Nikola Štedul je štitio jugoslavenske agente u HDP-u, pa je vrlo lako moguće da je i on surađivao s jugoslavenskim službama. Atentat na njega kojega je izveo Sindičić, a pripremio Dorič, vjerojatno je bila kazna UDBA-e zbog greške u suradnji. Istinu o svemu zna Bože Vukušić koji kod sebe drži 400 stranica iz UDBA-inog dosjea o Nikoli Štedulu. 

U Hrvatskom državnom arhivu nedostaje 400 stranica iz dosjea UDBA-e o Nikoli Štedulu. Za razliku od dosjea Stjepana Mesić koji SOA uopće nije proslijedila u HDA, u Štedulovom se nalazi ipak nekih 50-ak strana, istina potpuno irelevantnih, te napomena da je onih 400 preuzeo SZUP. Kako je u to vrijeme Bože Vukušić kao djelatnik SZUP-a i saborske Komisije za žrtve 2. svjetskog rata i poraća koristio dosjee UDBA-e i vršio ispitivanja bivših udbaša po Dalmaciji i Hercegovini, mnogi su skloni povjerovati da se tih 400 bitnih stranica o Štedulu još uvijek nalazi kod njega. Ta građa nije bila dostupna ni prof. dr. Josipu Jurčeviću, vrlo angažiranom autoru na temu povijesti UDBA-e, a nešto je iz slovenskih arhiva uspio prikupiti Roman Ljeljak.

Odlukom Smiljana Reljića, šefa SZUP-a, a navodno na prijedlom Miroslava Tuđmana, Bože Vukušić je 22. listopada 1993 udaljen s dužnosti.

Nikola Štedul je jedini odlikovani emigrant. I dok ljevica prigovara predsjednici Kolindi Grabar Kitarović da je odlikovala čovjeka koji je napisao knjigu o križarima i predstavlja desni terorizam, neki glasovi s desnice, prigovaraju joj da se kompromitirala odlikovavši stranog agenta.

Bože Vukušić je koristio Ljeljakovu dokumentaciju o Štedulu, ali samo onaj dio koji ne kompromitira njegovog bivšeg vođu u HDP-u. Tko zna što se sve nalazi među onih 400 stranica udbinog hrvatskog dosjea o Štedulu, ako Vukušić prešućuje i stvari koje su poznate njemačkim pravosudnim organima preko Romana Ljeljka.

A Nijemcima je među ostalog poznato da je hadepeovac Franjo Majić provalio Milana Doriča da je agent UDBA-e, pa su ga zbog tog otkrića Nikola Štedul, Milan Buškain i Dinko Dedić izbacili iz HDP-a.

Ilija Adamović Škembo iz Reutlingena, Zdravko Vukojević iz Stuttgarta (suradnik mostarske UDBA-e pod pseudonimom “Kim”) Ljubica Violet Šego iz Chicaga, Milan Buškain Gagarin (suradnik splitskog centra UDBA-e “Knez”), Srećko Felix Korpar (posljednji kontinentalni zastupnik HDP-a), Nada Karin (ljubavnica Dinka Dedića) i Vlado Baotić iz Kanade, u Škotskoj 1989-e  za vrijeme suđenja  Vinku Sindičiću za pokušaj ubojstva Nikole Štedula.

Tako pomoćnik načelnika uprave savezne UDBA i načelnik 2. odjela za neprijateljsku emigraciju, Zoran Savičević piše 12. siječnja 1988. načelniku 2. odjela slovenske UDBA-e Milanu Pavlinu (desetljećima držao na vezi Milana Doriča), “STROGO POVERLJIVO – VRLO HITNO”:

Bivši članovi HDP-a, s kojima sam u kontaktu,  zgroženi su ovim otkrićem.

– Nikola Štedul je stalno pravdao Doriča, u smislu da nam je potreban, jer da znamo da radi za njemačku tajnu službu, pa bismo preko njega plasirali dezinformacije prema Nijemcima. Zbog toga što su Štedul, Buškain i Dedić štitili Doriča, stradali su mnogi naši domoljubi i to od strane jugoslavenskih službi. Pa ako su Štedula okruživali sami agenti jugoslavenskih tajnih službi (Milan Dorič, Boris Lukšić, Krunoslav Prates, Zdravko Vukojević…) nemoguće je da i on, u konačnici, nije radio za jugoslavenske službe. Jedino tako se može razumjeti i atentat na njega, koji su pripremili Milan Dorič i Željko Horvatić, boraveći kod Štedula neposredno prije dolaska atentatora Vinka Sindičića. UDBA je izgleda posumnjala u Štedulovu lojalnost i poslala mu upozorenje preko Sindičića. Ključ za saznavanje istine nalazi se kod Bože Vukušića, zaključuju moji sugovornici, bivši, razočarani članovi HDP-a.

P.S. Zoran Savičević, pomoćnik načelnik savezne UDBA-e i načelnik 2. odjela za borbu protiv neprijateljske emigracije, brat je sad već pokojnog direktora najpoznatije UDBA-ine firme, Geneks, Milorada Mikija Savičevića.