(Ovo su izvadci iz knjige Benito Mussolinija “DOKTRINA FAŠIZMA ” ili izvadci iz raznih njegovih govora. Svakako da je naš hrvatsko/državotvorni neprijatelj – ne mari tko je on bio; Srbi, Jugoslaveni, tito i njegovi titovci, ili naši hrvatski mentalno bolesni antifašisti – koristio ove 22 točke Mussolinijeva razglabanja o fašizmu protiv Hrvata, protiv NDH, protiv Ustaša, protiv svakog državotvornog Hrvata, nazivajući ga “Fašistom” samo zato što se je grčevito borio za svoj hrvatski narod i za svoju Hrvatsku Državu. Zato je ovo potrebno pročitati i usporediti 17 točaka Ustaških Načela – prilažem poveznicu 17 Točaka Ustaških Načela https://hr.wikisource.org/
“… Oni koji bi htjeli svoj rat, svoj bivši rat, proslijediti u ustaško partizansko hrvatski rat među našim sinovima su IZDAJNICI HRVATSKE STVARI…”.
Što je to antifašizam, fašizam i govor mržnje
1. Filozofski koncept fašizma (ili ustaštva, mo. Otporaš.)
(1) Ako fašizam ne želi umrijeti ili, još gore, izvršiti samoubojstvo, onda i sada mora sebi osigurati doktrinu. Ali ovo neće i ne smije biti za sva vremena, jer sutrašnjica je tajanstvena i nepredvidljiva. Ova će doktrina biti norma vodilja političke i pojedinačne akcije u našemu svokodnevnu životu.
Ja, koji sam diktirao ovu doktrinu, sam prvi koji shvaća kako se naše skromne zakone i programe teorijskog i praktičnog vođenja fašizma treba revizirati, ispraviti, povećati, razviti iz razloga što već u nekim svojim dijelovima nisu odoljeli vremenu. Vjerujem kako se bit i temeljna načela doktrine mogu pronaći u postulatima koji su kroz dvije godine služili kao poziv regrutima talijanskoga fašizma na oružje. Međutim, uzevši ove prve temeljne pretpostavke kao početnu točku, mi moramo nastaviti iznositi program u širem polju.
Svi talijanski fašisti moraju surađivati oko ovoga zadatka, što je od životnog značaja za fašizam, a još više oni koji pripadaju regijama u kojima je, sa ili bez dogovora, ostvaren mirni suživot između dva neprijateljska pokreta.
Želja koju ću sada izraziti je velika, ali ja uistinu želim da se u ova dva mjeseca, koliko je ostalo do sastanka našega Nacionalnoga Sabora, može kreirati filozofija fašizma. Milano već doprinosi prvom fašističkom školom propagande.
To nije samo pitanje sabiranja elemenata za program, koji će se koristiti kao čvrsti temelj za ustav stranke koji mora neizbježno izrasti iz fašističkog pokreta; već je to i pitanje poricanja smiješne priče kako je fašizam stvoren od nasilnika. Ustvari, među fašistima ima puno ljudi koji su nemirni ali kontemplativni.
Novi smjer fašističke aktivnosti neće nipošto umanjiti borbeni duh koji je tipičan za fašizam. Opskrbiti um doktrinama i vjerama ne znači razoružati, već znači ojačati našu moć akcije i čini nas još svjesnijim našega posla. Najbolji su ratnici oni vojnici koji su potpuno svjesni stvari za koju se bore. Fašizam uzima Mazzinijevo dvostruko sredstvo: Misao i Akcija. (Letter to Michele Bianchi, written on August 27, 1921, for the opening of the School of Fascist Culture and Propaganda in Milan; in Messaggi e Proclami, Milano, Libreria d’Italia, 1929. , p. 39)
Fašisti moraju biti u kontaktu jedni s drugima; njihova aktivnost mora biti aktivnost doktrine, aktivnost duha i misli.
