DRŽAVA NIJE REŽIM, piše Vlado Glavaš a odnosi se na DESETI TRAVNJA

Država nije režim

Koliko je ta državna simbolika bila važna i pojedinim američkim dužnosnicima, koji su vodili računa o svom građanstvu najbolje pokazuje proglas guvernera Kalifornije i kasnijega predsjednika SAD-a Ronalda Reagana, koji je 1968. proglasio 10. travnja Danom hrvatske neovisnosti u Kaliforniji, čime je pokazao da i sam razlikuje državu od režima

Svaki narod kad postane nacija teži za ostvarenjem svoje nacionalne države. Ne države radi države, nego mehanizma koji mu na određenom području jamči i čuva osobnu, obiteljsku te skupnu slobodu. Hrvati su se zbog nepovoljnih povijesnih okolnosti i nedostatka one “fortune“ snalazili preko osam stoljeća u zajedničkim državama, ali i kao narod znatnim dijelom bili u podređenu položaju.

Naravno, bilo je povijesnih prigoda, ali ih pojedinci nisu znali ili mogli iskoristiti, a kad su i pokušavali, akcije su ostajale nedovršene, a sudbina njihovih protagonista uglavnom je tragično završavala.

Kad su se napokon, poslije dvadesetogodišnjega ropstva u Kraljevini Jugoslaviji, stekli uvjeti da se ustroji neovisna država, hrvatski je narod s oduševljenjem ne samo dočekao nego i podupro proglašenje Nezavisne Države Hrvatske.

 Naime, potpuno su krive optužbe da je ta država nastala voljom osovinskih sila. Iz svih dokumenta i događaja na području tadašnje Hrvatske nije teško zaključiti – da je hrvatski pokret otpora proti jugoslavenskoj, odnosno velikosrpskoj okupaciji trajao od uspostave te krvave diktature 1918. godine.

 Naravno, hrvatski se otpor manifestirao kroz parlamentarnu političku borbu sve do 1928., kad je  velikosrpski političar na poticaj Dvora ubio skupinu hrvatskih zastupnika u Skupštini Jugoslavije, a od zadobivenih rana u tom pucanju, nešto kasnije je preminuo i predsjednik Hrvatske seljačke stranke te vođa cjelokupne oporbe Stjepan Radić.

 Kralj Aleksandar je nakon toga suspendirao ustav i uveo t. zv. Šestosiječanjsku   diktaturu. Tek nakon toga, kao odgovor na sva nasilja, javlja se i organizirani otpor nasiljem protiv karađorđevićevske diktature.

 Taj je otpor potrajao sve do njemačkog napada na Jugoslaviju, što je hrvatski narod iskoristio i proglasio izlazak iz Jugoslavije ustrojivši vlastitu državu, što se, unatoč nacističkim nastojanjima da očuvaju Jugoslaviju, dogodilo 10. travnja 1941.

 Ta opća želja naroda očitovala se u nizu pothvata oko razoružanja jugoslavenske vojske, održavanjem mira i reda u gradovima te proglašenjem državnosti od Međimurja na sjeverozapadu Hrvatske 7. travnja, preko Bjelovara 8. Travnja pa sve do Zagreba 10. travnja, kad je skupina hrvatskih nacionalnih boraca u utrci s Nijemcima zauzela nacionalnu radio postaju i preko nje proglasila državnu samostalnost.

 To oduševljenje naroda svojom državom osjetio je i zagrebački nadbiskup mons. Alojzije Stepinac, koji je i kasnije pred jugoslavenskim komunističkim sudom izjavio kako bi bio ništarija da nije osjetio bilo svoga naroda za vlastitom državom.

 Druga je pak stvar što ta država nije bila demokratskoga karaktera, što je zahvaljujući ratnim okolnostima praktično bilo nemoguće organizirati slobodne izbore, a, uza sve to Hrvatska se našla, i u savezničkom sklopu s Njemačkom i Italijom.

Unatoč tomu što su Talijani izmislili fašizam, a Nijemci nacizam, ni Italija ni Njemačka nisu izgubile pravo na vlastitu državnu samostalnost, odnosno ni Talijani ni Nijemci nisu kao Hrvati kolektivno kažnjeni.

 Hrvatima je uništena država, a trećina pučanstva je smaknuta ili izbjegla s hrvatskih područja, koja su zauzele jugoslavenske komunističke snage.

 Nije tek tako ni prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman na Prvom općem saboru HDZ-a 1990. ustvrdio kako je NDH, između ostaloga, bila i izraz povijesnih težnji hrvatskoga naroda za svojom državom.

 Kao što je razdoblje prve Jugoslavije bilo povod za dugotrajnu borbu za slobodu, što je na kraju rezultiralo stvaranjem samostalne hrvatske države, jednako je tako i u razdoblju komunističke Jugoslavije postojao kontinuirani otpor diktaturi i okupaciji Hrvatske.

 Navodim tek, primjera radi, skupinu hrvatskih mladića koja je već u proljeće 1947., na Dan državnosti, 10. travnja skinula jugoslavensku zastavu s petokrakom sa splitskog brda Marjan i umjesto nje postavila hrvatski barjak dugačak 18 metara!

Frane Tente, jedan od sudionika te hrabre akcije, ubijen zbog toga u 20-oj godini života godinu dana kasnije u Lepoglavi. On je bio tek jedan od tisuća Hrvata koji su smrću platili svoje domoljublje.

 U toj skupini mladića i djevojaka koji su pisali i bacali letke te koja je prosvjedovala i izvela akciju bili su: Frane Bettini (22), Ivica Bavčević (22), Nikola Pensa (22), Jelka Betica (42), Vlaho Zelinak (45), Borica Jonić (20), Ruža Anić (19), Katica Šanić (20), Jakov Kirigin (19), Tomislav Karaman (21) i Vjekoslav Matijević (20).

