DESET TOČAKA DRA. TOMISLAVA DRAGUNA O VAŽNOSTI “N.D.H.”

—

od

Otporaš
u
DESET TOČAKA DRA. TOMISLAVA DRAGUNA O VAŽNOSTI “N.D.H.”
Uvaženi g. Zvonimire,

Siguran sam: pametan ste čovjek, pošten, hrvatski domoljub, vrijedan – sami svoj kruh zarađujete, optimist – ali to nije dovoljno. Mora se stvar i praktično izvesti. (Nije usporedba s Vama, nikako, nego samo slikovita prispodoba.) Ne može o pravljenju djece govoriti nitko tko nije napravio barem jedno.
Vjerojatno ste pročitali značajnije stvari, nego ja, a možda ste i čedniji od mene (časna sestra Klaudija kaže da previše prostačim, ali nisam loš, jer se pokajem), nu ja se mogu pohvaliti s:
– barem 60 godina suživota s Onim i Ovim drugovima, gdje sam ja u mnogo slučajeva morao podmetnuti leđa,
– preko 50 ozbiljnih investicijskih programa, od kojih sam deset vodio osobno od početka do kraja,
– komercijalno posredovanja,
– preko 200 revizijskih pregleda,
– preko 100 pretvorbi društvenih poduzeća,
– stotinjak objavljenih knjiga,
– sudjelovanje u nekoliko osjetljivih arbitražnih postupaka,
–  tako dalje.
Nisam loš bio ni s curama.
Ne ćete vjerovati, ali kad su me (ne)prilike pritisnule bome sam vozio i renta-car do Italije po čarape i prodavao ih po Slavoniji. Kad je krenula inflacija u Jugi ja sam prvi izdao “Pete kamatne tablice”. Išle su k’o alva, od Triglava do Đevđelije.
Kako?
Poštom. Spakiram dva primjerka, fakturiram jedan s dvostrukom cijenom. Drug u računovodstvu plati, sebi jedan primjerak, poduzeću jedan. Novci stignu na nečiji račun (privatnici nisu mogli imati žiro-račun), ja dam koliko treba dati, i dobijem svoje.
Mislim da sam ih prodao oko 5.000 primjeraka.
Tako je to. nema se tu što izmišljati.
U Jugi privatnici nisu mogli raditi investicijske programe. Ja sam ih radio.
Radio? Ne samo radio, nego provodio.
Bio sam i proizvođač kompjutera.
U Sloveniji je samo “Iskra” mogla prodavati računala. Dakako, “Iskra” i ja. Ja sam, usput budi rečeno, proizvodio originalnu robu: IBM-mašine!!!
S terminalima. Autom iz Vinkovaca u Beograd, pa zrakoplovom u Ljubljanu, pa u Hotel Slon (razumije se, u Titovoj Aveniji) …
IBM, ali ne samo taj s terminalima, nego i PC-je. One što što se nisu smjeli uvoziti? Uprave te. Proizvodio sam ih u Vinkovcima, svakako uz pomoć Jove na carini u Slavonskom Brodu …
Drugovi tu, drugovi tamo.
Ali, dosta je – uzet ćete mi patent, pa ćete se ovamo vratiti. (Šalim se.)
Sretoh Josu početkom 1992. Reče mi: “Hoćemo li kao i dosad?” “Pa kako ćemo drugačije, kad ne znamo drugačije.”
Bio sam Vam ja i u SSSR. Sa Savezom slijepih Jugoslavije. Službeno. Kako je bilo? Izvrsno. U Armeniji – napuniše za ručak stol jelom i pićem (neka se zna da se ima). Ručak gotov, nitko ne ustaje. Pitam prevoditeljicu, kakav je to običaj. Ona će: “Tiho. Može Vas netko
čuti. Tko zna kad će opet sjesti za takav stol. Ne dolaze svaki dan drugovi iz Jugoslavije.”
Zato ja znam kako rade gospoda (drugovi) Plenković, Jandroković, Milanović, Božinović, Marić (onaj s državnim jamstvima brodogradilištima), i tako dalje, a Vi ne znate ništa o tome osim onoga, dragi Zvonimire, što Vam je netko javio (a taj zna zašto Vam je upravo tako javio).
Reći ćete, možda na kraju, da nisam profesionalac, jer otkrivam tajne svojih poslodavaca, ali ne ćete biti u pravo. Ja samo čeprkam odozgor po tim tajnama, ne da bih nekome zlo nanio, nego da im reknem da me ostave na miru. Dosta je bilo. Mnogo su zla nanijeli meni i mojoj obitelji.
Da su me ostavili na miru ja bih i dalje šutio. Ovako … tko zna što nosi dan, što noć.
Možda netko opet zatraži moje usluge. Ne reče li James Bond: “Nikad ne reci nikad”.
Oh, oprostite, zaboravio sam na Mačeka.
Ovo je moje revizorsko svjedočenje: Maček je izvrsno vodio igru. Za pet godina imao bi opet Kraljevinu (bez Srpske vojske u njoij), ali je došao pohlepni Hitler i sve “usrao”. Pavelić ne bi to postigao hodajući po Italiji i osnivajući sam sa sobom Ustaški pokret (Dr. Mile Budak je u Zagrebu 1932. godine bio s Mačekom i s – nesretnim – Pribićevićem, te potpisao Zagrebačke punktacije, Antiše tu nije bilo – “Vraćamo se na 1918.”). Priznajem, Ante je bio odlučan i dobro je iskoristio neodlučnost konkurencije (uključujući i Josipa Broza), pa je preuzeo državno kormilo i – po meni kao revizoru – dobro vodio NDH.
Vi kažete: Slike Karađorđevića kod Mačeka. Taman posla. Kakav Karađorđević (pa glas Petra su 27. marta odglumili na radiju, a da on za to nije znao), Beogradska čaršija, a ne Karađorđevići. Jeste li bili u Maderi, u Šaranu, u Skadarliji, … Ja jesam. I na Oplencu. I jeo slatko u Kraljevu, i …
Laku noć i svako dobro želi Vam
dr. sc. Tomislav Dragun
autor i nezavisni nakladnik
čet, 16. tra 2020. u 22:46 Tomislav Dragun <tomislav.dragun@gmail.com> napisao je:
G. Jeličiću,