Da su naši protivnici bili prisutni na našemu skupu, oni bi se uvjerili kako fašizam nije samo akcija već također i misao. (Speech before the National Council of the Fascist Party, August 8, 1924; in La Nuova Politica dell’Italia, Milano, Alpes, 1928. , p. 267)
(2) Danas držim kako je fašizam kao ideja, doktrina, realizacija univerzalan; on je talijanski u svojim posebnim institucijama, ali je univerzalan u duhu, drukčije ne može biti. Duh je univerzalan iz razloga svoje prirode. Stoga svatko može slutiti fašističku Europu. Crpeći iz doktrine i prakse fašizma inspiraciju za svoje institucije; Europa, drugim riječima, daje fašizmu priliku za riješiti probleme koji muče modernu Državu, Državu dvadesetoga stoljeća koja se prilično razlikuje od Država koje su postojale prije 1789. , i Država nastalih odmah nakon te godine. Danas fašizam ispunjava univerzalne uvjete; fašizam rješava i trostruke probleme odnosa između Države i pojedinca, između Države i asocijacija, između asocijacija i organiziranih asocijacija. (Message for the year 1 October 27, 1930; in Discorsi del 1930, Milano, Alpes, 1931. , p. 211)
2. Duhovni koncept fašizma (ili ustaštva, mo. Otporaš.)
(3) Uz bok ovoga političkoga procesa stoji filozofski proces. Ako je istina kako je materija bila na oltarima cijelo jedno stoljeće, onda to mjesto danas zauzima duh. Sve manifestacije koje su svojstvene demokratskomu duhu su kao posljedica toga odbačene: lagodnost, improvizacija, nedostatak osjećaja osobne odgovornosti, veličanje brojeva i misterioznoga božanstva zvanoga narod. Sve kreacije duha, počevši sa religioznom, stupaju naprijed i nitko se ne usuđuje biti antiklerikalnoga stava koji je nekoliko desetljeća bio omiljen u zapadnim demokracijama. Govoreći kako se Bog vraća, mi mislimo kako se vraćaju duhovne vrijednosti. (Da the parte va it mondo;in Tempi della Rivoluzione Fascista, Milano, Alpes, 1930. , p. 34)
Postoji polje rezervirano više za razmišljanje o krajnjim ciljevima života nego za istraživanje tih ciljeva. Kao posljedica toga znanost počinje od iskustva, ali izbija neizbježno u filozofiju, a po mojemu mišljenju filozofija sama po sebi može prosvijetliti znanost i odvesti ju do univerzalne ideje (To the Congress of Science at Bologna , October 31, 1926; in Discorsi del 1926, Milano, Alpes, 1927. , p. 268)
Za razumjeti fašistički pokret mora se prvo poštovati temeljnu duhovnu pojavu u svoj njezinoj širini i dubini. Manifestacije pokreta bile su moćne i odlučujuće prirode, ali treba se ići i dalje. Ustvari talijanski fašizam nije samo bio politički revolt protiv slabih i nesposobnih vlada koje su dopustile propast Državnoga autoriteta i koje su prijetile zaustavljanjem napretka zemlje, već i duhovni revolt protiv starih ideja koje su korumpirale i sveta načela religije, vjere, zemlje. Stoga je fašizam bio narodni revolt. (Message to the British people; January 5, 1924; in Messaggi e Proclami, Milano, Libreria d’ Italia, 1929. , p. 107)
3. Pozitivni koncept života fašizma (ili ustaštva, mo. Otporaš.)
(4) Borba je početak svih stvari, jer život je pun suprotnosti: postoje ljubav i mržnja, bijelo i crno, dan i noć, dobro i zlo; i sve dok te suprotnosti ne postignu ravnotežu, borba sudbinski ostaje u korijenu ljudske prirode. Međutim, dobro je što je tomu tako. Danas mi možemo sebi dopustiti ratovanje, ekonomske bitke, idejne sukobe, ali ako bi došao dan kada će borba prestati postojati, taj bi dan bio prožet melankonijom; taj bi dan bio dan ništavila, zadnji dan. Ali taj dan neće doći, jer povijest uvijek otkriva nove horizonte. Pokušajem uspostavljanja mirnoće, mira, spokojstva borilo bi se protiv sklonosti sadašnjega dinamičnoga razdoblja. Čovjek mora biti spreman za druge borbe i za druga iznenađenja. Mir će doći samo onda kada se narod preda Kršćanskomu snu o univerzalnomu bratstvu, kada će moći pružati ruke preko oceana i preko planina. Ja osobno ne vjerujem previše u ove idealizme, ali ih ni ne isključujem pošto ja ne isključujem ništa. (At the Politeama Rossetti, Trieste, September 20, 1920; in Discorsi Politici, Milano, Stab. Tipografico del “Popolo d’ Italia”, 1921. , p. 107)
(5) Za mene se čast nacija sastoji od doprinosa kojim je pojedinačno svaka nacija doprinjela ljudskoj civilizaciji. (E. Ludwig, Talks with Mussolini, London, Allen and Unwin, 1932. , p. 199)