 Režimski su mediji tada vješanje hrvatske zastave nazivali “vješanjem ustaške zastave”, a akciju “izdajstvom ostataka fašizma”.

 List “Slobodna Damacija” je svojedobno razgovarala s još jedinim, tada živim, svjedokom – Nikolom Pensa (91). On je prema pisanju te novine izjavio: „Sastajali smo se u nekoga od nas kući i sanjali slobodnu Hrvatsku, pokušavali nešto napraviti širenjem glasa o potrebi za hrvatskom nezavisnošću u tadašnjem komunističkom teroru. Tako smo Frane Bettini i ja došli na ideju da desetoga travnja zamijenimo jugoslavensku zastavu na Marjanu hrvatskom trobojnicom. Zašto deseti travnja? Ne zbog veličanja NDH, nego zbog jedinog datuma koji je u to vrijeme asocirao da je Hrvatska ostvarila državnost.“

 Simbolika vrha Marjana uvijek je bila hrvatska zastava, simbol hrvatstva i zadržala se tako do današnjih dana. Ta je zastava predstavljala hrvatski prkos nenarodnim i ne hrvatskim režimima! Upravo onako kako je i Pensa  istaknuo svekoliko je hrvatsko iseljeništvo obilježavalo Dan hrvatske državnosti 10. travnja. Koliko je ta simbolika bila važna i pojedinim američkim dužnosnicima, koji su vodili računa o svom građanstvu, najbolje pokazuje proglas guvernera Kalifornije i kasnije ga predsjednika SAD-a Ronalda Reagana, koji je 1968. proglasio 10. travnja Danom hrvatske neovisnosti u Kaliforniji, čime je pokazao da i sam razlikuje državu od režima.

 Naravno predsjednik Reagan nije svojim kalifornijskim činom odobravao nedemokratski režim i njegove postupke, što je kasnije i demonstrirao primjerice izručenjem Andrije Artukovića bivšoj komunističkoj vlasti u Jugoslaviji.

 Reagan nije bio jedan od onih koji osuđuju želju naroda za svojom neovisnom državom! Oni koji pak to čine, nisu ništa drugo nego jajčani blizanci fašista, nacista i komunista.

 Slično predsjedniku Reaganu su postupale i mnoge kanadske ustanove i dužnosnici, a ovdje navodim gradonačelnika Los Angelesa Sama Yortyja, koji je kao Reagan, samo 8. travnja proglasio Danom hrvatske neovisnosti u Los Angelesu.

 PRIJEVOD DOKUMENTA:

IZVRŠNI ODJEL

DRŽAVA CALIFORNIA

PROGLAS

  Hrvatska nacija, još od svojih ranih početaka u sedmom stoljeću, morala se boriti kako bi očuvala svoju slobodu i neovisnost. U težnji za stvaranjem demokratskih procesa starih više od tisuću godina jedno od najstarijih izabranih parlamentarnih tijela – Sabor,

  i Hrvatska su trenutno podložne sili i teroru od strane Jugoslavije koja je spriječila izbor saborskih zastupnika i uskratila Hrvate za osnovna ljudska prava na samoodređenje, slobodne izbore, gospodarstvo, kulturu, vjeru pa čak i jezik.

  Više od 150 000 Amerikanaca hrvatskoga podrijetla živi u Kaliforniji, te sudjeluju u gospodarstvu, kulturi i političkom razvoju Zlatne države i uvijek održavaju budnost protiv komunističke agresije tako što dijele svoje znanje i iskustvo.

  Stoga, ja, Ronald Reagan, Guverner Californie, proglašavam 10. travanj Danom hrvatske neovisnosti u čast svim građanima Californie te pozivam sve građane da obnove predanost pravednim težnjama svih ljudi za nacionalnu neovisnost i ljudske slobode.

  Kao svjedočanstvo polažem svoju ruku na ovaj proglas i stavljam Veliki pečat Države California dana 4. travnja 1968.

  Guverner: Ronal Reagan

  Posvjedočio:

Državni tajnik

  Slično su postupali i mnoge kanadske ustanove i dužnosnici, a ovdje navodim gradonačelnika Los Angelesa Sama Yortyja, koji je slično Reaganu, samo 8. travnja proglasio za dan hrvatske neovisnosti u Los Angelesu.

  PRIJEVOD:

URED GRADONAČELNIKA

LOS ANGELES

PROGLAS

  Zbog,

tisuću godina hrvatske povijesti sačinjene od stranica neovisnosti pod kraljevima, i krvavima bitkama prije nego što bivaju osvojeni i apsorbirani.

  Zbog,

godina upornoga otpora rođenog iz ponavljajućeg sna o oživljenoj i slobodnoj Hrvatskoj, zemlji koja sada sačinjava više od 60 posto Jugoslavije.

  Zbog,

Amerikanaca hrvatskog podrijetla koji prkosno časte crveno-bijelo-plavu trobojnicu koja u središtu ima šahovnicu-štit s 12 crvenih i 13 bijelih kvadrata pod kojom su se izborili za slobodu za zemlju s kockastom povijesti.

  Zbog,

Milijun Amerikanaca hrvatskog podrijetla u SAD-u, uključujući i 95.000 u L.A.-u Južnoj Kaliforniji

 Stoga, ja, Sam Yorty, gradonačelnik Grada Los Angelesa proglašavam subotu, 8.travnja kao „Dan hrvatske neovisnosti u Los Angelesu.

 Gradonačelnik:

Sam Yorty