Ozbiljan čovjek ne osvrće se na brbljarije dokonih baba koje večerom kruže selom, nego – postupno – prikuplja činjenice i na temelju njih spoznaje i zaključuje.
Ova me teme posebno zanima, pa ću joj u svojim radovima posvetiti dostojnu pozornost. Sad ću pak izreći nekoliko bitnih misli.
 
USTAŠKA VOJSKA (VOJNICA)
 
Ad 1. –
Hrvatski Narod se oslanja na obrambeni mehanizam, koji se sastoji od tri elementa: (1) Postojanje na određenom području, (2) Hrvatsko Državno Pravo, (3) Hrvatska Vojska.
Ad 2.
Postojanje na određenom području Hrvatskog Naroda utvrđena je, nedvojbeno, u Afganistanu, Perziji, na jugu Rusije, u ukrajinskim i poljskim Karpatima, te na području između rijeke Raše i rijeke Drine, te rijeke Drave i Jadranskog mora.
Ad 3.
Hrvatsko Državno pravo je kodificirano zaključcima Sabora na Duvanjskom polju održanog 753. godine, koji je održan uz instrukcije i potporu (priznanje) Svete Stolice i Rimskog carstva (Bizant). Kontinuitet: a) tradicija, b) državni ugovori 1102. i 1527.
Ad 4.
Ustaše su sinonim za ustanike. Međutim, Ustaška vojska je uredovni (službeni) naziv (termin) za hrvatske vojne postrojbe u vrijeme nazočnosti vladarske kuće Habsburga u Hrvatskoj. Nekad se Ustaška vojska ima i naziv Pučke ustaše, koje u raspuštene 1918. godine od nepostojećeg Narodnog vijeća  Svetozara Pribićevića da bi Srbska vojska zauzela Hrvatsku (uključivo Bosnu i Hercegovinu).
Ad 5.
Preuzimanju Hrvatskih Zemalja od strane Kraljevine Srbije (predstavljene pod raznim imenima (dakako bez preuzimanje “tvrtke” Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije) pružen je aktivni otpor: (1) pobunama pojedinaca i skupina (Ivan Frank, Gustav Perčec, Ivan Bernardić, i drugi), (2) pravnim pritiskom i pregovorima (HSS i Dr. Vladko Maček), (3) vojnim ustrojem (Građanska i Seljačka zaštita, te okom 10.000 časnika, dočasnika i vojnika iz srpske Kraljeve vojske).
Ad 7.
U hrvatskom (neformalnom) pokretu otpora sudjelovao je i Dr. Ante Pavelić, koji je idejno, ali ne i djelatno, obnovio Ustaški pokret kao revolucinarni okvir borbe za oslobođenje “povijestnih hrvatskih zemalja”. Nu, nikad nije formalno i osnovao Ustaški pokret. Napisao je njegove (samo dijelom precizna) Načela Hrvatskog Ustaškog pokreta i Ustaški statut, koji u praksi nije imao primjene. Hrvati u talijanskim logorima se nisu deklarirali kao ustaše (osim, tu i tamo, putem pojedinačnih izjava), nego ka pavelićevci i radićevci. Taj zamišljeni Ustaški pokret nije imao Program djelovanja, kao niti svoju Ustašku vojsku.
Ad 8.
Ustaška vojnica u NDH utemeljena je Propisnikom nadležnog ministarstva, a ne odlukom Ustaškog pokreta.
Ad 9.
Dr. Ante Pavelić:
a) dobro je učinio (1) što je na dnevni red stavio odbačenu Ustašku vojsku, (2) što je imao hrabrosti stati na čelo Države Hrvatske, kad su drugi to izbjegavali, (3) što je kvalitetno vodio Nezavisnu Državu Hrvatsku,
b) nije dobro učinio (1) što nije izradio Program djelovanja Ustaškog pokreta kojega je zamislio osnovati, (2) što je ignorirao doprinos drugih državotvronih Hrvata, kako onih prije njega, tko i onih u njegovo vrijeme, (3) što nije pripremio osnovu za nastavak borbe protiv okupatora Hrvtske.
Ad 10.
Izneseno su, ukratko prikazana, moja stajališta o ovom pitanju. Razumije se u knjizi, kao prilogu smotri “Država Hrvatska” br. 16 (22.6.2020.) bit će mjesta i za drugačija mišljenja. Posebno sam zahvalan Zvonimiru Došenu koji mi je poslao svoj rad “Radi čega je nastao Ustaški pokret”, koji ću sa zadovoljstvom uvrstiti u dotičnu svoju knjigu.
Srdačan pozdrav
dr. sc. Tomislav Dragun

Komentari

Odgovori