4. Etički koncept fašizma (ili ustaštva, mo. Otporaš.)
(6) Organizaciju sam nazvao Fasci Italiani Di Combattimento. Ovaj čvrsti naziv je u skladu s cijelim programom fašizma o kojemu sam sanjao. Drugovi, ovo je još uvijek naš program: borba.
Za fašiste život je neprekidna, neprestana borba, koju mi prihvaćamo s lakoćom, s velikom hrabrosti i sa potrebitom neustrašivosti. (On the VIIth anniversary of the Foundation of the Fasci, March 24, 1926; in Discorsi del 1926, Milano, Alpes, 1927, p. 98)
Dotaknuli ste srž fašističke filozofije. Nedavno me finski filozof pitao neka mu objasnim značaj fašizma u jednoj rečenici, napisao sam na njemačkom: “Mi smo protiv “laganog” života!” (E. Ludwig: Talks with Mussolini, London, Allen and Unwin, 1932. , p. 190)
5. Religijski koncept fašizma (ili ustaštva, mo. Otporaš.)
(7) Ako fašizam nije vjera kako bi onda mogao obdariti svoje sljedbenike hrabrošću i stoicizmom; samo vjera koja je uzvišena do religije može inspirirati takove riječi koje je izgovorio, sada nažalost pokojni, Federico Florio. (Legami di Sangue; in Diuturna, Milano, Alpes, 1930. , p. 256)
6. Povijesni i realistički koncept fašizma (ili ustaštva, mo. Otporaš.)
(9) Naš nas temperament vodi procjeni konkretnih aspekata problema, prije nego njihovim ideološkim i tajanstvenim sublimacijama. Stoga mi s lakoćom ponovno postižemo našu ravnotežu. (Aspetti del Dramma; in Diuturna, Milano, Alpes, 1930. , p. 86)
Naša je borba nezahvalna, ali ipak divna jer nas prisiljuje oslanjati se isključivo na vlastite snage. Objavljene istine smo raskomadali, dogme smo popljuvali, odbacili smo sve teorije raja, osujetili smo bijele, crvene i crne šarlatane koji su prodavali priče kako imaju lijek koji će dovesti do sreće čovječanstva. Mi ne vjerujemo u program, planove, svece i apostole, iznad svega mi ne vjerujemo u sreću, u spasenje, u Obećanu Zemlju. (Diuturna, Milano, Alpes, 1930. , p. 223)
Mi ne vjerujemo u jedinstveno rješenje, bilo ono ekonomsko, političko ili moralno, linearno rješenje životnih problema zbog glasovitih zborskih pjevača iz svih sakristija; život nije linearan i nikada se ne može svesti na segment ocrtan praiskonskim potrebama. (Navigare necesse; in Diuturna, Milano, Alpes, 1930. , p. 233)
(10) Mi nismo niti želimo biti nepokretne mumije čija su lica stalno okrenuta prema istomu horizontu, niti mi želimo ušutkati sami sebe unutar uskoga okruženja razorne zadrtosti, u kojem se formule, kao molitve tobožnje religije, mehanički mrmljaju. Mi smo ljudi, živi ljudi, koji želimo dati svoj doprinos kreiranju povijesti, koliko god on bio skroman. (Audacia; in Diuturna, Milano, Alpes, 1930. , p. ‘)
Mi zadržavamo moralne i tradicijske vrijednosti koje socijalizam zanemaruje ili prezire; ali, iznad svega, fašizam s gnušanjem gleda na sve što implicira samovoljnu hipoteku na tajanstvenu budućnost. (Dopo due anni; in Diuturna, Milano, Alpes, 1930. , p. 242)
Usprkos teorijama o očuvanju ili obnovi, o tradiciji ili napretku koje razlažu i desnica i ljevica, mi se ne držimo očajnički prošlosti kao nade za zadnji spas: ali mi ni ne jurimo navrat-nanos u zavodljive magle budućnosti. (Breve preludio; in Diuturna, Milano, Alpes, 1930. , p. 14)
Negacija, vječna nepokretnost znače prokletstvo. Ja sam u potpunosti za pokretljivost. Ja sam onaj koji maršira (E. Ludwig, Talks with Mussolini, London, Allen and Unwin, 1932. , p. 203)
