DIO POVIJESTI HRVATSKOG NARODNOG OTPORA, HNO I HRVATSKE DEMOKRATSKE ZAJEDNICE, HDZ

Bog! dragi moj prijatelju I. J.

Drago mi je da si mi se javio. Još mi je draže di si – kako kažeš – saznao istinu. Vidim po reakciji pisma da si ljut, pa moglo bi se reći da bi tu moglo biti i više razloga za tvoju ljutnju.

Prvo, istina je da si ti bio tajnik i da je Marin bio Pročelnik. Također je istina da u ta “blažena” vremena kod nas u Otporu nije ništa funcioniralo. To ti znaš najbolje.

Drugo, poznato ti je da se je Otpor razvodnio skoro do “NULE” između HDP, Lista (Markus-Arapović) i HDZ. Sušilović otišao na jednu stranu, HDP, a Marin na drugu HDZ, ti Ivo, istini za volju ne znam kojoj si se strani priključio. Mislim da si ostao po strani kao i mnogi drugi, što je u ta “blažena vremena bilo najbolje.

Treće, u tom natezanju, zatezanju i vrzlami časopis Otpor je presto izlaziti. Članarine se nisu plaćale. Sastanci se nisu sazivali. Sva nekadašnja aktivnost mnogih članova organizacije Otpora je prešla ili u HDP ili u HDZ.

Četvrto, ja sam živio u Texasu. Iako su me neki zaobilazili i sabotirali, bez mene ili u moje ime sjednicu ili sjednice sazivali, neke ili sve zaključke donosili  bez mene, pa čak i protiv mene, itd., ali ipak je  bilo i drugih koji su mi se javljali i tražili razjašnjenja o nehajnosti i rasulu organizacije Otpor.

Peto, dragi moj Ivo tebi je to vrlo dobro poznato a i poznato ti je da je to bilo tako. Nigdje “bivših” ni Otporaša a još manje Odporaša. Svak se sobom zabavio. Svak našao svoje društvo, ili se je u razočaranju povukao i prepustio brigu i brige drugome.

Šesto, meni je, sada pok. Pero čule iz Australije napisao pismo – kojieg bi za našu hrvatsku otporašku iseljeničku povijest bilo dobro javno objaviti – u kojem me je optužio kao “beogradskog” Hrvata i da sam prodao i rasprodao Otpor i u znatiželji me pitao koliko me je Udba za to platila.

Sedmo, Hrvatska Demokratska Zajednica, HDZ se razgranala po Ameriki i Canadi. Aktivni i državotvorni Hrvati Canade i Amerike pozdravljaju novi iz domovine državotvorni duh u povezivanju domovinske i iseljene Hrvatske. Iako sam bio daleko i predaleko od hrvatskih crkava, zabava, skupova, ipak sam pratio zbivanja i dobivao vijesti sa drugih strana da je nastupilo novo vrijeme, novo gibanje, ljudi traže solucija, ljudi hoće nesmetano i slobodno putovati kući, Slovenija se miče, Milošević Srbiju na noge digao, Berlinski zid pao, rumunjski diktator Ćaućeško je smaknut na Božić 1989., drugim riječima preporod zauzeo Europu a naša Hrvatska još šuti. Tako je to tada izgledalo.

Osmo, zaljuljano hrvatsko domovinsko i emigrantsko državotvorstvo saziva Prvu Konvenciju HDZ- a u Clevelandu za subotu 20 i nedjelju 21 siječnja 1990. Ja sam došao u petak večer i bio sam gost, sada pok. Mladena Dedića, aktivnog člana Otpora. Oduševljenje koje sam vidio u petak večer na zajedničkoj večeri svih nazočnih Hrvata Amerike i Canade koji su došli na Konvenciju, je bilo vrlo živo i vrlo veliko. Bilo je nemoguće i bila bi nacionalna izdaja i kriminal suprostaviti se tome oduševljenju. (Iz Anđeoskih visina naš Maks Luburić je to gledao i trljao od veselja svoje ruke, jer se je obistinila njegova tvrdnja: bez mene ili sa mnom, kola Odpora su pokrenuta za oslobođenje i ponovnu obnovu Druge Hrvatske Države.  “PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA”, Istarska Drina br. 3/4 st. 18-21., je uistino ovu večer došla do svojeg potupnog hrvatsko općeg izražaja.)

Deveto, koliko se još sjećam tu je na večeri bio Marin Sopta i mislim Marko Nosić iz Toronta, Vlado Glavaš iz Chicaga i još dvojica/trojica čijih imena se više ne sjećam. Sjedili smo stol do stola kako bi mogli zgodnije razgovarati. Najviše smo razgovarali o sudbni naše organizacije Otpor. Na koncu je pala ideja da se sastanemo tu večer ili u subotu večer u kući Mladena Dedića. Marin je rekao da on ne može doći, a ko’ oće ići neka iđe. Vlado Glavaš je isto tako nešto rekao, da ne može doći. Sve u sveme nas nekoliko smo se sastali – mislim – u subotu večer u kući Mladena Dedića. Razgovaralao se i raspravljalo cijelu noć. Na koncu je odluka pala da ja kao Pročelnik ili kao bivši Pročelnik HNO  jednostavno kažem dru. Tuđmanu da mi prestajemo postojati, jer je naša MISIJA, tj. MISIJA Maksa Luburića završena.

