DOŠLO JE VRIJEME GOVORITI ISTINU, OBRANA br. 1. 1963 str. 5 kaže Maks Luburić, NEKA BUDE ZA DOBRO HRVATSKE

Dva brata u Parizu 1968. Jerko i Mile Boban.

DOŠLO JE VRIJEME GOVORITI ISTINU, OBRANA BR. 1. 1963. ST. 5 PIŠE MAKS LUBURIĆ…I mi ćemo ju reći. Neka bude za dobro Hrvatske. Prvi (1) dio

Eto, tako i ja držim se ove generalove izreke i prilažem kopije nekoliko pisama iz godine 1984. Kopije sam napravio za to da se barem vide prve stranice pisama kao vjerodostojnost istih. Počet ću s prvim pismom kao br. (1), jer bi bilo previše i predugo sve to stavi pod jedan opis.

image.png
Cijenjenom uredništvu
časopisu “Otpor”
Chicago,                                                    Midland, Texas, dana 30 siječnja 1984.
Cijenjeno uredništvo,
    Ne mogu početi pisati ovaj prosvjed prije nego izrazim moje negodovanje povodom citiranja sudskog zapisnika s njujorškog proces. Tko je htio znati istinu o njujorškim procesima, taj za cijelo ju zna. Oni koji ju nisu shvatili ili htjeli znati prije, za vrijeme i poslije procesa, vjerujem da im iznošenje sudskih citata neće promijeniti njihovo mišljenje i njihov stav. Zato bih zamolio cijenjeno uredništvo da prestane sa tim citatima i sudakim dokumentacijom. Što ne koristi ne koristi. Najvećeg čuda tri dana dosta!!!
                                                            S poštovanjem
                                                                                            Mile Boban.
Napomena uredništva,
      Mi razumijemo gosp. Bobana. Ako bi itko želio da istina izadje na svjetlo dana, to bi za sigurno bio gosp. Boban i njegovi suborci nevino osudjeni na dugogodišnju robiju. Ali uredništvo ovo ne čini za račun gosp. Bobana ili ikoga drugoga, već za račun onih koji skupljaju papirčić po papirčić kako bi nekako došli do istine onih tragičnih događaja koji su zadesili hrvate na ovome kontinentu. uredništvo posjeduje obilatu dokumentaciju njujorških procesa, u kojima vidi jednu veliku proturječnost, kako javnog mišljenja o nametnutoj krivnji, tako i o okrivljenima.
    Što se uredništava tiče ono je već davno stavilo točku na te bolne dogadjaje. Ovo što iznašamo nije za one kojima to smeta, već za one koji su znatiželjni radi hrvatske sretnije budućnosti.
    Uredništvu bi bilo drago da se čitatelji zabave ovom temom, svoje zapažanje i mišljenje pošalju na uredništvo, koje će se pokoriti želji i većini čitatelja. U očekivanju vaših napomena, srdačno vas pozdravlja
                                                        uredništvo.
Zatim sam na uredništvo časopisa OTPOR poslao dopis kojeg sam u siječnju 1983. poslao uredništvu časopisa DANICA kao odgovor na opis opis jednog anonimca “Obrana u New Yorku bila je uperena protiv H.O.P.-a.” Franjevačka novina u Chicagu DANICA nije to htjela tiskati, a danas se ne sjećam da li je ili nije časopis OTPOR to tiskao. Prilažem taj opis.
                             D O K    D O B R I    Š U T E   –   Z L I   L A Ž U
     U “Danici” (koja se tiska u Chicagu) od 15. studenog 1982., u rubrici “Pisma čitatelja” (tako bi se trebali zvati, kad ih netko drugi ne bi sastavljao) objavljeno je pismo nekog HOP-ovca pod naslovom “Obrana u New Yorku bila je uperena protiv H.O.P.-a”.
     Prozirno je i zlonamjerno pisanje skrivenog HOP-ovca, koji nema snage objaviti svoje ime ispod dopisa o njujorškom procesu, koji je upravo suprotno dokazao.
     Prije svega, nije grijeh braniti se, pogotovu ako je optuženi nevin, a u ovom slučaju, kako je i sam proces dokazao, kako su desetorica Hrvata bili optuženi u New Torku za krivična djela koja su počinili upravo članovi organizacije H.O.P.-a. ne optužujem, u ovom slučaju organizaciju H.O.P zbog nedozvoljenog stranačarenja i krivičnih djela pojedinaca, jer organizacija nije kriva što su njeni pojedinci nedorasli, nesposobni i kolebljivi.
    Skriveni HOP-ovac svom žestinom, ali neuspješno nastoji u svom dopisu poistovjetiti svoju organizaciju s cijelim hrvatskim narodom i uvjeriti čitateljstvo “Danice” da je napadati jednu organizaciju isto kao i što napadati hrvatski narod. Ovu ne-logiku anonimni HOP-ovac je iscrpio iz piskaranja “državnog svjedoka”, a danas nekakvog Kroničara, (za podsjetiti je da je tak “Kroničar” bio s imunitetom državni svjedok protiv hrvatske desetorke, imenom Jozo Vrbić. On je odmah poslije suda u New Yorku hrvatskoj desetorki počeo izdavati neku Kroniku u kojoj je iznosio najviše ono što su državni odvjetnik i njegovi svjedoci iznosili, a to je bilo ponajviše protiv optuženih Hrvata, mo. Otporaš.) na čije pisanje nema smisla se osvrtati. Crpsti “dokaze” iz nelogičnog pisanja “Kroničara” je isto kao kad bi netko pokušavao optuživati kardinala Alojzija Stepinca služeći se dokazima “svjedoka” Jakova Blaževića Jednak Ljuban, Samardžija Ostoja, Ignjatović Mićo i drugih.