7. Pojedinac i sloboda u službi fašizma (ili ustaštva, mo. Otporaš.)
Osjećaj o Državi jača u svijesti Talijana, jer oni osjećaju kako je samo Država nezamjenjivi čuvar njihova jedinstva i nezavisnosti; kako samo Država omogućuje kontinuitet njihova podrijetla i povijesti u budućnost. (Message on the VIIth all anniversary, October 25, 1929; in Discorsi del 1929, Milano, Alpes, 1930. , p. 300)
Ako smo za ovih osam godina postigli tako zapanjujući napredak, možete misliti, pretpostavljati i predvidjeti kako će u slijedećih pedeset ili osamdeset godina trend Italije, ove Italije za koju osjećamo da je moćna i puna života, uistinu biti grandiozan. Tomu će biti tako posebice ako potraje jedinstvo među građanima, ako Država nastavi biti jedini arbitar u političkim i socijalnim sporovima, ako sve ostane unutar Države a ništa izvan Države, iz raloga što je nemoguće zamisliti postojanje pojedinca izvan Države osim ako se radi o divljaku čiji je dom u samoći pješčane pustinje. (Speech before the Senate, May 12, 1928; in Discorsi del 1928, Milano, Alpes, 1929. , p. 109)
Fašizam je Državi povratio njezine suverene funkcije potvrdivši njezino apsolutno etičko značenje, protivno samoljublju staleža i kategorija; povratio je Vladi Države, koja je bila umanjivana do razine običnoga instrumenta sabora, dostojanstvo i sada predstavlja osobnost Države i njezinu imperijalnu moć. Spasio je Državnu administraciju od tereta frakcija i stranačkih interesa. (To the council of state, December 22, 1928; in Discorsi Del 1928, Milano, Alpes, 1929. , p. 328)
(12) Neka nitko ne pokušava poreći moralni karakter fašizma. Jer ja bih se sramio govoriti sa ove govornice ako ne bih osjećao kako ja predstavljam moralnu i duhovnu moć Države. Što bi Država bila ukoliko ne bi posjedovala svoj vlastiti duh i svoj vlastiti moral, koji su dali moć zakonima kojima građani besprijekorno poštuju Državu?
Fašistička Država s pravom tvrdi kako posjeduje etički karakter: on je Katolički ali iznad svega fašistički, ustvari on je isključivo i esencijalno fašistički. Katoličanstvo dopunjuje fašizam i mi to otvoreno izjavljujemo, ali neka nitko ne misli kako može obrnuti stvari, pod izlikom metafizike ili filozofije. (To the Chamber of Deputies, May 13, 1929; in Discorsi del 1929, Milano, Alpes, 1930. , p. 182)
Država koja je potpuno svjesna svoje misije i predstavlja narod koji maršira; Država koja nužno preoblikuje narod čak i u njegovu tjelesnu aspektu. Kako bi bila nešto više nego samo administrator, Država se mora oglasiti velikim riječima, objasniti velike ideje i dati ovomu narodu velike zadatke. (Discorsi del 1929, Milano, Alpes, 1930. , p. 183)
(13) Koncept slobode nije apsolutan zato što ništa u životu nije apsolutno. Sloboda nije pravo, sloboda je dužnost. Sloboda nije dar, sloboda se osvaja; sloboda nije jednakost, sloboda je povlastica. Koncept slobode se mijenja tijekom vremena. Postoji sloboda u mirnodopskim vremenima koja nije ista slobodi u vremenima rata. Postoji sloboda u vremenima prosperiteta koja nije ista slobodi dopuštenoj u vremenima siromaštva. (Fifth anniversary of the foundation of the Fasci di Combattimento, March 24, 1924; in La nuova politica dell’Italia, vol. III, Milano, Alpes, 1925. , p. 30)
U našoj Državi pojedinac nije lišen slobode. On zapravo ima veće slobode nego izolirani čovjek zato što ga Država štiti i zato što je on dio Države. Izolirani čovjek je čovjek bez obrane. (E. Ludwig, Talks with Mussolini, London, Allen and Unwin, 1932. , p. 129)
