u takovom slučaju savili tako debeo cigar da bi jedva kraj s krajom papir sastavio. Ti i takovih slučajevi nisu bili osamljeni, te se je za takove pjesma za gangu izmislila:

Davno bilo sad se spominjalo.

Slika naših roditelja pred kućom. Pozadi se vidi duhan. Mislim da je ovu sliku slikala moja supruga Annie kada je prvi puta sa kćeri Sofijom došla posjetiti naše roditelj za Ilijin Dan 1967. Ako netko ima drugih podataka glede ove slike, bilo bi dobro to ovdje staviti kako bi se točno znalo kada je ova slika uzeta.

Priopćio poznavalac mnogih od ovih starih seljačkih običaja iz Bobanove Drage. Mile, Milan Boban, Gabrića.