DR. TOMISLAV DRAGUN – HRABRO – ODVAŽNO – PONOSNO I UZDIGNUTE GLAVE IZNOSI I PROMIČE NAŠU HRVATSKU ISTINU. PRIKLJUČIMO MU SE!!!

 

———- Forwarded message ———Šalje: Tomislav Dragun <tomislav.dragun@gmail.com>Date: sub, 18. velj 2023. u 10:46
Bavili smo se otimačinom poduzeća ali radili smo po zakonu – Nacional.hr
Subject: PROSVJED PROTIV ŠUTNJE MATICE HRVATSKE I SVETE STOLICE

URED

REGENTA KRALJEVINE HRVATSKE, SLAVONIJE I DALMACIJE

Zagreb, 21. veljače 2023.

Broj: 168-3/2023

MATICA HRVATSKA

Predsjednik

Matičina 2 – Zagreb

matica@matica.hr

 

APOSTOLSKA NUNCIJATURA SVETE STOLICE U REPUBLICI HRVATSKOJ

Apostolski nuncij

Tomislava Janka Šagi-Bunića 1 – Zagreb

nuntiaturazagreb@yahoo.com

Predmet:

Prosvjed zbog šutnje Matice Hrvatske i Apostolske nuncijature Svete Stolice u Republici Hrvatskoj.-

 

Uvažena Gospodo,

Nakon što su otkriveni rasistički preprodavači djece iz “crne” Afrike naci-boljševički aktivisti, u i oko stranke Možemo! (prof. dr. sc. Hrvoje Klasić, prof. dr. sc. Ivo Goldstein, Slovenka Vesna Teršelić, Tomislav Tomašević i Nikola Zdunić) odlučili su se za protuudar.

Uklonit će iz javnosti ime Filipa Lukasa i Ivana Ev. Šarića!

Naime,

Na krajnjoj zagrebačkoj periferiji, u Ivanjoj Reci, dvije uličice nose imena hrvatskih uglednika (i mučenika): Filipa Lukasa, predsjednika – 17 godina – Matice Hrvatske i  Ivana ev. Šarića, vrhbosanskog nadbiskupa.

Očekivano.

Ali, nije očekivana i teška šutnja (kukavičluk) Matice Hrvatske i Apostolske nuncijature Svete Stolice.

Prosvjedujemo protiv te šutnje, koja sramoti i mene kao Hrvata i rimokatolika.

S poštovanjem

 

dr. sc. Tomislav Dragun

Regent

Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije

U privitku:

Časopis “Država Hrvatska”, broj 21 – za travanj 2023.


Slika Tomislava Draguna u Bobanovoj Dragi 24 kolovoza 2019.
On je u sredini, ima kapu na glavi s natpisom:
           J A   V O L I M   H R V A T S K U !!!
image.png

Povijesni dodatak o Vrhbosanskom nadbiskupu dr. Ivanu Evanđelistu Šarić. Ima sam čast koncem pedesetih godina u Parizu bili član organizacije HOP-a “Dr. Evanđelist Ivan Šarić”. Tada, tog vremena društva HOP-a – Hrvatski Oslobodilački Pokret – Slavko Dubravica je bio predsjednik, Tomislav Jurašinović tajnaik, Mile Boban rizničar, nadzorni odbor: predsjednik Ivan Velja, dopredsjednik Ivan Barun i Ante Ćaran. Mile Boban, Otpopraš.
image.png

27. rujna 1871. rođen dr. Ivan Evanđelista Šarić – koje je epohalno djelo nadbiskupa koji je umro u izgnanstvu?

Foto: hercegbosna.org

Na današnji dan 1871. rođen je u župi Dolac kod Travnika Vrhbosanski nadbiskup Ivan Šarić. Umro je u izgnanstvu u Madridu 1960 godine. Bio je nasljednik velikog Vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera. Godine 1945. nadbiskup Šarić je pred komunistima sklonjen iz Sarajeva u Zagreb, a onda u Austriju, da bi 1948. završio u Madridu gdje je i umro. Po njegovoj želji tijelo je preneseno 1997. u voljenu Vrhbosansku nadbiskupiju, grad Sarajevo, Marijin Dvor, crkva svetog Josipa.

