DIJALOG PREKO PISAMA DR. MARIN SOPTE I MILE BOBAN, OTPORAŠA

 Ponedjeljak 25 veljače 2019.

 Bog! dragi moj veliki i nikad zaboravljeni prijatelju Marin Sopta,

 Drago mi je da si mi se javio. Ja znam da si ti i previše zauzet, ne toliko svojim   osobnim   poslovima i potrebama koliko poslovima i potrebama za našu Hrvatsku. Eh,   dragi moj Marin nisi ti sam koji si se zaljubio u našu Hrvatsku, koja danas nije ona i onakova za kakvu smo se mi borili, ali je ipak naša, kakova je takova je! Nikada neću zaboraviti telefonski razgovor s našim nikad zaboravljenim i uvijek dragim Rankom Primorcem, kada mi je u telefonskom razgovoru rekao – možda par tjedana prije svoje prerane smrti – moj dragi junače, tako je on mene zvao, Mile Boban ovo nije naša Hrvatska, ovo je njihova Hrvatska…Njihova ti znaš sada čija. Pa uzevši ovo u obzir, onda se tvoje pismo može vrlo lako razumijeti na kolike probleme nailaziš i s kojim problemima se uvijek boriš, i to sve da dokažeš istinu onima kojima istina smeta i koji ne žele za istinu znati niti za nju čuti.

Ti znaš dragi moj Marine kroz koje probleme i poteškoće smo mi OTPORAŠI prolazili u emigraciji, koje su nas struje napadale, od kojih smo se morali braniti i zašto smo se morali braniti, a to sve od onih “trećejugoslavena” koji su potpisali izjavu sa pedesetoricom drugih za demokratizaciju Jugoslavije, među kojima su bili i Kušan, Vidović, Salaj, Meštrović i drugi. Njima se je više vjerovalo nego nama, i zato ja o tome uvijek i sustavno pišem, jer se drugi boje ili neće ili ih uopće to više ne briga, drugim riječima prešli su na liniju lakšeg otpora s onom: Brigo moja pređi na drugoga. Prilažem ti link iz kojeg možeš mnoge zanimljivosti saznati o kojima poše Zvonimir Hodak.

Da, moj dragi Marin to ti je tako bilo, to ti znaš a i ja to znam i o tome pišem, tj. kako mi OTPORAŠI nismo smetali dru. Franji Tuđmanu kada je on uvidio da treba stvarati Hrvatsku Državu s idejama Maksa Luburića o pomirenju svih Hrvata, sinova i bivših Ustaša i sinova bivših partizana: Svi u jedan rov u borbi za Hrvatsku Državu.

Dragi moj prijatelju Marin ti si bio tu, skupa sa menom i mnogim drugim istaknutim Hrvatima hrvatske političke emigracije na Prvoj Konvenciji HDZ u Clevelandu 20 i 21 siječnja 1990. godine. Prilažem ti link sa slikom s te Prve Konvencije HDZ u Clevelandu. Ta slika predstavlja veliku povijestnu važnost i još veću povijestnu povezanost prvog predsjednika RH dra. Franje Tuđmana sa državotvornim Hrvatima hrvatske političke emigracije, ponajviše sa člavonima organizacije Hrvatski Narodni Otpora, HNO. https://otporas.com/slika-sa-prve-konvencije-hdz-odrzane-u-gradu-clevelandu-20-i-21-sijecnja-1990/

To su ti Hrvati na ovoj sliki koji su pomogli dru. Tuđmanu Obnoviti Hrvatsku Državu i koji nisu smetali dru. Franji Tuđmanu iako je on vrlo dobro znao tko je Mile Boban, tko je Marin Sopta, tko je Gojko Šušak, tko je Vlado Glavaš i drugi. Danas, kao iz nekog prkosa ili zavisti elitna pera današnje Hrvatske ne žele o tom govoriti niti pisati, jer oni nisu bili u tim početcima kada su se koplja lomila protiv Jugoslavije “trećejugoslavena” i kada su se Hrvati svrstavali u borbene redove na čelu prvog predsjednika dra. Franje Tuđmana a sa geslom Maksa Luburića “PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA” koja je izišla u Istarskoj Drini 1964., st.18-21.https://otporas.com/poruka-izmirenja-ustasa-i-hrvatskih-partizana-drina-br-3-4-1964-st-19-21/

Dragi moj prijatelju Marin oprosti na dužini pisma. Ti znaš da je meni uvijek drago s tobom razvijati našu hrvatsku polemiku. Sjećaš li se jednog pisma kojeg sam ti pisao prije 35 godina kako bi smirili duhove u našoj organizaciji. Za podsjetiti prilažem link pisma.

Zato, ako ti se ukaže potreba u tvojim budućim razglabanjima s tvojim sugovornicima o hrvatskoj političkoj emigraciji, slobodan si i ovo moje pismo tebi njima pročitati, tako da vide da nije sve onako kako oni iz svojeg ugla gledaju. Ako hrvatska elitna pera danas misle pisati istinu o povezanosti iseljenih Hrvata sa domovinskim Hrvatima, za cijelo oni se trebaju koristiti i podatcima nas iz emigracije. Usput, ako ti Marine misliš a tebi neće smetati i uz tvoju privolu, ja bih rado ovo pismo stavio na stranicu otporas.com. To mi javi.

Sada malo o mojem ZDravlju. Za sada se ja osjećam vrlo dobro, čelično, da bi me ti potpuno razumio ja se osjećam Ustaški. Iđem u Houston na pregled 26 travnja. Nadam se da će rezultati pokazati sve najbolje. Svako dva mjeseca ću imati preglede da se nebi taj vrag, zloćudni rak Sarkoma https://otporas.com/mile-boban-otporas-u-borbi-protiv-zlocudnog-raka-myxofibrosarcoma/

opet povratio. Zatim mislim sprovesti moj 80eseti rođendan u mojoj kući gdje sam se rodio u Bobanovoj Dragi u subotu 24 kolovoza 2019. Nadam se da ćeš imati vremena doći mi uzveličati taj dan i da se ponovno vidimo, proljudikamo i hrvatski porazgovaramo. Slogan tog mojeg slavlja je: SVI PUTEVI VODE U BOBANOVU DRAGU 24 kolovoza 2019.

Tebi dragi moj voljeni Marin tvoj prijatelj Mile Boban želi sve najbolje, kako tebi tako i tvojoj obitelji, a tvojoj kćeri želim sve najbolje i najsretnije prigodon nadolazećeg vjenčanja. Neka ju dragi naš Bog Blagoslovi sa svim blagoslovima koji će joj kroz život trebati. Mnogo ju poZDravi u moje ime i ime svih Bobana moje obitelji iz Amerike.

Bog! Tvoj Mile Boban, Otporaš.