Dialog za i protiv “Nezavisne Države Hrvatkse” na portalu “Slobodni net”, dostavio Mijo Potkrajac 14.12.2022

 Originalni autor citata je Alan_SP 

Recimo, prva stvar koju osobno vidim jeste potenciranje mi-oni situacije, kao da partizani i antifašisti nikako nisu bili Hrvati.

Osobno to ne vidim tako, iako jeste činjenica da je mnogo više partizana bilo među pripadnicima “drugih” nacionalnosti, upravo iz razloga koje Otporaš navodi u postu iznad.

 Originalni autor citata je Alan_SP 

Dakle, da li su partizani bili nesto posebno nasilni prema Hrvatima kao naciji? Odgovor, opet po mojem osobnom misljenju, ne bas.

Bojim se da osobno mišljenje ovdje mora ustupiti mjesto činjenicama koje govore drugačije.

 Originalni autor citata je Alan_SP 

Cim imas neprijatelje, moras se s njima obracunati na neki nacin i taj obracun je uvijek na ovaj ili onaj nacin primjena sile.
……

Kao sto sam rekao, ne podrzavam nasilje, ne odobravam ga, ali mogu shvatiti svijet u kojem postoji nasilje i mogu shvatiti da kada tebi netko radi o glavi, da cesto moras sebe obraniti bas na nacin da ubijes toga nekoga. Tu bih cak isao i u to da bih recimo i osobno, da bih obranio svoje voljene osobe (recimo, zenu i djecu, sto je u ratu bila vise nego konkretna situacija i tako cesto videna) lako moguce bio doveden u situaciju da nekoga i ubijem, tko ih zeli ubiti.

Meni se nekako čini da ti stalno imaš opravdanje za komunističke zločine jer su oni navodno imali “dobru namjeru” pa se njih treba shvatiti – na taj način skačeš sebi u usta jer par rečenica iznad kažeš kako je svaki zločin isti, bez obzira tko ga počinio. Osim kad su ga činili partizani jer su oni branili svoj “idealni sustav”.

No, bojim se da dobre namjere ne znače baš ništa jer svi znamo da je put do pakla popločen upravo njima.

Nadalje, svaka ideologija je u konačnici štetna jer čovjeka ograničava u ispunjavanju svog punog ljudskog potencijala.
Zašto su tzv. primitivni ljudi živjeli sasvim dobro – pogledaj izolirana plemena u Amazoni. Imaju li oni političke stranke, ideologije? NE. Jer im ne trebaju.
A sve počinje s onom proverbijalnom praznom bocom Coca-cole iz filma Bogovi su pali na tjeme.

 Originalni autor citata je Alan_SP 

Partizani, kao uostalom i NDH koju Otporas podrzava i idealizira, a bila je sve samo ne Nezavisna (meni je uvijek draga Otporasova obrana zasto je Pavelic izdao Hrvatsku i predao cca 1/3 Hrvatskog teritorija Talijanima, naime, kaze otporas, morali su to uraditi, takvi su bili medunarodni dogovori, zakoni, sto sve ne. Pri tome ignorira da bas ti zlocinci partizani, ogrezli u bezakonje ni 5 ni 6, te ignoriraju te “dogovore, zakone” i vracaju Hrvatski teritorij u sklop Hrvatske i sada sam ja recimo na Visu u Hrvatskoj, a ne u “susjednoj i bratskoj Italiji”) imaju svoje neprijatelje.

Zaboravljaš da je na isti način Tito prodao hrvate britancima, da je prodao Jugoslaviju stranom kapitalu a posljedice jasnije vidimo tek danas.
Ne misliš valjda da smo 45 godina živjeli od vlastitih sredstava – jedna relativno mala, izolirana zemlja, poharana do temelja, razjedinjena i osiromašena od rata …? Ono od čega smo tada živjeli danas dolazi na naplatu!

 Originalni autor citata je Alan_SP 

Partizani ubijaju ustase jer ustase ubijaju partizane.

Ne moze biti jednostavnije od toga. Rat je, meci fijucu oko glave i tada nije trenutak za odvise filozofiranja. Ustase su ti koji progone, muce, zatvaraju u logore, opcenito rade zlocine. Jednostavno receno, oni prvi pocinju. Partizani se svete. Bleiburg jeste zlocin, ali je zapravo osveta za ono sto su ustase radili.

Ovo gore nije opravdanje Bleiburga, vec jednostavno skretanje paznje na elementarne zakone fizike koji se i ovdje mogu primjetiti: Akcije dovode do reakcije. Ustase su ubijale.

To nikako nije bilo ograniceno samo na Hrvate. Srbi su prolazili istu situaciju. Sam Duh, koji voli velicati cetnistvo, spominje kako su u Beogradu bile cistke “inteligencije” kada su partizani dosli i kako su bila vrsena masovna pogubljenja. O toj epizodi i sto je ta epizoda zapravo znacila (naime, tada se tvrdilo kako Hrvati nisu bili antifasisti i partizani, kako nije bilo Hrvata medu antifasistima, vec samo Srbi, pa sam im skrenuo paznju da to onda eksplicitno znaci da su Srbi ubijali Srbi, ali je to vec i tako napisano na toj drugoj temi) mozemo raspravljati, ali mislim da ona jasno govori da obracuna s neprijateljima uvijek ima.