Ovaj vrsni i vrlo plodni svećenik, biskup, intelektualac i stvaralac preveo je u ratno vrijeme Sveto Pismo na hrvatski jezik, kapitalno djelo koje je imalo povijesni značaj za Crkvu u Hrvata i hrvatski narod. Zbog njegove ljubavi prema Evanđelju i Svetom Pismu često se piše i kao Ivan Evanđelista Šarić.

Valja napomenuti da je u knjizi Bibliografiji nadbiskupa dr. Ivana Šarića registrirano čak 106 nadbiskupovih djela koja su izišla za njegova života i 25 obnovljenih izdanja nakon njegove smrti.

U prvoj polovici svibnja 1945. nadbiskup Šarić s  vojnicima i civilima, te banjalučkim biskupom Jozom Garićem napušta Zagreb, uvjeravan da bi njegova prisutnost među izbjeglima mogla biti od veće koristi i da će sve to skupa trajati kratko. Nesigurnost i strah koji je ulijevao boravak u Celovcu (Klagenfurt) i Salzburgu u Austriji, unatoč srdačnog gostoprimstva biskupa dotičnih biskupija, sile nadbiskupa da potraži sigurnije utočište u Švicarskoj, u Hautc Rive kod redovnika cistercita. Tragična smrt njegova tajnika, a pogotovo često administrativno produljivanje boravka u Švicarskoj, ponukalo ga je da prihvati ponudu stalnoga boravka španjolskih vlasti. Ljudi s katoličkom tradicijom i svježim krvavim tragovima vlastite povijesti građanskog rata sličnog onom koji se vodio na teritoriju NDH, srdačno su primili nadbiskupa Šarića.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Bio je smješten u svećeničkom domu gdje je ostao do konca svoga života – radeći, trpeći, moleći i čineći pokoru.

„Prvi sin Bosne ponosne“

Mogao je na koncu, mirne duše, ponoviti riječi pape Grgura VII: „Ljubio sam pravdu a mrzio nepravdu; zato umirem u progonstvu“. Ivan Evanđelista Šarić, drugi vrhbosanski nadbiskup, ostaje nažalost još uvijek „velikan prekriven velom šutnje“ i nepoznavanja.

Teško je donijeti objektivan i kompletan sud o Šarićevoj osobi, o njegovoj crkvenoj i političkoj ulozi, iz razloga što smo vremenski preblizu događaja i osoba s kojima je živio. Drugi problem je pomanjkanje pisanih izvora: neki su uništeni, neki „razgrabljeni”, a pristup arhivskoj građi iz njegova vremena je otežan.

Prema Ivanu Tomasu on je „Prvi sin Bosne ponosne“. Povijest života nadbiskupa Šarića čini dio narodne, političke i kulturne hrvatske povijesti. Sigurno je da se povijest Bosne i Hercegovine iz prve polovice našega 20. stoljeća ne može pisati bez Šarićeva imena.

On ostaje svijetla figura u novijoj povijesti Bosne i Hercegovine.

Velik u poniženju i patnjama – nadživjela su ga njegova djela

„Pun zasluga i visoko cijenjen sašao je sa pozornice: velik u poniženju i u patnjama. Nadživjela su ga njegova djela: prije svega njegova crkva sv. Josipa, njegovo Sveto Pismo i njegove književne inicijative“. (vrhbosanski nadbiskup Č. Ćekada).

Redovnice Svećeničkog doma u Madridu koje su boravile u kući dok je u njoj živio nadbiskup Šarić na slijedeći način izrazile su sjećanje koje o njemu čuvaju:

Sjećamo se čovjeka visoka stasa koji je bio krupan, vedar i blaga izgleda. Njegov nas lik sada podsjeća na sv. Oca Ivana Pavla II.

