Uvaženi Kolega Jurišiću,
Vi dobro znate da protiv Vas nikada ništa loše nisam poduzeo, niti učinio.
Za Vas jesam. Onoliko koliko sam mogao.
Ne kažem da Vi radite za UDBU, ali kažem da se navedena Vaša emisija uklapa (recimo tako, blago) u udbaški progon mene i moje obitelji.
Dakle,
Ad 1.
U zadnje vrijeme (teško mi je reći točno od kada) u medijima o meni – ni riječi.
Prije toga – medijsko pljuvanje po meni do iznad glave.
A ima se o čemu govoriti.
Recimo da sam objavio – svojim novcima – 215 knjiga i da izdajem 5 časopisa.
Ministarstvu kulture i medija ponudio sam na otkup 58 knjiga/naslova, a moja supruga 2. Niti jedna nije otkupljena. Pogledajte koliko ih je otkupljeno Slavenski Drakulić (onoj što uporno sere i na sam spomen Hrvatstva i Hrvatske) i “Frakture”, a o 23-godišnjem ljetovanju Jugoslavenčine Rade Šerbedžije da i ne govorimo.
Tužio sam HDZ i njegova predsjednika.
Za više slučajeva, ali ne i slučajno. Ta kazneno me zajebavaju za “Slobodnu Dalmaciju” već 28 godina, za “Croatia Bus” 23 godine, za “Exportdrvo” (jer mi HDZ, odnosno Miroslav Kutle i Radimir Čačić uz – zadnjih godina – svesrdnu pomoć “čoveka s blagim pogledom”, ne plaćaju od mene kupljene dionice ) 22 godine, za Hotel Split 10 godina.
Hotel “Brod” u Slavonskom Brodu, koji vrijedi barem 50 milijuna kuna, uzeo je HDZ preko Mirka Svirčevića, svoga predsjednika Županijskog suda. Bez ijedne kune. Ali, uz dodatak – ja sam Kaznionici Lepoglava 33 mjeseca, a moja supruga Marija u Kaznionici Požega 15 mjeseci.
Zašto?
Zato – kako su rekle sudije – “što smo nagovarali/poticali osobu bez dionica kako će glasovati u skupštini trgovačkog društva!
Samo to, reći ćete!
Ne, ja ću odgovoriti ovako: Mirko Svirčević je osudio tri moja trgovačka društva: “Financijska revizija Dragun”, “Dragunov ured” i “Prisika”, a da ih nitko nije optužio/tužio. To nisu radili ni kamaradi Staljin, Hitler i komandant Tito.
Samo to, reći ćete!
Ne, ja ću odgovoriti ovako: “Financijska revizija Dragun” ima u vlasništvu ured u Trnjanskoj ulici u Zagrebu. Marko Rašić, načelnik Policijske Uprave Zagrebačke, uzeo je navedenu presudu i nazvao odvjetnicu Marijanu Sabljić da zauzme taj ured, jer FRD nije podmirila kaznu (74 tisuće kuna), koju joj je – kako rekoh – dosudio Mirko Svirčević.
To je UDBA o kojoj ja govorim, ne ona iz Pakla, nego ova, tu kraj nas.
Samo to, reći ćete!
Ne, ja ću odgovoriti ovako: Bio sam revizor “Dione”. Pomogao sam Miroslavu Kutli i Boži Čuli (mentor Ante Žigmana i Martine
EURO u pravim rukamaMarko Pavićević, vijećnik Prvog zasjedanja AVNOJ-a -“Bihaćka Republika 4. XI 1952 – 29. I 1943.”, Prva knjiga: Zbornik članaka, str. 258-270, Izdanje Muzeja Avnoja i Pounja u Bihaću, Bihać, 1965.:
Sedim ja, tako, slušam i nešto pogledah na bočni ulaz u salu. Uđe jedan borac, verovatno iz Pratećeg bataljona, šapnu nešto komandiru koji je bio nešto kao starešina obezbeđenja. Ovaj ga sasluša pa mu klimnu glavom i odjednom ugledah na ulazu ženu i muškarca u priprostom građanskom odelu, a pozadi njih — onaj borac. Priđoše sa strane, skoro neprimetno — tik pored mene. Krišom odmeravaju Vrhovnog komandanta, nešto se došaptavaju, tu kraj mene, odjednom će ona žena, ushićeno:
“Jeste, to je naš Jožek, Zagorec, sunce naše”.
