DOŠLO VRIJEME GOVORITI ISTINU, “OBRANA” br. 1 1963. kaže Maks Luburić…(2) dio)

DOŠLO VRIJEME GOVORITI ISTINU, “OBRANA” br. 1 1963. kaže Maks Luburić… (2) dio)

Sada prepisujem iz originala R E Z O L U C I J A H.N.O ZA 1984. GOD.

Za objasniti kako je i zašto došlo do ove R E Z O L U C I J E HNO ZA 1984. GOD. od 10 stranica.

Kada su federalne vlasti Amerike u prosincu uhitili neke članove HNO, tada je vodstvo Otpora, Mile Markić, Ante Ljubas, Tomislav Kvaterni koji je bio glavni tajnik HNO (pravo ime Nikola Štedul) i drugi došli na ideju da se osnuje organizacija Hrvatski Državotvorni Pokret HDP i članovi HNO pređu u isti kako bi se mogla nastaviti borba za hrvatsku s istim Načelima Otpora. Sastanak je sazvan u siječnju 1981. i održan u gradu New York-u. Glavni Tajnik OTPORA Tomislav Kvaternik, odnosno Nikola Štedul je jednoglasno izabran za predsjednika HDP, kako bi se dalo članovima Otpra do znanja da je HDP sastavni dio organizacije OTPORA.

Ali na svu žalost to tako nije išlo. Iako su u početku u svim ograncima HDP u većini bili članovi Otpora, vremenom su se članovi HDP-ja povećavali tako da je često dolazilo do nesuglasica između dviju organizacija Otpora i HDP-ja, ponajviše u ograncima Australije.

Tako je glavni Tajnik Otpora Tomislav Kvaternik (Nikola Štedul) i predsjednik Hrvatskog Državotvornog pokreta HDP Nikola Štedul sazvao sjednicu kod sebe, u svoju kuću u Kirkcaldy, Scotland, Škotska za srpanj 1984. god. kako bi između sebe izgladili nesuglasice i pomirili uznemirene duhove i jedne i druge organizacije. Prilažem nekoliko slika sa tog sastanka i nekih nazočnih gdje sam opisao tko je na slikama i zašto smo se tu sastali. Sve je to naša hrvatska iseljenička povijest koja je veliki dio doprinosa u borbi za ponovnu Obnovu Druge Hrvatske Države. I dok ovo pišem, danas petak 5 veljače 2021. u 8 sati i 25 minuta u jutro, kompjuter mi pokaza da sam primio pismo. Otvorim kompjuter i nađoh pismo dra. Marin Sopte kojeg prilažem kako bi se znalo šta i druge misle o mojim čestim povijesnim pisanjima naše hrvatske političke emigracije. Nadodajem: Pošto je ova Rezolucija HNO u deset stranica, to ću prepisati i staviti na opis br. (3). Molim da se uvaži. Hvala. Mile.

Marin sopta

Fri 2/5/2021 2:00 PM

To:

Dragi prijatelju Milan

Nadam se da si ti i tvoja obitelj dobra zdravlja u ovim teškim uvjetima kojima smo svi izloženi. Pažljivo čitam sve što mi pošalješ i bez laskanja svaka ti čast na tvojoj energiji i uloženom trudu. Zahvaljujući tebi kroz tvoje dopise svatko se može uvjeriti u bogatu povijest hrvatske političke emigracije. Danas me zvao Franjo Maletić i zamolio me da ti pišem i da te upitam šta ti kaniš učiniti sa svojom bogatom i za našu hrvatsku povijest važnu ostavštinu. Ima puno toga o čemu bi nas dvojica mogli pisati ili razgovarati, ali iskreno da ti kažem ja vozim 100 na sat i dalje na hrvatskom polju. Pozdrav Marin.

P.S. Molim te pošalji mi ponovo onoj moj dopis Multicultural History society of Ontario što si mi poslao u zadnjem dopisu.

——–

Ja bih na ovo pismo dra. Marin Sopte samo nadodao i ovo: Ako nisi ništa napisaš, nisi ništa ni pročitao, ako nisi ništa pročitao, onda mnogo ili ništa i ne znaš, te živiš životom pustinjaka. A naš Maks Luburić je znao reći da je nacionalni grijeh životne uspomene ne zapisati i ne zapisane sa sobom u grob odnijeti. Dragi Marin prilažem ti poveznicu traženog opisa. reci prijatelju Frani da mu često šaljem ali se uvijek vraća, ne znam zašto. Pozdravi ga i reci mu da mi se javi. Veliki poZDravi tebi i svim tvojima.

Bog! Mile Boban, Otporaš.

https://otporas.com/pismo-marinu-sopti-the-multicultural-history-society-of-ontario-20-12-1984/

SASTANAK H.D.P I HRVATSKOG NARODNOG OTPORA, HNO KOD NIKOLE ŠTEDULA SRPNJA 1984.