    Sramežljivi HOP-ovac citirajući nekakvu “Kroniku”, odnosno smušenog Kroničara, spočitava obrani krivo optuženih Hrvata u New Yorku što su postavljali “neugodna” pitanja gosp. Andriji Škrabi, jednom od državnih svjedoka. Žao je, izgleda, anonimno Hop-ovcu što su odvjetnici njujorškog procesa bili svi Židovi osim jednog, Michael Monico iz Chicaga koji je branio Ivana Mišetića, upoznati dogadjajima Drugog svjetskog rata, u kojima je i Hrvatska igrala neznatnu ulogu. Htio bi taj anonimni HOP-ovac da i oni budu u neznaju kao i on o toj maloj ulogi hrvatske, koja je – via njemačke i Italije – dolazila u janvost.
    Nije mi namjera razglabati s savezništvima tokom drugog svjetskog rata, koji su bili odraz onoga vremena. To prepuštam povjesničarima i istražiteljima povijesti. Medjutim, dopušteno je prikrivenom “heroju” HOP-ovcu braniti svoje pogrešno mišljenje i neznanje preko svih hrvatskih novina, koje mu iz solidarnosti i neupućenosti objavljuju dopise, kako bi – konačno – i oni dokazali hrvatskoj javnosti svoje slaganje sa anonimnim HOP-ovcem da hrvatska vlada nije bila u nikakvom savezništvu s nacističkom njemačkom vladom, s Hitlerom. Bojati se prošlosti i prešućivati istinu – kukavičluk je. Zabludjivati mladji naraštaj – zločin je. Upravo to je cilj dopisa anonimnog HOP-ovca.
    Anonimni HOP-ovac u svom dopisu čikaškoj “Danici” optužuje nas – desetoricu krivo optuženih Hrvata – zbog znanja obrane o savezništvu hrvatske državne vlade NDH s Njemačkom, isto kao što su nas optužili za ona zlodjela koja su sami počinili i to na sudu priznali. Zar i državni svjedok – Andrija Škrabo – kada je izašao svjedočiti protiv desetorice Hrvata u New Yorku, nije stao pred suca ispruženom desnom rukom za vrijeme polaganja prisege! Zar nije, taj isti državni svjedok Andrija Škrabo na lijevoj strani svoga kaputa nosio lijepi ukras slovo “U”! Škrabina poza i ispružena desna ruka je zainteresirala obranu. To je primjetio i sam državni tužitelj Stuart Baskin. Odmah je ovaj naredio svojem štićeniku Andriji Škrabi da skine slovo “U”. Ovaj je to i učinio. Kukavičluk!
    Anonimnog HOP-ovaca želim podsjetiti i na sljedeće: ostavivši za trenutak po strani mišljenje Hrvata o samima sebi, pozabaviti se treba mišljenjima stranaca o nama Hrvatima kao cjelini. Knjige i knjige su napisane na stranim jezicima o toj temi, ali ne da nas pohvale ili uzveličaju, nego da nas ocrne i omalovaže. Nisu te knjige napisane za Hrvate – nego za strance. Jedna od takovih knjiga je i “Wanted – the search for nazis in America”, koju je 1976. napisao Howard Blum. Dovoljno je pročitati dio trećeg poglavlja, str. 180-189., o Hrvatskoj i Andriji Artukoviću. Stranac – spro u razmišljanju – podlegne brzo zlonamjernoj anti hrvatskoj promidžbi, kao što su i mnogi “državni svjedoci” njujorškog procesa podlegli pozivu da bi svoja prljava stopala obrisali pred tudjim vratima.
    Uostalom, ta zavjetna antihrvatska promidžba se je još jedanput pokazala i prošle godine, kada su mnoge američke novine, masnim slovima i na prvim stranicama, donosile vijest o hapšenjima deset Hrvata, pripadnika i članova H.N. OTPORA, koji se bore za otcijepljenje Hrvatske iz jugoslavije na jednoj strani, i o “miroljubivim” Hrvatima koji ih nisu pomagali u njihovim nastojanjima. Neke “istaknute” hrvatske novine u iseljeništvu, zavedene ovom antihrvatskom promidžbom, slavodobitno, masnim slovima i na prvoj stranici su stavile: “Federalne vlasti u akciji”.
    Ovim će se, vjerojatno, uz debelu “nagradu” ulaskati onima koji će jednog dana imati prljavog materijala za knjigu “Teroristi iz sedme kolone”. Ipak, kroz ovo piskaranje američkog tiska pokazalo se je jedno: uhapšenici i njhovi simpatizeri su za otcijepljenje Hrvatske iz Jugoslavije, a neka kažu oni koji ih optužuju i protiv njih svjedoče zašto su oni: za jugoslaviju ili za Hrvatsku?
Pitam anonimnog HOP-ovca da kaže gdje su njega i njegove simpatizere uvrstile američke novine. Za OTPORAŠE se zna: Za Hrvatsku i protiv svake Jugoslavije.
    I na kraju želim upitati anonimnog HOP-ovca i njegove simpatizere:
  1- Šta su krivo optuženi Hrvati zla ili na žao učinili tebi i tvojim simpatizerima?
  2- Šta je to što njegova organizacija uzdiže iznad drugih hrvatskih organizacija u izbjeglištvu? Da li, možda, začahurenost ili suradnja pojedinaca s neprijateljskim snagama?
    kada bi pojedinci časne hrvatske organizacije – HOP bili svjesni nauke svoga utemeljitelja poglavnika dra. Ante Pavelića, onda bi stalno imali na umu one njegove riječi izražene u 17 hrvatskih Ustačkih Točaka.
    Uz hrvatske pozdrave.
           Mile Boban,

G R B   O T P O R A Š 
image.png

Nastavlja se.