(14) Mi danas možemo govoriti svijetu o kreaciji moćne ujedinjene Države Italije, koja se proteže od Alpa do Sicilije; ova je Država izražena dobro organiziranom, centraliziranom, unitarnom demokracijom unutar koje cirkulira narod. Uistinu, gospodo, pustite narod u tvrđavu Države i narod će ju braniti, ukoliko ga ne pustite narod će ju napasti. (Speech before the Chamber of Deputies, May 26, 1927; in Discorsi del 1927, Milano, Alpes, 1928. , p. 159)
U fašističkomu režimu jedinstvo staleža, političko, socijalno jedinstvo talijanskoga naroda je ostvareno unutar Države i jedino unutar fašističke Države. (Speech before the Chamber of Deputies, December 9, 1928; in Discorsi del 1928, Milano, Alpes, 1929. , p. 333)
8. Koncept korporative fašističke Države (ili ustaške Države, mo. Otporaš.)
(15) Mi smo stvorili ujedinjenu Državu Italiju, sjetite se kako još od Imperija Italija nije bila ujedinjena Država. Ovdje želim svečano potvrditi našu doktrinu Države. Ovdje želim istim entuzijazmom potvrditi formulu koju sam objasnio u milanskoj skali: Sve u Državi, ništa protiv Države, ništa izvan Države. (Speech before the Chamber of Deputies, May 26, 1927; in Discorsi del 1927, Milano, Alpes, 1928, p. 57)
(16) Mi smo, drugim riječima, Država koja kontrolira sve sile koje djeluju u prirodi. Mi kontroliramo političke sile, mi kontroliramo moralne sile, mi kontroliramo ekonomske sile, dakle mi smo potpuno razvijena korporativna Država. Mi predstavljamo novo načelo u svijetu, mi predstavljamo potpunu, kategoričku, definitivnu antitezu svijetu demokracije, plutokracije, masonerije, svijetu koji je još uvijek zadržan fundamentalnim načelima položenim 1789. . (Speech before the new National Directory of the Party, April 7, 1926; in Discorsi del 1926, Milano, Alpes, 1927. , p. 120)
Ministarstvo korporacija nije birokratsko tijelo, niti se želi baviti funkcijama sindikalnih organizacija koje su potrebito nezavisne, pošto one teže organiziranju, selektiranju i poboljšanju članova sindikata. Ministarstvo korporacija je institucija na temelju koje, u središtu i izvan, integralna korporacija postaje ostvarena činjenica, gdje je između interesa i sila ekonomskoga svijeta postignuta ravnoteža. Takov pogled moguć je jedino u sferi Države, zato što samo Država nadmašuje suprostavljene interese grupa i pojedinaca, u pogledu ko-koordiniranja njih u svrhu postizanja viših ciljeva. Postignuće ovih ciljeva je ubrzano činjenicom kako sve ekonomske organizacije, priznate, zaštićene i poduprijete od korporativne Države, postoje u orbiti fašizma; drugim riječima one prihvaćaju koncept fašizma u teoriji i u praksi. (Speech at the opening of the Ministry of Corporations, July 31, 1926; in Discorsi del 1926, Milano, Alpes, 1927. , p. 250)
Mi smo konstituirali korporativnu i fašističku Državu, Državu nacionalnoga društva, Državu koja koncentrira, kontrolira, harmonizira i tempira interese svih slojeva društva, koji su time jednako zaštićeni. Budući da su, tijekom godina demo-liberalnoga režima, radnici gledali sa nepovjerenjem na Državu, radnici su bili uistinu izvan Države i protiv Države, smatrali su Državu svojim neprijateljem svakoga dana i svakoga sata; a sada nema niti jednoga radnika Talijana koji ne traži mjesto u njegovoj korporaciji ili federaciji, koji ne bi htio biti živi atom te velike, ogromne organizacije tj Nacionalne Korporativne Države Fašizma. (On the Fourth Anniversary of the March on Rome, October 28, 1926; in Discorsi del 1926, Milano, Alpes, 1927. , p. 340)