Prva slika (1)

S lijeva: Nikola Štedul i Mile Boban pred kućom Nikole Štedula, ponedjeljak 23 srpnja 1984.

Ddruga slika (2)

S lijeva: Mile Boban i Nikola Štedul pred kućom Nikole Štedula, ponedjeljak 23 srpnja 1984. Tu je bio sastanak OTPORA i HDP.

Na tom sastanku je bilo pitanje kako uskladiti što tiješnju suradnju između OTPORA i HDP. Tu je na tom sastanku bio i Milan Dorič, za kojeg se je saznalo kasnije, bolje rečeno da ga je otkrio Roman Ljeljak 2013. godine kao je Milan Dorič radio za Udbu od 1954. godine, i da je 1975. godine u Klagenfurtu u Austriji taj isti Milan Dorič ubio hrvatskog emigranta Nikolu, Nikicu Martinović. Prilažem link iz kojeg će se više saznati. Prilažem jezovitu sliku Nikice Martinovića.

https://otporas.com/udbina-guja-u-njedrima-hrvata-na-sastanku-hdp-a-u-skotskoj-1984/

UDBINA GUJA U NJEDRIMA HRVATA NA SASTANKU HDP-a U ŠKOTSKOJ 1984. | Otporaš

S lijeva na desno: Dinko Dedić, glavni i odgovorni urednik Hrvatskog Tjednika iz Australije i visoki dužnostnik u organizaciji HDP. Do njega Mladen Schwartz, Pročelnik Odjela za politička pitanja Hrvatskog Državotvornog Pokreta, napisao POLITIČKE TEZE HDP-a, u Ludwigsburg-u, 10 Travnja 1983., Nikola Štedul predsjednik HDP-a i Milan Dorić, Udbin agent koji je 1975. godina zakrvavio …

otporas.com

Naša hrvatska povijest je pokazala da je vrlo lako poštene, iskrene i nadasve požrtvovane Hrvate prevariti. Mi Hrvati smo uvijek išli s poštenim i iskrenim hrvatskim namjerama, a na svu žalost naši hrvatski neprijatelji to nisu bili, nego su nam se prikazivali kao dobri Hrvati a mi naivni pa im vjerovali.

Treća slika (3)

Slika je uzeta u kući Nikole Štedula trećeg tjedna mjeseca srpnja 1984. godine prigodom zasjedanja dviju hrvatskih organizacija: Hrvatski Narodni Otpor, HNO kojem je još uvijek bio glavni tajnik Tomislav Kvaternik, odnosno Nikola Štedul i HDP kojem je predsjednik bio Nikola Štedul. Na sliki je s lijeva Milan Dorič i Nikola Štedul. Moglo bi se reći po izgledu slike da je uzeta za vrijeme zasjedanja.

Četvrta slika (4)

Ova priložena slika je uzeta na istom mjestu i u isto vrijeme. U sredini je Anđelko Mijatević

Peta slika (5)

Priložene dvije slike: Prva je Dinko Dedić, na zidu se vidi slika sa Kirkcaldy Street 1897. Dolje niža slika prikazuje Dinka Dedića kako nešto pojašnjava, meni nepoznati čovjek prekriženih ruku i polovicu tijela Marina Sopte. Ovo je vrlo važno zato što je ovo dio hrvatske povijesti u borbi za Hrvatsku Državu prigodom sastanka delegata HDP kod predsjednika Nikole Štedula. Dinko Dedić izgleda da se ne sjeća da je tu bio nazočan, jer je izjavio da on nikada nije bio kod Nikole Šteduča 1984. godine. Kako starimo tako se i zaboravlja a priložene slike pokazuju da je tu bio nazočan.

Prilažem ovdje izjavu ili pismo, kako tko hoće koju je poslao Dinko Dedić na nekoliko e-mail adresa

Subject: Re: Milan Dorić – Hanzi – Udbin agent i više od toga.

From: dinko.dedic@bigpond.com
Date: Fri, 2 Jan 2015 17:59:27 +1100
CC: tajna99@yahoo.com; dragacigic@gmail.com; kamenjar.herc@gmail.com; pavoandmila@gmail.com; dutovac@gmail.com; dukat.vitez@gmail.com; antonius-haus@arcor.de; marinsopta@hotmail.com; misetic@sbcglobal.net
To: froate@hotmail.com

Ne mislim da sam ja ili bilo tko iz Australije bio u Škotskoj 1984. ali sam Doriča sreo više puta u Njemačkoj, kod Luke Kraljevića, u Stuttgartu i posljednji put 1991. kad je bio organiziran da me preveze iz Muenchena u Bleiburg o čemu sam pisao.

Koliko znam, Dorič je bio član Vukićevog HOP i u meni nepoznato vrijeme se učlanio u HDP. Nikad nije bio u rukovodstvu HDP-a niti je bio delegat ali je uvijek stajao na usluzi kad se radilo u prijevozu pa mu je to pomoglo da se nađe u našem krugu, jer uvijek je trebalo nekoga voziti tko nema auta. Vjerujem da je koristio te svoje usluge kako bi što više saznao ali sumnjam da je itko pred njim raspravljao neke delikatnije planove osim onih generalnih načela o kojima smo pisali i obavještavali javnost. Nitko nikad o njemu nije iznio nikakvu sumnju i ne vjerujem da je itko znao da radi za udbu.

O tome da je Dorič radio za udbu obavijestio me je Nikola Štedul iz Zagreba dosta kasnije ali bez ikakvih detalja o tome što je nedavno obznanjeno iz Slovenije.

O tome što je Milan Dorič radio znala je međutim hrvatska vlast otkad su Perković, Mustač i drugi počeli raditi s Tuđmanom, jer su oni bili u sastavu iste organizacije. Kako je operacija radi koje je mene Dorič vozio iz Muenchena u Bleiburg, bila u organizaciji hrvatske vlade, a pod komandom Perkovića, nema sumnje da su oni organizirali Doriča da nas drži pod prismotrom, što bi moglo značiti da je Dorič u prelazu 700 udbaša na hrvatsku stranu, bio pod njihovom kontrolom. Ja o detaljima te operacije ne mogu pisati osim da se radilo o opskrbi materijala za obranu Hrvatske. Čudno mi je bilo jedino da su drugi sudionici, zajedno samnom, iz Bleiburga, preko Slovenije išli u Zagreb, a Milan Dorič ostao u Austriji. Ipak, nije bilo toliko čudno da bi nešto posumnjao. Hrvatske vlasti do danas nisu o tome ništa objavile, tj. štitile su ga isto kao što su štitili i Perkovića a istina o njemu nije izašla iz Hrvatske nego iz Slovenije. To također ukazuje na to da je Dorič bio njihov čovjek i nakon uspostave hrvatske države i da se hrvatska ratna i poratna vlast odvijala pod svojevrsnom udbinom kontrolom.

Sve u svemu, nije ništa čudno da je Dorič bio infilitriran u HDP i čudilo bi me da je on bio jedini. Tamo gdje se nešta radilo, tamo je i udba ubacivala svoje agente. Sramota je samo da hrvatska država do danas nije objavila udbine arhive, da se konačno raščisti tko je bio tko, nego ih čuvaju kao zmija noge. Da je provedena lustracija i svi jugosalvenski elementi odstranjeni iz vlasti, siguran sam da bi to konačno saznali. Samo u situaciji u kojoj se HDZ i SDP smjenjuju na vlasti, ne mislim da ćemo doživjeti taj dan.

Sve što sam saznao o udbi u našim redovima iz službenih dokumenata, bilo je ono što je objavljeno iz arhive BiH. Iz druge ruke ineslužbeno, objavljena su imena još jednog broja pripadnika HDP-a kao djelatnika udbe ali ja ih ne mogu uzeti zdravo za gotovo jer može biti zlonamjerno optuživanje nevinih ljudi kao što je bila česta praksa u emigraciji. U tim neslužbenim objavama imenovani su Milan Buškain, Boris Lukšić, ing. Jolić i još broj ljudi iz šireg kruga oko Brune Bušića.(Ni moja malenkost nije bila pošteđena o udbaških kleveta, mo. Otporaš.)To su sve ljudi s kojima sam ja kao urednik novina i dužnosnik HDP-a surađivao ali odbijam prihvatiti sve te optužbe dok se za njih ne iznesu dokazi ili ne otvore udbine arhive.

Po mom mišljenju, tko ima neosporive dokaze neka puca a tko nema neka šuti. Dok god Hrvatska službeno štiti udbaše, teško će biti što postići. Ako se Vinko Sindičić, o kojemu ima i previše dokaza, može slobodno šetati Hrvatskom i nitko mu ne može ništa, svi oni manji se nemaju čega bojati. Čak mislim da su u Hrvatskoj sigurniji nego u inozemstvu. Da se Prates tokom ili poslije rata vratio u Hrvatsku i danas bi bilo slobodan a Perković i Mustač nikada nebi bili izručeni.

Možda Perković i Mustač na sudu objasne Doričevu infiltraciju u HDP ali sumnjam da će to učniti.

Šesta slika (6)

Ova slika prikaziva s lijeva na desno: Mladen Schwartz, Anđelko Mijatević, Nikola Štedul, meni nepoznati, Milan Dorič, čuče s lijeva Miljenko Eljuga i Mile Boban. Slika je uzeta prigodom sastanka delgata HDP-a i HNO kod Nikole Štedula treći tjedan srpnja mjeseca 1984.