Partizani su imali neprijatelje i s njima su se obracunavali. Pri tome ne mislim da su se posebno zestoko obracunavali s Hrvatima samo zato sto su bili Hrvati. Uostalom, Tudam je fantasticno prosao iz perspektive toga da je ipak bio Hrvat. Pa i Tito je, kada smo vec kod toga, navodno bio Hrvat (da sada ne idemo u rasprave tko je tocno bio Tito, nazivno je bio Hrvat, djecak sa Sutle, to je bio osnov folklora u ta vremena).

Sve u svemu, moj osnovni zakljucak jeste da je bilo zlocina nad Hrvatima od strane partizana, ali da oni nisu bili nesto ekstra mega posebno. I svakako da su stradali i mnogi koji su bili zaista nevini po svim stavkama, ali i oni koji NISU bili nevini.

Nažalost, ti i dalje ne želiš vidjeti istinu i širu sliku. Jer, jedno je ubijanje tijekom rata (iako nikako nije opravdano – naravno) a drugo je nakon rata, dakle kad je sklopljen mir i kada više ne vrijede pravila ratnog djelovanja, trpati ljude (civile!) u logore, provoditi masovna streljanja i pokolje i sve to ispod žita i nakon toga još 45 godina lagati o tome i proganjati ljude koji su na tu činjenicu željeli ukazati javnosti. Žao mi je što to ne uviđaš.

 Originalni autor citata je Alan_SP 

2. Otporas mozda tebi izgleda prilicno nevino po pitanju zagovaranja zlocina, ali on velica ustastvo, logore i ubojstva, tj. pravda ih. Mozemo reci i da je mnogo njegovih postova, cisto zato sto je njihovo postojanje ilegalno i kaznjivo zakonom obrisano, te je maknuto od ociju javnosti.

Ne želim se konfrontirati i s ovim upisom ću stati, ali nije li to isto što upravo ti radiš u obrani partizanskih, komunističkih posljeratnih zločina?

U moderiranje ne želim ulaziti – no očigledno stvari nisu baš tako jednoznačne i svatko tu ima svoje mišljenje i stavove, dakako. Ipak – treba pokušati zadržati objektivnost.

 Originalni autor citata je Alan_SP 

Otporas mozda tebi izgleda prilicno nevino po pitanju zagovaranja zlocina, ali on velica ustastvo, logore i ubojstva, tj. pravda ih.

Ne činiš li ti isto kad su u pitanju partizansko-komunistički zločini?

Uporno ‘smanjuješ ribu’ i tvrdiš kako su partizani ubijali jer su ustaše ubijale i da je zločina bilo (naravno, jer se to ne može poreći) ali da su i oni zasigurno bili opravdani, čak i poslije rata – jer su čak i ti civili koji su ubijeni nešto zgriješili??? Npr. moja mama koja je nakon rata završila u logoru u Prečkom s 13 godina gdje su je maltretirali i silovali partizančine … ona je bila veliki ratni zločinac. Ona i njezina samohrana mati, knjigovotkinja. Samo zato što im je ime i prezime bilo strano. Hoćeš znati tko ih je spasio? Srbin. Eto, tako hrvat voli hrvata.

Mom djedu su komunisti uzeli sve za što je čitav život radio i krvario – imao je malu gostionicu kraj Drave, koju je sa svojom obitelji uz težak rad stvarao i digao na noge. Čovjek se od muke prvo propio a onda objesio. Niti je bio politički aktivan niti ga je politika uopće zanimala. I nije bio ni židov ni nijemac nego nažalost … hrvat. A njih je trebalo maksimalno potamaniti.

A da ne govorim o tome da su komunisti i židovima uzeli sve, a javno su naciste optuživali za istu stvar. Koliko licemjerja! Pitaj židove od koga su bježali poslije rata. Od ustaša? Ne, nego od partizana! To će ti svi potvrditi.
I onda kad malo proučiš stvari pa vidiš tko je i kako i zbog čega kreirao komunističku ideologiju, bude ti sve jasno.

Ne, nema niti jedan jedini opravdani razlog za bilo što učinjeno od strane partizana i komunista. Osim taj da su svi … “isti”. Jer, oni su svoje zločine protegli četrdesetak godina po svršetku rata.

Pogledaj si Grlićev film “Samo jednom se ljubi” iz osamdesetih … temeljen je na istinitim zapisima. Odlično (iako još uvijek dosta blago) prikazuje skrivane istine!

Na kraju, ne mogu a da ne prokomentiram ovo (iskreno, prošla me jeza kad sam pročitala):

 Originalni autor citata je Alan_SP 

Bleiburg jeste zlocin, ali je zapravo osveta za ono sto su ustase radili.

   Pobiti 30.000 civila koji nikome nisu prijetnja i kojima je obećan miran prolaz, po sklapanju mira, tj. završetku rata je ok???? Lagana retribucija za ratna zbivanja?

Ovakvo naivno sagledavanje i tumačenje stvari je doista problematično. 
Srećom, priča o Bleiburgu je objavljena i dostupna javnosti – zanimljivo je pročitati da se shvati čitav ‘scope’ tog jezivog događaja koji je bio daleko od obične osvete.

S druge strane – postoji javno objavljena evidencija ustaških zločina (za trajanja rata) pa svatko može pogledati i informirati se o njihovim okolnostima, o čemu se radilo i kako.