S mukom je govorio španjolski, ali se savršeno sporazumijevao pomoću lica koje je bilo uvijek nasmijano i zračilo je dobrotom. Bio je jednostavan i ugodan pa su ga svi voljeli a on je prema svima postupao prijateljski.

Bio je Nadbiskup visoka stasa u širokom smislu te riječi.

Često je dolazio u bolničku ljekarnu koja se nalazila u istom dijelu zgrade gdje je bio njegov stan, na broju 101. S tim motivom podržavao je veliko prijateljstvo s redovnicama koje su se u to vrijeme brinule za taj odjel te koje su ga dvorile i njegovale s velikom ljubavlju.

Sve redovnice koje su pripadale zajednici za služenje u Bolnici te svi službenici pohađali su ga često da bi mu razbijali usamljenost. Imajući na umu da je bio izbjeglica kroz dvanaest godina u ovoj kući, smatramo da se nikada nije osjetio sasvim sam nego da je među nama prihvaćen i siguran, a svoju zahvalnost pokazivao je riječima i srcem.

Želimo također spomenuti da je imao dva velika prijatelja: svećenika don Benita Vizcarza (koji je u međuvremenu preminuo) i dra Duška Jelavića, liječnika Hrvata. Njih dvojica više puta su ga pratili radi rješavanja administrativnih pitanja te radi šetanja i upoznavanja grada.

Posljednje godine proveo je u veoma slabom zdravstvenom stanju i trebao je intenzivniju njegu kakvu je u to vrijeme tražilo njegovo zdravlje.

Sve je volio i tako postupao da su drugi njega voljeli. S veoma velikom ljubavlju čuvamo uspomenu na njega. Njegov prolaz kroz naš život ostavio je neizbrisiv trag.

Dana 16. srpnja 1960. prešao je u kuću Očevu oprostivši svojim progoniteljima. LAUS DEO.

Prijevod Svetog Pisma – epohalno djelo koje izlazi od 1941-1943. godine

Nadbiskup Šarić bio je plodan pisac, pjesnik i prevoditelj. Valja napomenuti da je u knjizi Bibliografiji nadbiskupa dr. Ivana Šarića registrirano 106 nadbiskupovih djela koja su izišla za njegova života i 25 obnovljenih izdanja nakon njegove smrti. Kruna njegovog rada bijaše cjelovit pučki prijevod Svetoga pisma na hrvatski jezik po nalogu Predsjedništva Biskupske konferencije u Zagrebu, povodom 1300. obljetnice prvoga kontakta Hrvata sa Svetom Stolicom. Nadljudskom upornošću i naporom prevoditelja u teškim ratnim uvjetima države NDH izašlo je sarajevsko izdanje Svetoga pisma u tri sveska, od 1941. do 1943.

Bio je to prvorazredni vjerski, kulturni i povijesni događaj Crkve u Hrvata, posebno jer se dogodio za vrijeme svjetskog rata na teritoriju NDH gdje je rat u to vrijeme bjesnio velikom žestinom.

Tiskanje drugoga, popravljenog izdanja Svetoga pisma dovršeno je u Madridu uoči svetkovine Sv. Petra i Pavla, 28. lipnja 1960. Godine 1998. tiskano je u Čakovcu protestantizirano izdanje Šarićeva prijevoda – bez crkvenog imprimatura. Izmjene i dopune načinio je George Đuro Martinjak. U izdanju Hrvatskoga biblijskog društva tiskan je u Zagrebu 2006. Šarićev prijevod: Biblija. Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta (1. popravljeno izdanje), biblijska revizija: Višaticki – Odobašić – Zovkić. Godine 2009. u nakladi Hrvatskog biblijskog društva (Zagreb), Vrhbosanske nadbiskupije (Sarajevo) i Verbuma (Split) izašla je Biblija. Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta / preveo Ivan Ev. Šarić / , 4. popravljeno izdanje, tiskano u Kini. Iste godine izašli su Psalmi, I. izdanje, u nakladi Hrvatskog biblijskog društva Zagreb, Vrhbosanske nadbiskupije Sarajevo i Verbuma Split, tiskano također u Kini.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr