Di si bija, bija, bija, kad je grmilo, drugi put odgovara Ivica jurjević Vjekoslavu Krsniku

DRUGI PUT: IVICA JURJEVIĆ, ODGOVARA VJEKOSLAVU KRSNIKU

(di si bija, bija, bija, kad je grmilo)

Već drugi put u mjesec dana bivši drug, Vjekoslav Krsnik napada Hadeze i njegova sadašnjeg predsjednika: Andreja Plenkovića.

Najbolji su generali, poslije bitke, kao i današnji Spomeničari bez dana bojišnice.

Moram priznati da je jugoslovenska novinarska industrija dobro pučila Krsnika u lijepom pisanju.

Generacijama koje su rođene poslije devedesete to milozvučno zvuči, kao što zvuči mladeži Hrvatskih gastarbajtera u Berlinu.

Oni se siromasi, oduševljavaju činjenici da će njihov suradnik postati priznati novinar: Vjekoskav Krsnik.

Kao mladić sa bistre Zrmanje u najboljim godinama dođoh u Zagreb.

I bi tako kako piše Krsnik, bijaše Zagreb: jugoslovenski grad.

Da u tom trenutku na zagrebačkoj nadbiskupskoj stolici nije stolovao, kardinal blage uspomene Franjo Kuharić, vjerujem da bih taj grad svih Hrvata, automatski napustio.

Vratio bi se na Zrmanju, ili odselio nemilom do nedraga.

Ovako ostadoh i uz desni bok katedrale slavih živoga Boga, kojeg sam molio, da se ovaj grad otrijezni, da odbaci jugoslavenstvo i zavapi Slobodnu Državu Hrvatsku.

Istina je da je Zagreb bio pun Orijune, da se u tom gradu kretala jugoslavenska Ideja, ali uz čast iznimkama, tu ne bijaše javnih protesta.

Pitam se gdje je tih godina boravio Vjekoslav Krsnik, čovjek rođen u srcu Orijune.

Kako to ne imaše muda: poput Joba i ne Ustade, kako bi kazao pokojni Minimaks: za Slobodu Hrvatsku.

Bilo mu je lijepo biti novinar Velikog Tanjuga, dobiti sve privelegije i pljeskati Titu.

Dovoljito je vidijeti koliko su teksta potrošili, kad je pokojni Tito Plavim vlakom, prenašan prema Beogradu.

Mene su redari tada kao studenta, izbacili iz Gradske knjižnice, pod izlikom da remetim javni red i mir.

Vjekoslave o tome pišite.

Gdje ste bili toga dana, što ste u to vrijeme mislili, i kome ste pljeskali.

Zato ne trujte hrvatsku mladež sa Orijunom, i ne prodajite mišolovke za strašive mace.

I sada po drugi put izdvajate gospodina Andreja Plenkovića, kao predstavnika ortodoksnog jugoslovenstva.

Andrej Plenković u socijalizmu i Jugoslaviji biva prisutan samo po Ideji, i to ne skolastički, već idealistički, što mu se ne može zamijeriti.

Ideja samouprave, danas najživlje živi u Skandinavlju, i što je to loše.

Koliko znam taj i takav Plenković, nema ni dana radnog staža u socijalizmu.

On danas zastupa ideje suverenističke, osuđuje Dodika, sastaje se sa Izetbegovićem u Dubrovniku, i sve čini da spasi Hrvatsku Bosnu, na koju imaju pravo i ostali, ali u omjeru jedan prema jedan.

Svaliti sve orijune iz tri procesa, na modernog europejca:

Andreja Plenkovića, nije na čast jednom novinaru, čiju tradiciju vuče iz zlatnog vremena orijune.

Vjekoslave, kako ste bili Tanjugovac, mogli ste šarati Beogradom uzduž i poprijeko.

Imali ste od Srba u tom vremenu naučiti puno:

-prvo: da treba srušiti Jugoslaviju

-drugo: uspostaviti demokraciju

-treće: boriti se kao i Srbi, ne za Veliku Srbiju, već za Samostalnu i Slobodnu Hrvatsku.

Ni to niste bili kadri.

A sada sebe predstavljate kao ličioca, kao soboslikara u najboljim bojama.

DI SI BIJA, BIJA , BIJA, KAD JE GRMILO, KAD JE SIVALO…

Zmaj sa rijeke Zrmanje,

Ivica Jurjević