Deseto, na banquettu HDZ u dvorani Kardinal Stepinac u Clevelandu u nedjelju večer 20 siječnja 1990. godine, ja Mile Boban, bivši Pročelnik Svjetskog Hrvatskog Narodnog Otpora sam na bini, pred svim nazočnim veselim i razdraganim Hrvaticama i Hrvatima prišao k dru. Tuđmanu i rekao slijedeće: Gospodine predsjedniče šta vi mislite o generalu Maksu Luburiću? Dok sam ga ovo pitao, držali smo se za ruke,  u znaku pozdrava, a on odgovara: Mi smo oba hrvatski generali

Kada je publika ovo čula, dvorana od skoro tisuću nazočnih se je tresla od hrvatskog usihćenja i oduševljenja. Kada se je publika stišala a mi još uvijek držimo naše desnice ruke u znaku pozdrava, ja sam dru. Tuđmanu rekao: Gospodine predsjedniče kao pročelnik HNO od dana naša organizacije prestaje jer je njezina MISIJA završila. Nadam se da nam neće te nikada dozvoliti da ponovno oživimo našu organizaciju HNO. Odgovr je bio. Nikada vam ja to neću dozvoliti. Sada smo svi jedno i borimo se zajedno za istu stvar.

Eto, dragi moj brate i prijatelju Ivo Joliću, ja ti odgovrih pa ti sam zaključi šta se je a šta nije moglo napraviti u ono doba i ono vrijeme naš lude anarhije. Nezaboravi Ivo, da se sve radilo u odrazu vremena. Svi mi drugačije vidimo sve i mnoge stvari kasnije, pa tako i ja. Gledajući iz današnjeg ugla, poslije više od 26 godina, meni bi bilo bolje da sam lijepo ostako kod kuće, s mojom obitelji, živio za sebe i poslije mene potop, nego što sam o mojem vlastitom trošku, a istini za volju, tada sam bio i novčenoj krizi, posudio sam tisuću dollara od mojeg prijatelja Amerikanca Joe Fostera https://otporas.com/dva-stara-i-vjerna-prijatelja-mile-boban-i-joe-foster-two-old-and-faithful-friends-mile-boban-and-joe-foster/ kako bih mogao biti dio tog hrvatskog oduševljenja. I to mi nikada neće biti žao. Vršio sam moju hrvatsku i rodoljubnu dužnost najbolje kako sam znao. A ti, dragi moj Ivo, kad ti srce rekne da vjruješ starom prijatelju Otporašu, javi mi se.

Tebe, suprugu ti Mariju i sve tvoje najiskrenije pozdravljam sa željom da naši putevi se nisu razišli, nego da ćemo i dalje nastaviti kao što smo i do sada.

Bog! i veliki pozdrav, dragi moj ivo od mene i Annie.

xxxxxxxxx

Poštovani i dragi OTPORAŠU !                                                   18.06.2016.

Iz tvog pisma SAZNAJEM KAKO STE BILI NEISKRENI PRIJATELJI MENI OSOBNO u ta ” vunena ” vremena ! No ja nikada  nisam patio  za SLAVOM niti za nekom časti ,ali mi je drago da sam saznao istinu !
Naime ja sam bio TAJNIK OTPORA ZA SVIJET,a ako me pamet ne vara Marin Sopta je bio
izabran za PREDSJEDNIKA  HNO za svijet!
Ja sam sazvao sjednicu članova UO  HNO u Torontu,kojoj je prisustvovalo mislim 6 ili 7 članova UO sa područja USA I Kanade,gdje smo zaključili I M. Sopti dali do znanja  da NEĆEMO RASPUSTITI HNO,nego čekati dolazeća vremena I događaje !
IZ VIŠE RAZLOGA  .!
Jedan od razloga je da Ga MI mlađa geeracija otporaša NISMO NI UTEMELJILI  pa ga
nemamo pravo ni RASPUSTITI !!!
Drugi razlog je da se mi NISMO SMJELI PREDATI JEDNOM JUGO GENERALU koji nam nije bio otvoren niti ODAN !
Treći važan razlog je bio da su postojali STARI I NAJSTSRIJI ČLANOVI HNO koji NISU VJEROVALI NIKOME IZ REDOVA JUGO-HRVATSKIH KADROVA jer su se uvjerili da im nikada  nije bilo stalo do hrvatske  HRVATSKE,NEGO DO JUGOSLAVIJE, kako danas znamo ONI SU STVARALI ORJUNAŠKU HRVATSKU KOJU I DANAS DRŽE U VLASTI.
Tuđman  je bio tipičan komunistički APARATČIK koji je bio UVRIJEĐEN od svojih DRUGOVA ( gen Jefto Šašić,Bakarić,i Bravar ) ,koji je PROGLEDAO OD KOMUNISTIČKOG SLJEPILA  I ponudio PROMJENE  sa FIGOM U DŽEPU !!!
Kako ti pišeš TI I  NEKI LJUDI IZ AUSTRALIJE STE “ODLUČILI” DA SE RASPUSTI HNO,danas ti je nadam se jasno da ste SE POKLONILI  JUGO UDBI,a pokojni Max bi vas stavio uz ZID,jer niste ništa ama baš NIŠTA DOBILI OD GENERALISIMUSA TUĐMANA nego je pokupio iz EMIGRACIJE odane AGENTE I dao I’m fotelje,a od Marina je napravljen KLAUN !
To sam ja tu neiskrenost osjećao još u ona vremena,jer su nažalost ” hercegovci ” bili jalni ili zlobni na sve druge članove koji nisu bili iz njihovih krajeva,A NAŽALOST VEĆINA SU BILI NEPISMENI ALI DOBRI NACIONALISTI I ZATO JE SVE PROPALO ŠTO SU TAKOVI VODSILI U EMIGRACIJI!!
Evo toliko za tebe samo da vidiš da si GRUBO GRIJEŠIO ,iako si opsjednut povijesti lidera
HNO. slavnog Vjekoslava Max luburića !!
Ivo Jolić