Ovime, naravno, ne želim reći da u partizanima nije bilo dobrih i poštenih ljudi koji su bili čisti idealisti i imali najbolje namjere – no, takvih ima dakako u svim sustavima i ideologijama. Upravo su ti pošteni nakon rata i kasnije jako trpili jer su uvidjeli koliko su njihovi ideali izdani i kako je sve otišlo u pogrešnom smjeru. Samoubojstava je tada u partizanskim redovima bilo izuzetno mnogo i često – no, i o tome se nije smjelo govoriti sve donegdje sredine i kraja osamdesetih, možda upravo potaknuto ranije spomenutim filmom Rajka Grlića.

Upravo iz tih razloga je masa ratnih komunista-hrvata nakon rata promijenila uvjerenje jer su vidjeli što se događa s hrvatskom i što se radi hrvatima jer su tome svjedočili iz prve ruke. Što misliš zbog čega se dogodilo hrvatsko proljeće? Da li su svi ti ljudi bili ustaše jer su pružili otpor izrabljivanju i nepravdi prema hrvatskom narodu? Pa tko bi se bunio da je stvarno bilo tako bajno kako se prikazivalo? Mogli su šutjeti i ulagivati se velikosrpskom lobiju, pa su ipak odlučili svoje vratove staviti na panj za boljitak.

Hoćemo li malo o komunističkim zločinima u Rusiji i milijunima žrtava komunizma? Pa Hitler je bio nevino siroče napram jednog Staljina. Ukupan broj žrtava drugog svj. rata procjenjuje se na 50-60 mil. (od čega se Hitleru i njegovom režimu pripisuje 20 mil.), a 1989 ruski povjesničar Kozlov daje brojku od 40 milijuna!!! žrtava komunističkog režima u Rusiji (dakle u mirnodopsko vrijeme!), ubijenih u Gulazima i tokom političkih progona diktatorske vlasti te od posljedica i zabluda ekonomske politike. Mao Ce Tung je odgovoran za smrt 50 milijuna ljudi i apsolutni je pobjednik na ovoj ljestvici. Titu se pripisuje krivnja za smrt oko milijun ljudi. Pa daj mi molim te sad zbroji sve te žrtve komunističkih režima i reci da li je ikad itko u povijesti nadmašio ove brojke – i to besramno ‘u po bijela dana’, mirnodopsko vrijeme, pred očima čitavog svijeta … strašno!

Kako ne navijam niti za jednu stranu i kako me niti jedna ideologija ne privlači jer svaku smatram ograničenjem za razvoj ljudskog potencijala – tako je ovaj osvrt samo pokušaj da se malo objektivnije sagleda stvarnost, ništa drugo.

 Originalni autor citata je Leilani 

Ovime, naravno, ne želim reći da u partizanima nije bilo dobrih i poštenih ljudi koji su bili čisti idealisti i imali najbolje namjere – no, takvih ima dakako u svim sustavima i ideologijama. Upravo su ti pošteni nakon rata i kasnije jako trpili jer su uvidjeli koliko su njihovi ideali izdani i kako je sve otišlo u pogrešnom smjeru. Samoubojstava je tada u partizanskim redovima bilo izuzetno mnogo i često – no, i o tome se nije smjelo govoriti sve donegdje sredine i kraja osamdesetih, možda upravo potaknuto ranije spomenutim filmom Rajka Grlića.

Kako ne navijam niti za jednu stranu i kako me niti jedna ideologija ne privlači jer svaku smatram ograničenjem za razvoj ljudskog potencijala – tako je ovaj osvrt samo pokušaj da se malo objektivnije sagleda stvarnost, ništa drugo.

Poštovana kolegice Leilani teško je biti urednik ili arbitrator bilo kojih javnih sredstava a istinu pisati i istinu zagovarati. Još je teže biti arbiter elegantiarum, tj. propisivač nečijih ukusa, nečijih metoda, nečije uljudnosti i sl. i na tome ocijene davati. Istini za volju ti se se izdigla u ovih par tvojih komentara kao jedan trubač i zagovarač istine, a istina je samo jedna: On a nije ni ustaška ni partizanska. Istina je neutralna i univerzalna, kao i vjera.

Prilažem ovdje jedan mali dialog između mene i Flekice (koristničko ime) kada smo komentirali na portalu Dalje.com 2012. godine “ustaško/partizanske” probleme. On je unuk partizana a ja sam sin vojnika HOS-a rata NDH. Prepucavali smo se kroz komentare mjesecima do tolike mjere da ja nisam uspio njega razuvijeriti u njegovim razmišljanjima protiv Ustaša i protiv Poglavnika, koji su, kako on kaže i kako tvrdi naš kolega Alan, prodali Talijanima Dalmaciju a da za tu prodaju nikada nisu dobili novac niti u čeku niti u gotovini, niti je on mene uvijerio da je to istina da su Poglavnik i Ustaše prodali hrvatsku Dalmaciju Mussoliniju, Talijanima. Ali smo kroz ovaj zajednički dialog naši zajednički razgovor za naš zjadnički hrvatski interes. Zato prilažem, kako sam rekao samojedan mali dio dialog gdje sam ja njemu odgovorio: DVA IDEALA USTAŠKI I PARTIZANSKI.
Pozdrav. Otporaš.


DVA IDEALA USTAŠKI I PARTIZANSKI

> [Dva ideala: Ustaški i partizanski ]<https://hrvatskoobrambenostivo.com/2016/02/01/dva-ideala-ustaski-i-partizanski/>



DVA IDEALA – USTAŠKI I PARTIZANSKI
(Prenosim ovo sa portala Dalje.com)

Član FLEKICA
01.03.2012 13:38 h

DVISTA NA STOLU

Svaka čast MILE ustašo stara ,svaka ti je na mistu i sve si brte lipo prokomentira.Lipo se slaže sa ovin gorika naslovon.Ja dobro znan da si ti dobar neki čovik i kad dođeš iz Amerika u svoje selo svakome turiš po dvista dolari u đžep .A i poezija ti je lipa ,ono šta je…je,tute ka se nima nešto dodati.Ja više neću komentirati ,dosta je brte bilo pulitike, ali volin ja pratiti tvoj trud i znoj i digot ću se javiti, zato jerbo si veliki čovik…jesi brte ,znaš sve o ustašama i jednoj strani a napiši ti digot i o zločinima ustaša ka baci neki balans ,pa nisu ni oni bili svetci ….razumiš ča san ti tija kazati,tako da mi rvati znamo sve ča se dešavalo i kako je bilo…razumiš ti mene.Ja ako digot nešto napišen onda će to biti o ljubavi muškarca i žene i tako to….razumiš Mile moj ….ustašo stara ,samo me je stra kako bi to izgledalo….ja o ljubavi ti o ustašama i komunistima ..neznan kako bi to izgledalo komentar do komentara.Ružno brte.To je ka da ti i ja igramo briškulu i ja u špade ti u dinare…..e tega me je stra….da moj čovik igra kontra mene.To nevolin brte i zato ti samo nastavi i živ ti meni bija i svakome u svojemu selu po dvista dolari podilija….


Član Otporas (Mile Boban)
02.03.2012 00:35 h

Dva ideala: Ustaški i partizanski

Mnogo se je napisalo a još više reklo i o Ustašama i partizanima. Pišem velikim slovom Ustaše a malim slovom partizani. Nije to da Ustašama dajem više prava tim što ih označavam sa velikim slovom “U”, nego jednostavno zato što je riječ Ustaša imenica koja označava jedno ratno hrvatsko povijesno razdoblje kojega su isključivo Ustaše stvorile, URBI ET ORBI Ustaše su poznati kao čelični Hrvati.

Riječ partizani su pojam jedne imenice ideološkog karaktera koja isključivo ne pripada jugoslavenskim partizanima kao takovima. Riječ “partizan(i)” je međunarodnog značenja koju je stvorila komunistička partija Staljina za otpor u borbi protiv Hitlera. Na jedan ili drugi način svi oni koju su davali borbeni otpor Hitleru su u jednu ruku bili partizani. Tako je i u Francuskoj bilo francuskih partizana koji su se kasnije promijenili u ime Resistance, prevedeno na hrvatski Otpor a da i ne govorimo o grčkim, bugarskim, albanskim i mađarskim partizanima. Zato tu riječ uvijek treba pisati malim slovom, ako nije početna riječ. Imavši sve ovo u vidu, riječ Ustaša se treba uvijek pisati početnim velikim slovom “U”, ime ili prezime čovjeka ili svake osobe.

Kako se danas može vrlo olako primijetiti da nitko od gore spomenutih naroda ne upotrebljava tu riječ “partizan(i) osim bivših Jugoslavena. Kada kažem “bivših Jugoslavena” tim ne želim uvrijediti nikoga i reći da su to oni i danas. Danas se prepoznaju Jugoslaveni samo oni koji iz ljubavi za propalu Jugoslaviju o njoj pričaju, nju vole, s njom se ponose, štite sve njezine zločine počinjene nad hrvatskim narodom pa i nad drugim narodima bivše Jugoslavije, ističu na javnim mjestima Titina obilježja kojima raspiruju mržnju i narodnu nesnošljivost, a to su danas službeno priznati od političke elite hrvatske države sa dva (2) inicijala RH “Savez antifašističkih boraca…”. Sramota da ne može biti veća

Svakako treba biti iskren i priznati bivšim partizanima koji su se borili na području Hrvatske za vrijeme WW2 da su se borili iz velikog ideala, isto kako su se i Ustaše borile iz jednog velikog ideala. To se ne može zanijekati niti jednima niti drugima. A tko je a tko nije bio u pravu, tko se je borio za pravi a tko za krivi ideal, to prepustimo budućnosti i povijesničarima. Tko je više a tko manje zla nanio našem hrvatskome narodu, također neka budućnost i povijesničari kažu. Tko se je borio za Hrvatsku Državu a tko protiv nje, neka budoćnost i povijesničari kažu svoje. A tko je više a tko manje nevinih Hrvata i drugih pobio, Ustaše ili partizani, i to neka se iskreno kaže, kao i RAZLOZI Ustaša i partizana za njihova ubijanja ili njihove zločine.