9. Demokracija u službi fašističke doktrine (ili Ustaških Načela, mo. Otporaš.)
(17) Rat je bio revolucionaran, u smislu što je potocima krvi završio sa stoljećem demokracije, stoljećem brojeva, stoljećem većine i kvantiteta. (Da the pane va it Mondo; in Tempi della Rivoluzione Fascista, Milano, Alpes, 1930. , p. 37)
(19) Rasa: to je osjećaj a ne stvarnost; 95% osjećaj. (E. Ludwig, Talks with Mussolini, London, Allen and Unwin, 1932. , p. 75)
10. Koncept Države na fašističkim temeljima (ili Ustaškim Načelima, mo. Otporaš.)
(20) Nacija postoji ukoliko postoji narod. Narod se uzdiže ukoliko je brojan, marljiv i dobro upravljan. Moć je rezultat ovoga trostrukog načela. (To the General Assembly of the Party, March l0, 1929; in Discorsi del 1929, Milano, Alpes, 1930. , p. 24)
Fašizam ne poriče Državu; Fašizam tvrdi kako građansko društvo, nacionalno ili imperijalno ne može biti izraženo nigdje drugdje osim u formi Države (Stab, anti-Slato, Fascismo; in Tempi della Rivoluzione Fascista, Milano, Alpes, 1930. , p. 94)
Za nas je nacija većinom duh a ne samo teritorij. Postoje Države koje posjeduju beskrajni teritorij ali ne ostavljaju traga u povijesti čovječanstva. Niti je to pitanje broja jer su u povijesti postojale male, mikroskopske Države koje su ostavile besmrtne, neprolazne dokumente u povijesti i filozofiji.
Veličina nacije se sastoji od svih ovih vrlina i uvjeta. Nacija je velika kada se moć duha prevede na stvarnost. (Speech at Naples, October 24, 1922; in Discorsi della Rivoluzione, Milano, Alpes, 1928. , p. 103)
Mi želimo ujediniti naciju unutar suverene Države, koja je iznad svakoga i može si priuštiti biti protiv svakoga, pošto ona predstavlja moralni kontinuitet nacije u povijesti. Bez Države nema nacije. Postojala bi samo ljudska nagomilavanja podložna svim dezintegracijama koje im povijest može zadati. (Speech before the National Council of the Fascist Party, August 8, 1924; in La Nuova Politica dell’Italia, vol. III; Milano, Alpes, 1928. , p. 269)
11. Dinamična stvarnost fašizma (ili ustaštva, mo. Otporaš.)
(21) Ja vjerujem da ako narod želi živjeti onda mora razviti volju za moć, u suprotnomu narod vegetira, živi jadno i postaje plijen snažnijih naroda u kojima je ta volja za moći razvijenija do višega stupnja. (Speech to the Senate, May 28, 1926)
Nije neumjesno ilustrirati istinski karakter i dubokoumni značaj fašističkih odredbi. Nisu to samo ceremonije, već je to važan dio obrazovnoga sustava i integralnih priprema talijanskoga čovjeka što fašistička revolucija smatra jednim od temeljnih dužnosti Države: uistinu temeljnih, jer ako Država ne ispuni ovu dužnost ili na bilo koji način prihvati da se o njoj raspravlja, Država se jednostavno odriče svojega prava na postojanje. (Speech before the Chamber of Deputies, May 28, 1928; in Discorsi del 1928, Milano, Alpes, 1929. , p. 68)
(Neka sada Hrvati, i to državotvorni Hrvati, sami prosude dali su milijunske žrtve Hrvata koji su se borili za Hrvatsku Državu prozvani da su fašisti zato što su se borili za Hrvatsku Državu ili zato što su voljeli ili obožavali talijanski fašizam. Otporaš.)
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.