DIONICE “DRINE” I KAKAV TREBA BITI HRVATSKI EMIGRANT, piše Maks Luburić

(Možda je potrebno jedno objašnjenje za današnji hrvatski naraštaj. General Drinjanin je pokrenuo reviju za odgoj hrvatskih častnika, dočastnika i vojnika za ponovno Oslobođenje Hrvatske. Za tu svrhu je pokrenuo akciju prikupljanja novčanih sredstava za kupiti tiskaru koja će biti u službi borbe za Hrvatsku Državu. U tu svrhu general Luburić je pokrenuo akciju u DIONICAMA za kupiti tu tiskaru. Pokojni Stipe Šego iz Chicaga je posudio u to vrijeme osam (8) tisuća američkih dolara da se ta tiskara kupi. Tiskara se je kupila kojoj se je dalo ime   “DRINAPRESS” U SLUŽBI HRVATSKE DRŽAVE. Otporaš.)

“DRINA” – Revija za odgoj i formaciju hrvatskih vojnika, dočastnika i častnika.
Apartado 5024, Madrid – Espana

Uredničtvo i Uprava,
Madrid, 5.9.1964.

general Drinjanin

Br. Ivan Ivanković,
935 Centennial St.
LOS ANGELES, 12., Cal. USA.

Dragi brate !

Prijatelj Nikola Vasilj poslao nam je Vaš ćek na 20 dol., vjerojatno za kupljenje dionica DRINE. Njemu smo poslali potvrdu iz dva razloga: jer je on poslao novce i valja mu obračunati, a drugo jer mi nije poslao Vašu adresu. Mi imamo ovu, koju su nam poslali prije, i ne znam jeli sigurna. Zato Vam šaljem kopiju preko br. Nikole, a ako adresa nije dobra, bojim se, da će se vratiti, osim da poduzmete korake, Vi ili Nikola na ovoj adresi. Ako je dobra, potvrdite, da se pošta ne gubi.

Mene osobno jako veseli da imamo od vas bilo kakve vijesti. Previše sam o Vama čuo od Vašega prijatelja i suradnika Pave Gagre, a moga starog vojnika i suradnika. On je u Australiji. (Prilažem poveznicu pisma kojeg je Pavo Gagro pisao Maksu Luburiću 28 svibnja 1954. Mo. Otporaš.) https://otporas.com/pismo-pave-gagre-generalu-drinaninu-28-svibnja-1954/

Znam mnogo toga o Vama od prije, a i iz novog života. Možda bi Vas se moglo staviti u emigraciji kao dobar primjer, kakav treba biti emigrant. Znam šta ste sve predeverali, radili, učili i stigli gore. To je tip izdržljivog Ere koji na ledjima zemlju nosi, pa da rodi vatra živa od žilavke! (Ovdje treba za današnju mladost objasniti šta je general s ovim htio reći. U stara vremena ljudi su svoju lozu sadili u brdima koja su izložena suncu. Preko zime, kada je vrlo kišovito, kada kiša pada, voda bi često puta znala odnijeti zemlju s višeg na niže, tako da bi lozove žile oskudjevale zemljom. Tada bi ljudi u kantama, vrećama i sanducima na leđima donosili zemlju i zasipali lozu tako da pokriju zemljom lozove žile. Ta loza tako dobro vino daje kojega se je prozvalo ŽILAVKA. Mo. Otporaš.) I k tome imate vremena za raditi za domovinu.

Znam da ste politički prijatelj Dra. Jelića. To mene ne smeta. Mi smo načelno stali na stanovište da svaki Hrvat može pripadati stranci kojoj hoće, ali da kao Hrvat i vojnik mora pripadati svojim oružanim snagama. Vi ste to bili, jeste i opet ćete biti. Nastojte uz sve druge študirati i vojničku znanost i umjetnost.

Iz naših zastavnika treba praviti buduće generale i pukovnike, jer ćemo tako imati garanciju, da će iz starog korijena klicati nova snaga u službi starih i vječnih, ali vječno mladih, ideala. Ako smo se sporazumili, onda na rad. I u tu svrhu, povežite se sa prijateljima. Možda sazrijeva misao, da se sastanete sa prijateljima i da u Kaliforniji stvorimo KULU HRVATSTVA iz koje ćete se onda zaliećati i vraćati se, sredjivati se, poboljšavati znanje, čekati priliku, i vraćati se u borbu, uvijek, sto i tisuću puta iznova, dok se Hrvatska ne oslobodi. Sve je drugo sporedno kao imena, ljudi, ideologije i kalendar. Revolucionarac mora biti u prvom redu stalan, sredjen, ozbiljan, dosljedan i uzor svima. Pavo je jedan od tih. Drago bih mi bilo kada bi nam napisali o svojim uspomenama nešta, jer znam da imate dosta. Pavo i drugi su mi poslali.

Javite se. Dotle uz naš vojnički pozdrav, odani Vam

general Drinjanin.

Napomena:
Čitajući i prepisujući PISMA MAKSA LUBURIĆA, jedno po jedno, mnogo toga sam shvatio i saznao što prije nisam znao, razumio mnoge zamršene stvari i događaje; pa sam često puta mislio: TEŠKO ĆE BITI DOSLOVNO PREVESTI NA BILO KOJI JEZIK PISMA MAKSA LUBURIĆA. Zašto. Jednostavno zato što se je često služio starim hrvatskim izrekama, koje će često puta biti teško u doslovnom smislu prevesti. Probao sam neke riječi, pa nije bilo lako. Na primjer, jer sam i to negdje našao. Čovjek svojoj ženi govori: NEKA MENE TEBI, te onda izvrće i nadodaje:   NEKA TEBI MENE, što je svakako da naglasak uvijek ide na muža. Oni koji govore strane jezike, neka probaju tu hrvatsku izreku prevesti u doslovnom smislu na taj strani jezik. Ja sam preveo na francuski i engleski i nisam uspio doslovno prevesti, jer je nemoguće smisao izreke 100% prevesti. Mile Boban, Otporaš.