Na nama je mlađima danas da ne patimo od hipoteke prošlosti, nego da uzdignutom glavom gledamo prema boljoj budoćnosti naše Hrvatske i njezinih budućih naraštaja, Otporaš

> Dva ideala: Ustaški i partizanski <https://hrvatskoobrambenostivo.com/2016/02/01/dva-ideala-ustaski-i-partizanski/>

Prethodni post je napisan u 12:51:03

---

Novi post je dodan u 13:29:11

TAJNI LONDONSKI UGOVOR IZ 1915 NA ENGLESKOM I HRVATSKOM JEZIKU

TAJNI LONDONSKI UGOVOR IZ 1915. otporaš/kamenjar.info …

Pročitajte više na Tražili ste Tajni Londonski ugovor | Kamenjar, Kamenjar
Posted September 20, 2013 by K. Kraljević in Iz Otporaševe Torbe

TAJNI LONDONSKI UGOVOR IZ 1915.

Izvornik

By Order of his Government the Marquis Imperiali, Ambassador of His Majesty the King of Italy, has the honour to communicate to the Rt. Hon. Sir Edward Grey, His Britannic Majesty’s Principal Secretary of State for Foreign Affairs, and to their Excellencies M. Paul Cambon, Ambassador of the French Republic, and to Count de Benckendorff, Ambassador of His Majesty the Emperor of All the Russias, the following memorandum:

Article 1.
A military convention shall be immediately concluded between the General Staffs of France, Great Britain, Italy, and Russia. This convention shall settle the minimum number of military forces to be employed by Russia against Austria-Hungary in order to prevent that Power from concentrating all its strength against Italy, in the event of Russia deciding to direct her principal effort against Germany. This military convention shall settle question of armistices, which necessarily comes within the scope of the Commanders-in-chief of the Armies.

Article 2.
On her part, Italy undertakes to use her entire resources for the purpose of waging war jointly with France, Great Britain, and Russia against all their enemies.

Article 3.
The French and British fleets shall render active and permanent assistance to Italy until such time as the Austro-Hungarian fleet shall have been destroyed or until peace shall have been concluded. A naval convention shall be immediately concluded to this effect between France, Great Britain and Italy.

Article 4.
Under the Treaty of Peace, Italy shall obtain the Trentino, Cisalpine Tyrol with its geographical and natural frontier (the Brenner frontier), as well as Trieste, the counties of Gorizia and Gradisca, all Istria as far as the Quarnero and including Volosca and the Istrian islands of Cherso and Lussin, as well as the small islands of Plavnik, Unie, Canidole, Palazzuoli, San Pietro di Nembi, Asinello, Gruica, and the neighbouring islets. Note:
The frontier required to ensure execution of Article 4 hereof shall be traced as follows:
From the Fiz Umbrail as far as north of the Stelvio, it shall follow the crest of the Rhetian Alps up to the sources of the Adige and the Eisach, then following the Reschen and Brenner mountains and the Oetz and Ziller heights. The frontier shall then bend towards the south, cross Mt. Toblach and join the present frontier of the Carnic Alps. It shall follow this frontier line as far as Mt. Tarvis and from Mt. Tarvis the watershed of the Julian Alps by the Predil Pass, Mt. Mangart, the Tricorno (Terglu), and the watersheds of the Podberdo, Podlaniscam, and Idria passes. From this point the frontier shall follow a south-easterly direction towards the Schneeberg, leaving the entire basin of the Save and its tributaries outside Italian territory. From the Schneeberg, the frontier shall come down to the coast in such a way as to include Castua, Mattuglia and Volosca within Italian territory.

Article 5.
Italy shall also be given the province of Dalmatia within its present borders, including Lisarica and Tribanj in the north, and in the south up to a line starting on the shore of the promontory of Planka and extending to the east following the peaks which create divides in such a way as to leave in the Italian territory all the valleys and watercourses descending towards Sibenik, such as Cikola, Krka and Butisnjica and their tributaries. In addition, Italy shall be given the isles situated in the north and in the west of Dalmatia, starting from the isles of Premuda, Silba, Olib, Skrda, Maun, Pag and Vir in the north up to Mljet in the south, including the isles of Sv. Andrija, Bisevo, Vis, Hvar, Torkul, Korcula, Kaciol and Lastovo, along with nearby reefs and islets, as well as Palagruz, but excluding the isles of Veliki Drvenik and Mali Drvenik, Ciovo, Solta and Brac. The following shall be neutralized:

1. The entire coast from the promontory of Planka in the north to the southern coast of the peninsula of Peljesac in the south, so as to encompass the whole peninsula;

2. A part of the coast starting in the north at a point at a distance of 10 kilometres south of Cavtat and extending in the direction of the south all the way to the river Vojusa, encompassing the Bay and Port of Kotor, the ports of Bar, Ulcinj, Sv. Ivan Medovanski, Durres, without encroaching upon the rights of Montenegro based on the declarations of the Great Powers which they exchanged in April and May 1909; these rights shall apply only to the present territory of Montenegro and shall not be applicable to the lands and ports yet to be accorded to it; consequently, no part of the coast in possession of Montenegro at present shall be neutralised; the restrictions relating to the port of Bar consented to by Montenegro in 1909 shall remain in force;

3. Finally, all the islands which have not been granted to Italy.

Note:
The four allied Great Powers shall grant the following territories to Croatia, Serbia and Montenegro: The entire coast in the upper Adriatic from Volosko on the border of Istria to the northern coast of Dalmatia, comprising the present Hungarian coast and the Croatian littoral, including the port of Rijeka and the small ports of Novi and Karlobag, as well as the isles of Krk, Prvic, Grgur, Goli and Rab. In the southern Adriatic, in the area in which Serbia and Montenegro are interested, the entire coast from the promontory of Planka to the River Drim, including the important ports of Split, Dubrovnik, Kotor, Bar, Ulcinj and St. Ivan Medovanski, as well as the isles of Veliki Drvenik, Mali Drvenik, Ciovo, Solta, Brac, Jakljan and Kolocep. The port of Durres shall be left to the independent Muslim State of Albania.

