DRUGO OTVORENO PISMO GOSP. STJEPANU HEFERU, PREDSJEDNIKU HOP-a, piše general Drinjanin

DRUGO  O T V O R E N O  P I S M O GOSPODINU STJEPANU HEFERU PREDSJEDNIKU H.O.P.-a

Piše: general Drinjanin, OBRANA, br. 21, kolovoz 1965.

Poštovani gospodine predsjedniče!

Priložena slika je gosp. dra. Stjepana Hefera iz mlađih dana.

Budući nisam siguran da će Vaša stara ili nova okolina predati Vama jedno obično pismo – to pišem ovim putem u nadi, da će Vam ovo par misli, koje Vam upućujem, reći netko od mnogobrojnih Hrvata sa kojima se u svakidašnjem životu susrećete na ulicama Buenos Airesa.

Istina, ja sam Vama ovo par riječi htio osobno reći prigodom vašeg dolaska u Europu, ali dogodilo se i meni što i mnogim drugima, manje ili više malim i velikim ljudima, koji su Vas htjeli vidjeti i upitati za junačko zdravlje, a možda i progovoriti koji korisnu o našim zajedničkim hrvatskim problemima. Pišu mi mnogi hrvatski ljudi iz Europe, da su Vas čekali na mnogim mjestima, a ponegdje i sa dobro organiziranim skupinama HOP-a. Vi ćete najbolje znati razloge, ali mali ljudi vele, da niste imali potrebne dozvole za posjetiti čak ni one – provjerene hopovce, a kamoli – krivovjerne hopovce, a da i ne govorimo o onima, koji smo već davno isključeni iz rvackog naroda, ili kojem uopće nisu pripadali radi pomanjkanja stanovite partijske, članske knjižice.

Radi se, gospodine predsjedniče, o tome, da nas ima mnogo, koji bi rado vidjeli, da se Vi porazgovorite, recimo sa drom. J. Krnjevićem, Vašim starim stranačkim drugom, koji je, eto, nedavno izabran novim predsjednikom H.S.S.-e. (Dr. Vladko Maček je umro 1964., a dr. Juraj Krnjević je izabran 1965., mo.) Mi bi rado, da se porazgovarate sa predstavnicima Hrvatskog Narodnog Vijeća i drugim istaknutim predstavnicima, recimo, sa drom. Ibrahimom begom Džinićem, pa možda i sa kojim popom, fratrom ili hodžom, jer i oni su sinovi hrvatskog naroda, i mnogi od njih je vrlo dobro aktivan u borbi za Hrvatsku Državu. Mi bi rado, da bi Vi primili i koju grupu mladih ili starih intelektualaca, koji, iako nisu Vaši pristaše, ipak su dio hrvatskog naroda, i bez njih se ne može zamisliti hrvatska budućnost.

Mogli ste vidjeti u kojoj od starig OBRANA (ako Vam daju dozvolu da ih prelistate), kako, n.pr., dr. Juraj Krnjević naširoko divani sa našim junakom sa Drine, pukovnikom vitezom Ibrahimom Pjenićem, (vidi OBRANU br. 15-16-17, srpanj, kolovoz-rujan 1964., st. 18. Mo.) te sa grupom popova i fratara. I ostade mu na ramenu glava, nije izgubio ni jednogoga od starih pristaša, a jest dobio novih.

Nemojte vjerovati, gospodine predsjedniče, da je svetgrdje kritizirati Poglavnika, kako je to napisao Vaš minister prosvjete, (dr. Andrija Ilić, mo.) i nemojte još manje vjerovati ono, što piše Vaša novina u Kanadi, da je raditi protiv Hefera isto što raditi i protiv Boga. Vi ste stari osječki fiškal, (stara hrvatska riječ za: advokat, odvjetnik a u ironičnom smislu “mudrijaš”, mo. Otporaš.) i nekada ste bili čovjek profinjenoga humora, što znam barem po onome kada ste na duhovit način pričali o meni osobno, da se je pola Vašega ministarstva treslo od smijeha. Vi znate da je svaki politički čovjek izvrgnut kritici, i na to se mora spremiti onoga dana, kada se počme baviti političkim radom. To se mora odnositi i na Vas, iako ste se bez vlastite krivnje naši u predsjedničkom sosu i neobranom groždju “ustaške baštine”. (Ovdje general misli na Poglavnikovu “izmišljenu oporuku” kojom da je stavio na čelo Ustaškog Pokreta ili HOP-a dra. Stjepana Hefera, mo. Otporaš.)

Svi smo mi, gospodine predsjedniče, koji smo nešto značili u prošlosti prešli pedesetu. Vi ste, kao i Vaš glavni suparnik dr. J. Krnjević, u dobi, kada se pišu oporuke, rasporedjuje obiteljska ostavština i uredjuju stvari sa Bogom, kako bi se dostojno završio jedan život u službi Domovine. Riješite, gospodine predsjedniče, što prije probleme na jedan dostojan način, kako emigracija ne bi potrošila još mnogo godina, da riješi problem naknadno improviziranih oporuka i oporučnih nasljednika, pomoćnika i pomoćkinovih zamjenika.

Ne, odlučno kažemo, ne, ne mislimo na to, da bi cijela emigracija prihvatila bilo kakvo riješenje, koje bi vi političari mogli naći. Ali je sasma sigurno, da velika većina hrvatskog naroda očekuje, da i Vi, i dr. J. Krnjević, i svi drugi – provedete ostatak života u traženju tih solucija, koje bi zadovoljile onu većinu Hrvata, i posebno hrvatskih vojnika, koji su svjesni, da hrvatskim revolucionarcima i vojnicima treba dati jednu ozbiljnu političku platformu pred svijetom i pred narodom, da bi se mogli ozbiljno uhvatiti u koštac sa srbokomunističkom Jugoslavijom.

Uz dužno poštovanje, odani Vam

general DRINJANI.

(Ovo generalovo pismo dru. Stjepanu Heferu je jedan veliki odraz i izraz političkih savjeta, kako njemu tako isto i svim onima koji se žele baviti hrvatskom nacionalnom državotvornom politikom. Malo nas je dana živi iz tog vremena koji se sjećaju tih žučljivih svađa, kada su se braća Hrvati, dobri prijatelji i poznanici prepirali, prkoslili jedni drugima, a još ih je danas manje živih koji bi htjeli o tome pisati i ostaviti nešto zapisano našim hrvatskim povijestničarima koji budu o tome pisali. Za bolje razumijevanje prilažem dolje niže pismo kojeg sam pisao jednom Hrvatu u Zagreb koji je od mene tražio neke podatke itd. Mo. Otporaš.)