* * *
Slušam Tita. … Ono da je Jugoslaven, Zagorac, nije za mene tajna – od jutros.
Dalić) preuzeti “Dionu”. Oni uzeše svaki po 30 milijuna DEM (iako su se kleli da skrbe o razvitku i da ih lova ne zanima) uz pomoć policijskog inspektora Damjanovića (zaboravio sam mu ime) i Ivana Turudića, predsjednika Županijskog suda u Zagrebu. A ja ostadoh suha …
(Digresija: O mojoj tužbi za to sudi Brankica Bobšić – evo 27 godina – koju je slučajno kompjutor odredio da sudi i o mojoj tužbi u temi EURO/KUNA!)
Samo to, reći ćete!
Ne, ja ću odgovoriti ovako: “Agropreda” Knin, Ivica Todorić, LIDL, Mara (sad sam zaboravio prezime) i – neizbježni sudac Županijskog suda u Osijeku Ante Budić (Imate pravo. On je brat Branka Budića, šefa UDBA-e za Slavoniju, koji me je jednom zgodom preko tri sata obrađivao da im dojavljujem informacije iz Rimokatoličke crkve), …
Dosta, reći ćete!
Zašto? – ja ću odgovoriti.
Dosta, dosta, Vi ćete reći.
U kuponskoj privatizaciji su jamili 60 milijardi kuna.
Dosta, dosta …
Jamili su i 8.000 židovskih nekretnina u Zagrebu.
Dosta, dosta …
Jamili su i NK “Dinamo”. Ispod tezge.
Dosta, dosta …
Jamili su i 40 milijardi kuna preko brodogradilišta.
Dosta, dosta …
Mladen Bajić, Stipe Vrdoljak, Dušan Vujić, Privredna Banka Zagreb, Državne robne zalihe, Autobusni kolodvor u Dvoru …
Dosta, dosta ,,,
Samo još jedna sitnica, ja ću konačno dodati.
Moju kći Biserku, hrvatskog branitelja, ubili su 8. studenog 1991. godine u Vinkovcima.
Petokolonaši. “Perkovićevci”.
DORH zna i više, ali i šuti na moje tri kaznene prijave.
Kod Branimira Glavaša DORH nije šutio,
Pa ćemo tek sada prijeći na ovo …
Ad 2.
Jedini sam ja pokrenuo sudski spor za obranu kune, ali ne samo kao novca, nego i kao neodvojivog dijela identiteta Hrvatskog Naroda.
Na putu prema NeoJugoslaviji.
Vi spominjete Slavka Kulića i Ivana Lovrinovića, izvrsne ekonomiste, ali – ovdje – na klupi za rezerve.
Mene ne spominjete, iako me znate.
Onda još i ovo …
Ad 3.
Vi kažete da tužbe u slučaju EURO/KUNA trebaju podnositi pravne, a ne fizičke osobe.
Ja sam podnio (zasad) četiri takve tužbe, iako sam fizička osoba.
Previše, dragi Kolega, previše slučajnosti.
Koga grizu zmije – mora se paziti i guštera.
Srdačan pozdrav
dr. sc. Tomislav Dragun
Regent
Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije
(Možda bi u medije mogla doći i ova moja uzurpacija državničkog naslova Croatije!)
(Mile Boban, Otporaš dodaje još i to “S I S T I N O M N A Č I S T A C”
U Glavnom Gradu Zagrebu, na dne 18. siječnja A.D. 2023.