Article 6.
Italy shall receive full sovereignty over Valona, the island of Saseno and surrounding territory of sufficient extent to assure defence of these points (from the Voiussa to the north and east approximately to the northern boundary of the district of Chimara on the south).

Article 7.
Should Italy obtain the Trentino and Istria in accordance with the provisions of Article 4, together with Dalmatia and the Adriatic islands within the limits specified in Article 5, and the Bay of Vlore (Article 6), and if the central portion of Albania is reserved for the establishment of a small autonomous neutralised State, Italy shall not oppose the division of Northern and Southern Albania between Montenegro, Serbia, and Greece. The coast from the southern border of the Italian possession of Vlore up to the cape of Stylos shall be neutralised. Italy shall be instructed to represent Albania in its international relations. Italy is agreeable to this arrangement provided that a sufficiently large territory is left in the east of Albania in order to secure the common border to Greece and Serbia in the west of Lake Ohrid.

Article 8.
Italy shall receive entire sovereignty over the Dodecanese Islands which she is at present occupying.

Article 9.
Generally speaking, France, Great Britain, and Russia recognise that Italy is interested in the maintenance of the balance of power in the Mediterranean and that, in the event of the total or partial partition of Turkey in Asia, she ought to obtain a just share of the Mediterranean region adjacent to the province of Adalia, where Italy has already acquired rights and interests which formed the subject of an Italo-British convention. The zone which shall eventually be allotted to Italy shall be delimited, at the proper time, due account being taken of the existing interests of France and Great Britain. The interests of Italy shall also be taken into consideration in tbe event of the territorial integrity of the Turkish Empire being maintained and of alterations being made in the zones of interest of the Powers. If France, Great Britain, and Russia occupy any territories in Turkey in Asia during the course of the war, tbe Mediterranean region bordering on the Province of Adalia within the limits indicated above shall be reserved to Italy, who shall be entitled to occupy it.

Article 10.
All rights and privileges in Libya at present belonging to the Sultan by virtue of the Treaty of Lausanne are transferred to Italy.

Article 11.
Italy shall receive a share of any eventual war indemnity corresponding to their efforts and her sacrifices.

Article 12.
Italy declares that she associates herself in tbe declara tion made by France, Great Britain, and Russia to the effect that Arabia and Moslem Holy Places in Arabia shall be left under the authority of an independent Moslem Power.

Article 13.
In the event of France and Great Britain increasing their colonial territories in Africa at the expense of Germany, those two Powers agree in principle that Italy may claim some equitable compensation, particularly as regards the settlement in her favour of the questions relative to the frontiers of the Italian colonies of Eritrea, Somaliland, and Libya and the neighbouring colonies belonging to France and Great Britain.

Article 14.
Great Britain undertakes to facilitate the immediate conclusion, under equitable conditions, of a loan of at least 50,000,000 punds to be issued on the London market.

Article 15.
France, Great Britain, and Russia shall support such opposition as Italy may make to any proposal in the direction of introducing a representative of the Holy See in any peace negotiations or negotiations for the settlement of questions raised by the present war.

Article 16.
The present arrangement shall be held secret. Only the consent of Italy to the declaration of 5 September 1914 shall be made public immediately after the declaration of war by or against Italy. Having acquainted themselves with this Memorandum the representatives of France, Great Britain and Russia, duly authorized to that effect, have concluded with the representative of Italy, also duly authorized by his Government, the following Treaty.
France, Great Britain and Russia declare that they are agreeable to the Memorandum proposed by the Italian Government.
Referring to Articles 1, 2 and 3 of the Memorandum which provide for military cooperation between the four Great Powers on land and at sea, Italy declares that it shall enter the war as soon as possible, within a period not longer than a month after the signing of this declaration. In witness whereof the representatives duly authorized for that purpose have signed these presents and affixed their seals thereto.
Done at London, on 26 April 1915, in four originals.

Signed by:
Sir Edward Grey
Paul Cambon
Marquis Imperiali
Count Benckendorff

Prijevod

Naređenjem njegove vlade markiz Imperiali, predstavnik Njegovoga Veličanstva talijanskoga kralja, ima čast priopćiti Uvaženom Edwardu Greyu, državnom tajniku za vanjske poslove Njegovog britanskog Veličanstva, i ostalim ekselencijama M. Paulu Cambonu, predstavniku Francuske Republike, i grofu Benckendorffu, predstavniku Njegovog Veličanstva Cara svih Rusa, slijedeći memorandum:

Članak 1.
Sklapa se vojni ugovor između vrhovništava Francuske, Velike Britanije, Italije i Rusije. Ovim ugovorom se utvrđuje najmanji broj oružanih snaga koje će Rusija pokrenuti protiv Austro-Ugarske kako bi ju spriječila u koncentriranju svih svojih snaga protiv Italije, u slučaju da Rusija odluči usmjeriti glavninu svojih snaga protiv Njemačke. Ovaj vojni ugovor će odrediti pitanja primirja, koja nužno dolaze u opseg poslova vojnih zapovjednika.

