DEVET ISTINA O ‘DRUGU TITU’

Prilažem poveznicu koje sadržaj mnogo govori o “titu” i njegovoj poštenju i ljudskosti. Stavio sam namjerno titulu “tito” s početnim malim slovom “t”. To činim za to jer svi Poglavnikovi protivnici titulu Poglavnik pišu s početnim malim slovom “p”. Kada oni mogu tako pisato o Poglavniku, mogu i ja o titi. Otporaš.

https://otporas.com/na-vidjelo-dolaze-titove-porodicne-afere-naslov-je-iz-nova-hrvatska-br-5-9-ozujka-1980/

U komentarima uz pojavu knjige slovenskog pisca Žarka Petana o diktatoru Josipu Brozu pod naslovom „Der Lustige Diktator (Veseli Diktator)“ stoji uz ostalo da Hrvati iznose premalo istine o njemu. To je točno, a vjerojatno je glavni razlog u tome što je istina i laž o Josipu Brozu Titu tako fino izmiješana, da ih se ni najboljim selektorom ne moze razlučiti. Još veći razlog mnogih zataja s obadva predznaka o Josipu Brozu Titu lezi u tome, što Hrvatska smatra njega Hrvatom, a točna Titova nacionalnost je vrlo zagonetna.

Čak i ono, što se o Titu kao najvećem zločincu II. svjetskog rata i poraća na tlu propale Jugoslavije znade prešućuje se u Hrvatskoj. U daljnjem ću iznijeti samo nekoliko takvih zataja, a za neke ću postaviti pitanja.

1. Zagrebački VUS je svojevremeno pisao da je učitelj Josipa Broza u kumrovečkoj Osnovnoj školi bio Slunjanin Jurica Fran Marković. Kad se je o tome počelo u Slunju i drugdje javno govoriti, ne samo da su prestala daljnja pisanja, nego je netragom nestao s groblja u Slunju lijepi mramorni nadgrobni spomenik s učiteljevim imenom. Naime, Jurica je bio dosta boležljiv pa je s njim često bila u Kumrovcu njegova sestra, isto učiteljica, koja ga je ne samo u bolesti njegovala, nego ga i zamjenjivala. Jurica je umro davno prije I. svjetskog rata, a njegova sestra, zvana Pepica je umrla iza II. svjetskog rata i govorila je da se sjeća tog učenika Josipa Broza, a najviše joj je ostao u sjećanju jer nije imao malog prsta na desnoj ruci.

O Josipu Brozu kao dječaku bez prsta na desnoj ruci govorili su brojni Kumrovčani, a onda se je netko dosjetio, da mu je ugrađena proteza. Nitko u Hrvatskoj nije provjerio slučaj prsta ili proteze Josipa Broza, kasnije samozvanog maršala Tita. Zašto?!

2. Meni je govorio sveuč. profesor, Dr. Edo Kunštek, Hrvat iz Bolivije kao očevidac, da je Josip Broz bio u Moskvi i da ga je progutala Staljinova čistka zajedno s braćom Cvejić, Gorkićem i drugim jugoslavenskim komunistima. Tom prilikom Staljin je uzeo jednog istoimenog poljskog komunistu i dao mu naziv TITO, što su početna slova od Tajna Internacionalna Teroristička Organizacija i kao takav je dobio nalog da ide u Jugoslaviju i da u njoj sprovede čistku u redovima komunista. Navodno je i taj Josip Broz Tito poginuo u jednoj od „hrabrih“ partizanskih, šumskih bjezanija i naslijedio ga je njegov dvojnik. Ova verzija o Titu, prepričavala se je tajno za njegova zivota, ali nitko od domaćih niti od stranih istrazivača nije se pozabavio genetskom biografijom velikog jugoslavenskog diktatora Josipa Broza Tita. Čak se je moglo čuti, da je nevazno Titovo podrijetlo i govorilo se da brojni diktatori nisu bili iz naroda, kojeg su zlostavljali: Napoleon je bio Korzikanac, Hitler – Austrijanac, Staljin – Gruzijac…

3. Postoji jedan ruski dokumentarni roman pod imenom Vstreča s Maršalom Tito (Vstreča s maršalom Titom) u prijevodu Susret s maršalom Titom. Odlomak toga romana objavio je u Zagrebu, 1946. prof. Poljanec u Ruskoj čitanki za srednje škole. Uz ostalo, u tome romanu stoji, da je Josip Broz Tito stanovao u Beogradu u zgradi Njemačkog Generalštaba i da je jeo u njemačkoj časničkoj kantini. Dakako, ruski pisac (mislim da je Tihonov?) pripisivao je takovo Titovo ponašanje kao istaknuta lukavost i hrabrost, ali istina je nešto drugo. Tito kao najveći Staljinov privrzenik bio je najpozeljniji gost visokih njemačkih časnika jer su Hitler i Staljin bili najveći prijatelji poznati po zajedničkom ratu na Poljsku 1. rujna 1939. Tek kad su se najveći međusobni prijatelji Hitler i Staljin posvađali i kad je Hitler 22. lipnja 1941. napao Staljinov Sovjetski savez, Tito je pobjegao u šumu k četnicima. Neko vrijeme je prijateljevao s četničkim vođom generalom Drazom Mihailovićem, da bi se radi častohleplja s njime razišao. U poslijeratnim godinama, moje pokoljenje je učilo u gimnazijama o prijateljevanju i razlazu Tita i Draze. O tome se znade mjerodavna javnost u Hrvatskoj, ali šuti. Zašto?

4. Postoje dokumeni (objavio ih je kao samoizdat Mladen Ivezić u Zagrebu), iz kojih se vide Titove zapovijedi za likvidaciju zarobljene Hrvatske vojske u svibnju 1945. Hrvatskim medijima su dostupni ovi dokumeni, ali ih Titovi pioniri i učenici Titove kumrovečke i drugih komunističkih škola neobjavljuju. Nazalost, većina današnjih novinara u Hrvatskoj su pohađali Titove komunističke škole pa štite svoga uzornika iako se on (JBT) nalazi na svima svjetskim listama visoko među 10 najvećih ratnih i poratnih zločinaca 20. stoljeća. Tito je davao naloge za masovna ubojstva zaraobljene Hrvatske vojske, po završetku rata, kad je on sebe smatrao velikim drzavnikom i svoju terorističku bandu proglasio Jugoslavenskom armijom. Utoliko je njegov zločin veći jer kao drzavnik nije poštivao međunarodne ratne i mirnodobske konvencije. To je poznato Svijetu i Hrvatskoj, a ipak se u Hrvatskoj ne piše o tim Titovim zločinima. Zašto?

5. Znade se da je zločinac Tito posjećivao sve, baš sve, što je smatrao znamenitim iz svoje ratne i mirnodobske prošlosti, ali Jasenovac nije nikada posjetio. Znade se zašto Tito nije posjećivao Jasenovac jer postoji Luburićev Jasenovac i Jasenovac Josipa Broza Tita. Tito nije posjećivao Jasenovac jer je tu dao poubijati više zarobljenih hrvatskih vojnika, nego je broj svih zrtava Jasenovca tijekom II. svjetskog rata. Zašto se pred javnošću kriju Titovi zločini u Jasenovcu kao i svi drugi Titovi zločini?!

6. Tito je konačno umro, a smrt je proglašena početkom svibnja 1980. Nevazan je točan datum njegove smrti, ali je vazno da je takav zločinac umro i u hladnjači čekao dan proglašenja
mrtvim. Svi znademo, da su ga došli ispratiti, njemu slični političari Istoka, Zapada i iz Nesvrstanog svijeta. Navodi se i brojka oko 200 drzavnika. Svi su oni došli uzalud jer nitko nije vidio Titovu lješinu ni u Ljubljani, ni u Zagrebu niti u Beogradu. Slovenski emigranti u Zapadnoj Europi su širili glasine, da Tito nije niti odpremljen u zatvorenom ljesu u Beograd, nego je zadrzan u ljubljanskoj hladnjači. U ljesu je bio balvan, pa su hrvatski Srbi kao uspomenu na potitovljeni balvan sahranjen u beogradskoj „Kući cveća“
nazvali svoj rušilački ustanak protiv Hrvatske: „Balvan revolucija“.

7. Neki od Titu privrženih novinara kratko su objavljivali, da se Titova lješina nije pokazivala za javnost jer je on kroz bolest bio jako izobličen. To je obična patka jer današnja kozmetika moze od majmuna (oprosti majmune na vrijeđanju sa zločincem Titom!) moze napraviti „najljepšu ljubičicu bijelu i plavu“. Kako nitko nije imao priliku vidjeti mrtvog Tita u lijesu, njavjerojatnija je istina slovenskih emigranata, da je Titova lješina ostala u Ljubljani, a u njegovu grobu bez zvijezde petokrake lezi balvan. Tako je mrtav Tito prevario Srbe, koji se klanjaju balvanu u njegovu dedinjskome grobu, kao biblijski Židovi Zlatnome teletu.
Zašto se ne riješi ova zagonetka vezana uz zločinca Josipa Broza Tita. Otvaranjem groba se moze zaista vidjeti da li isti sadrzi Titovu lješinu ili slovenski balvan.
U slučaju da je ipak u grobu Titova lješina red bi bio napraviti DNA analizu uz usporedbu s DNA analizom njegova brata ili iz grobnih ostataka njegovih predaka u Kumrovcu. Usporedba s Titovom djecom ne dolazi u obzir jer djecu su najvjerojatnije njegova. Treba ustanoviti Titovo genetsko podrijetlo, a ne njegovo nasljedstvo.

8. Ovo je samo djelić istinite povijesti ratnog i mirnodobskog zločinca Josipa Broza Tita pa bi bilo razboritije za čitavu istinitu povijest diktatora da je Žarko Petan, inače bliski rođak od moga školskog kolege Antona Petana pisao ove i ovakove istine o zločincu Titu kao Velikom diktatoru, nego skretati na njega pozornost kao „Veselog diktatora“.

9. Josip Broz Tito je bez premca najveći ratni i mirnodopski zločinac 20. stoljeća (vjerojatno i svih stoljeća!) prema Hrvatima i drugim susjednim narodima. On nije samo uništio i smanjio Hrvatsku na „ostatke ostataka“, nego je a) poubijao, b) prognao, c) međusobno zavadio i d) iselio više od milijun Hrvata u tuđinu. Tko u Hrvatskoj slavi Tita, tome ni Bog ni Vrapče ne mogu pomoći!

Mr.sci. Dragan Hazler, predsjednik Hrvatske Akademije Znanosti i Umjetnosti u Dijaspori