DRAGI MOJ PRIJATELJU MILE BOBAN, piše Niko Šoljak srijeda 18 studenoga 2020.

Ja bih samo nadodao: GLAVE GORE!!! preko 14 stoljeća Hrvatske Povijesti Hrvati su prolazili kroz mnoge bure i oluje. Zahvaljujući Hrvatskim Majka i njihovim muževima koji su za ljubav Hrvatske i u najtežim prilikama rađali i odgajali hrvatsku djecu – ne u očaju nego – u ljubavi za hrvatsku.
Osobno sam u mojem emigrantskom hrvatsko/nacionalnom i političkom životu prošao kroz mnoge kušnje i razočaranja. Jedno od tih razočaranja je bilo na dan Božića 1978. godine u San Franciscu. Ja sam za polnoćku sv. Misu za Božić išao u San Jose. Poslije sv. Mise na parkingu su Hrvati jedan drugome čestitali Božić i, naravno po našem starom hrvatskom običaju da se je rakija pila. Sutra, 25 prosinca 1978., Božić, dolazi k menu u moju kuću poznanik i prijatelj Branko Kujundžić i umjesto čestitanja Božića na mene sasuo drvlje i kamenje, jer da sam sinoć u San jose na parkingu poslije sv. Mise bio jako nekulturan i tome slično. Nije se uopće zadržavao, a ja na brzinu napišem pismo i pošaljem na uredništvo šasopisa OTPOR u Chicago, kojeg sam potpisao RAZOČARANI DELIVUK. To ime sam pronašao u jednoj od knjiga GRIČKA VJEŠTICA Marije Jurić Zagorke, gdje je neki Hrvat u borbi tada protiv Mađarske a njegovi ga prijatelji izdali i napali. On je od ogorčenosti i razočaranja napisao pismo i potpisao se “Razočarani Delivuk”. Prilažem poveznicu gdje ćete moći pročitati sadržaj tog razočaranja…Mile Boban, Otporaš.
Dragi moj prijatelju Mile Boban!, piše Niko Šoljak 18 studenoga 2020.
image.png
Intenzivno pratim Vaše aktivnosti i na njh ne reagiram jer me srce boli što mi, kao narod sami sebi radimo, posebno danas kada imamo svoju Državu Hrvtsku. Na svu žalost ona je svačija a najmanje Hrvatskog Naroda.To što Vi radite, pišete i iznosite povijesne činjenice je svake hvale vriejdno. Međutim to je kap u moru…
Mi se zalažemo da Država Hrvtsaka donese Zakon kojim će osigurati sredstva  i uvjete da barem od 1910. godine za svaku godinu zaduži 3 znanstvenika, stručnjaka t povjesničara da znanstveno utvrde povjest Hrvta za tu godinu, tj. ukupno 110 godina po 3 znanstvenika što je ukupno 330 stručnjaka koji imaju zdatak da sakupe vjerodostojne dokaze, pisane, objavljene i neobjavljene materiajle i da napišu HRVATSKU POVJEST koja nam kao narodu neophodno treba kao ozeba sunce.
Pokušali smo to učiniti putem Hrvtskog Svjetskog Sabora i organizirati Odbor za utvrđivanje povjesti Hvtskog Naroda. Prof dr. Josip Jurčević je bio predsjendik tog odbora a još je i danas,. Nažalost taj program nisu podržali Hrvati u Dijaspori a veoma mali broj Hrvata u Hrvtskoj je to podržao, ali aktualna vlast od Tuđmana do Milanovića do danas to ne podržavaju. Hrvati u Dijaspori da su htjeli pomoći mogli smo zajendički to realizirati i vlastodršcima u hrvtskoj se nametnuti. Nažalost niti jedan Hrvt iz Dijaspore nije htio to podržati. Danas je stanje KATASTROFALNO JER NAM POVJEST PIŠU ONI KOJI SU IZVRŠILI AGRESIJU NA HRVTSKU, KOJI SU IZDALI SVOJU DOMOVINU HRVATSKUU. 
Moj priajtelj MIle Boban objavljuje dostupne materijale koji zlata vrijede, ali za koga, tko to čita, veoma mali broj a rijetki su i oni koje to zanima. Bez temeljne znanstvene podloge povjesnih zbivanja to je kap u moru, ali veoma vrijedna jer od jedne kapi nastaje slap i poplava…
Dragi moj priajtelju MIle Hrvtski Narod je izdan od svih onih koju su po moralnim Božijim Zakonima morali stati na starnu tog naroda ali nisu i samo Bog zna da li će ikada stati, jer su im judine škude vrijednije od nacoionalnog interesa naroda kojem pripadaju. Vjeruejmo da će jednog dana Hrvati u Hrvtsko i u Dijaspori shavtiti da su za sve nedaće samo oni krivi i više nitko. Posebno danas kada imamo svoju Državu Hrvtsku za koju su život dali 15.000 istinskih domoljuba. Danas se u grobu prevrću pitajuči za kakvu državu su život dali. 3700 Branitelja izvršilo je suicid, samoubojstvo. Mnogi zbog nepravde pitaju se zašto su se borili.
Vama sam na usluzi.
Uz sradčne pozdarve NIko Šoljak