Članak 2.
Sa svoje strane, Italija će svim svojim snagama sudjelovati u ratu zajedno s Francuskom, Velikom Britanijom i Rusijom protiv svih zajedničkih neprijatelja.

Članak 3.
Francuska i britanska flota će pružiti aktivnu i trajnu pomoć Italiji sve dok Austro-Ugarska flota ne bude uništena ili dok mir ne bude sklopljen. Mornarički ugovor će odmah biti sklopljen u tu svrhu između Francuske, Velike Britanije i Italije.

Članak 4.
U mirovnom ugovoru Italija će dobiti Trentino, cisalpinski Tirol s njegovom geografskom i prirodnom granicom (granica Brennera), nadalje Trst, grofovije Goricu i Gradišku, cijelu Istru do Kvarnera i uključivo Volosku i istarske otoke Cres, Lošinj, kao i male otoke Plavnik, Unije, Canidole, Palazzuoli, San Pietri dei Nembi (Ilovik), Asinello, Gruicu i susjedne otočiće. Napomena:
Granica, koja se za izvođenje članka 4. traži, bit će povučena kako slijedi:
Od Piz Umbraila do Stilfser Jocha slijedit će rub Retijskih Alpa sve do izvora Etscha i Eisacka i onda će ići preko prijevora Reschena i Brennera i visovima Oetza i Zillera. Granica će onda zaokrenuti prema jugu, prijeći će preko prijevora Toblacha i dospjet će na sadašnju granicu Karnijskih Alpa. Ova će granica slijediti do prijelaza Tarvisia i onda će iza prijelaza Tarvisia (Trbiža) uzduž razvoda Julijskih Alpa ići preko Predilklanca, preko planine Mangart, preko Triglava (Tricorna) i uzduž razvoda klanaca Podbrdo, Poljanišće i Idrije. Od ove točke granica će uzeti jugoistočni smjer prema Snježniku, dok će izvan talijanskog teritorija izostaviti čitav sliv Save i njezinih pritoka. Od Snježnika će se granica spustiti na (morsku) obalu, tako da će obuhvatiti Kastav, Matulje i Volosko u talijansko područje.

Članak 5.
Italija će isto tako dobiti pokrajinu Dalmaciju, u njezinim sadašnjim administrativnim granicama, obuhvatajući na sjeveru Lisaricu i Tribanj, a na jugu dosižući do linije, koja kod rta Ploče (Planka) izlazi na obalu i prema istoku slijedi vrške vrhova, koji sačinjavaju razvode tako, da će sve doline i vode, koje padaju prema Šibeniku, kao Čikola, Krka, Butušnica i njihove pritoke doći u talijansko područje. Dobit će nadalje sve otoke, koji leže sjeverno i zapadno od kopnene Dalmacije: na sjeveru Premudu, Silbu, Olib, Skardu, Maun, Pag i Vir, sve do Mljeta na jugu, uključujući Sv. Andriju (Svetac), Biševo, Vis, Hvar, Torkul (Šćedro), Korčulu, Kaciol (Sušac) i Lastovo, isto kao i grebene i otočiće uokolo Palagruže, a samo se izuzimaju otoci Drvenik Veliki i Drvenik Mali(Zirona Grande i Piccola), Čiovo, Šolta i Brač. Bit će neutralizirano:

1. Cijela obala od rta Ploče (Planka) na sjeveru sve do južnog dijela poluotoka Pelješca (Sabioncello) na jugu; tako da je čitav ovaj poluotok uključen;

2. Dio obale, koji na sjeveru počinje na točki 10 km. južno od rta Cavtat i na jugu doseže do rijeke Vojuše, tako da su uključeni kotorski zaljev i kotorska luka, luke Bar, Ulcinj, Sv. Ivan Medovanski, Drač, a da se ne okrnjuju prava Crne Gore, koja slijede iz deklaracija, izmijenjenih između Vlasti u travnju i svibnju 1909., ali budući da se ta prava protežu samo na sadašnje crnogorsko područje, ne mogu biti protegnuta na područja ili luke, koje bi mogle biti dodijeljene Crnoj Gori; dosljedno ne će se smjeti nijedan dio obale neutralizirati, koji sada spada Crnoj Gori; na snazi će ostati ograničenja u pogledu Bara, na koja je Crna Gora godine 1909. sama pristala;

3. te, napokon, svi otoci, koji ne budu dodijeljeni Italiji.

Napomena:

Četiri ujedinjene velesile će jamčiti slijedeći teritorij Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori: Cijelo područje obale u gornjem Primorju od Voloskog preko granice s Istrom do južne obale Dalmacije, uključujući sadašnju mađarsku obalu i hrvatsko Primorje, uključujući luku Rijeka i lučice Novi i Karlobag, također i otoke Krk, Prvić, Grgur, Goli i Rab. Na južnom Jadranu, na području za koje su zainteresirane Srbija i Crna Gora, cijela obala od rta Planka do rijeke Drima, uključujući važne luke Split, Dubrovnik, Kotor, Bar, Ulcinj i Sveti Ivan Medovanski, također i otoke Veliki Drvenik, Mali Drvenik, Čiovo, Šolta, Brač, Jakljan i Koločep. Luka Drač će pripasti neovisnoj muslimanskoj državi Albaniji.

Članak 6.
Italija će dobiti potpuni suverenitet nad Valonom, otokom Sassenom i nad područjem, koje će biti dovoljno da osigura obranu ovih točaka (od Vojuše na sjeveru i istoku, približno do sjeverne granice okruga Cimara na jugu).

Članak 7.
Ako Italija dobije Trentino i Istru, prema uvjetima članka 4., Dalmaciju i jadranske otoke u granicama naznačenima u članku 5. i zaljev Voloska (članak 6.), i ako se bude srednji dio Albanije pridržao za stvaranje male autonomne neutralizirane države, to ne će protiv toga nikakva prigovora stavljati, da budu sjeverni i južni dio Albanije, u slučaju da bi Francuska, Velika Britanija i Rusija to željele, razdijeljeni među Crnom Gorom, Srbijom i Grčkom. Obala od sjeverne granice talijanskog posjeda Valone (vidi članak 6.) do rta Stylos bit će neutralizirana. Italiji će biti naloženo, da zastupa državu Albaniju u njezinim odnosima s inozemstvom. Italija, s druge strane, pristaje u svim slučajevima ostaviti dovoljno područje istočno od Albanije, da se osigura opstanak zajedničke granice između Grčke i Srbije zapadno od Ohridskog jezera.

Članak 8.
Italija će dobiti potpuni suverenitet nad otocima Dodekaneza, koje sada drži zaposjednute.

Članak 9.
Francuska, Velika Britanija i Rusija priznaju u općoj formi, da je Italija zainteresirana na održanju ravnoteže u Sredozemnom moru, i da mora u slučaju potpune ili djelomične diobe azijske Turske dobiti dolični udio u Sredozemnomorskom području, koje graniči s provincijom Adalijom, gdje je Italija već stekla prava interesa, koji su sačinjavali predmet jedne talijansko-britanske konvencije. Zona, koja će eventualno biti priznata Italiji, ako vrijeme bude došlo, bit će razgraničena s obzirom na postojeće interese Francuske i Velike Britanije. Interesi Italije bit će također uvaženi, u slučaju da teritorijalni integritet Otomanskog carstva bude održan, i u slučaju, da bi trebalo poduzeti izmjene u interesnim sferama sila. Ako Francuska, Velika Britanija i Rusija u toku rata zaposjednu teritorije azijske Turske, to će provinciji Adaliji susjedno Sredozemnomorsko područje ostati pridržano Italiji u gore naznačenim granicama, koja će imati pravo (Italija) da ga zaposjedne.

Članak 10.
Italija će u Libiji stupiti u prava i privilegije, koji sada na temelju lozanskog ugovora pripadaju sultanu.

Članak 11.
Italija će dobiti u eventualnim ratnim odštetama udio, koji bude odgovarao njezinim naporima i žrtvama.

Članak 12.
Italija izjavljuje, da se priključuje deklaraciji, koja je dana od Francuske, Vel. Britanije i Rusije, da Arabija i sveta muslimanska mjesta u Arabiji moraju ostati pod pokroviteljstvom neke nezavisne muslimanske sile.

Članak 13.
U slučaju, da bi Francuska i Engleska svoj kolonijalni posjed u Africi povećale na štetu Njemačke, to u principu ove dvije sile priznaju, da bi Italija mogla tražiti neke opravdane kompenzacije, i to time, što bi pitanja granica između talijanskih kolonija u Eritreji, Somaliji i Libiji i susjednih kolonija Francuske i Vel. Britanije bila uređena u njezinu korist.

Članak 14.
Velika Britanija obvezuje se, da će olakšati zaključak zajma, koji se ima odmah podići na londonskom tržištu i to od najmanje pedeset milijuna funti sterlinga uz primjerene uvjete.

Članak 15.
Francuska, Velika Britanija i Rusija potpomagat će otpor, koji će Italija suprotstaviti svakom prijedlogu, koji bi smjerao na to, da se privuče zastupnik sv. Stolice k svim pregovaranjima o miru i o uređenju pitanja, koja je izbacio sadašnji rat.

Članak 16.
Ovaj ugovor držat će se tajnim. Samo će se pristup Italije k deklaraciji od 5. rujna 1914. objelodaniti odmah poslije objave rata po Italiji ili Italiji. Pošto su gornji memorandum primili na znanje, za to dovoljno opunomoćeni zastupnici Francuske, Velike Britanije i Rusije s isto tako od njegove vlade opunomoćenim zastupnikom Italije, zaključili su slijedeći ugovor: Francuska, Velika Britanija i Rusija daju svoj potpuni pristanak na memorandum, koji je predan od talijanske vlade.

Pogledom na č1anke 1, 2, i 3 memoranduma, koji uzimaju u obzir vojničku i pomorsku suradnju četiriju vlasti, Italija izjavljuje, da će, što prije bude moguće, stupiti u rat i to unutar roka, koji ne smije prekoračiti mjesec dana od potpisa ovih ugovora.
U potvrdu izloženoga potpisnici su potpisali ovaj ugovor i priložili svoje pečate.
Zapisano u Londonu, u četverostrukoj izradbi 26. travnja 1915.
Potpisnici:

Sir Edward Grey (Velika Britanija)
Paul Cambon (Francuska)
Markiz Imperiali (Italija)
Grof Benckendorff (Rusija)

Prepravio, stilizirao i dotjerao by: Mile Boban, Otporaš.