DELIVUK: AVNOJSKA TEMELJNA NAČELA – DOMOBRAN: USTAŠKA TEMELJNA NAČELA, izvor slobodni net.,

Početno Avnojska Temeljna Načela (1)

Ovo sam pronašao na portalu prkos.com pa me zanimljivo zagolicalo te prenosim ovdje kao dio povijesti sa naših prostora. Otporaš.

https://hrvatskoobrambenostivo.com/2018/04/10/zivimo-i-radimo-za-taj-hrvatski-narodni-desetotravanjski-duh/

delivuk.prkos.com
NASLOVNICA .

Hrvatska i Ustaštvo

AVNOJSKA TEMELJNA NAČELA (1)

Sat ću izniti ovdeka avnojska temenlja načela za sve one koji nikat nisu imali priliku ovo vidit i čitat. Ovo san dobija od povirljive osobe.
Ima ovdeka priličito stranica. Sve je pisano na srpskom i ćelrilicom. Ja nisan stručnjak srpskog jezika ali ću probat što bolje znan. Počeću po redu kako mi je poslano.

AVNOJ

ANTIFAŠISTIČKO VIJEĆE NARODNOG OSLOBODJENJA JUGOSLAVIJE

Broj odluke (1)

ODLUKA

Drugod Zasjedanja Antifašističkog Vijeća Narodnog Oslododjenja Jugodlavije o Vrhovnom zakonodavnom i izvršnom narodnom predstavničkom tijelu Jugoslavije i Nacionalnom odboru oslobodjenja Jugoslavije kao privremenim organima Vrhovne narodne vlasti u Jugoslaviji za vrijeme narodno-oslobodilačkog rata.

(1)

U skladu sa čvrstom voljom naroda Jugoslavije, da se iz njihove sloge i jedinstva u borbi protiv okupatora izgradi nova na nacionalnom bratstvu i ravnopravnosti zasnovana Jugoslavija kao zajednička domovina svih njenih naroda, i blagodareći uspjesima jedinstvene narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, koja je pod rukovodstvom Vrhovnog štaba u samoj borbi ujedinila sve narodno-oslobodilačke pokrete naroda Jugoslavije, Antifasištičko Vijeće Narodnog oslobodjenja Jugoslavije razvilo se je – u naroda i države Jugoslavije kao cijeline.

(2)

Odgovarajući toj činjenici i stepenu razvitka narodno-oslobodilačke borbe u Jugoslaviji, u skladu sa principima federativnog urerdjenja bratske, na demokratskoj osnovi nacionalnoj ravnopravnosti izgradjene Jugoslavije, Antifasištičko Vijeće Narodnog Oslobodjenja Jugoslavije konstatira se u vrhovno zakonodavno i izvršno narodno predstavničko tijelo jugoslavije za vrijeme narodno-oslobodilačkog rata.

(3)

Antifasištičko vijeće narodnog oslobodjenja Jugoslavije bira svoje Predstavništvo koje se sastoji od predstavnika, pet podpredsjednika, dva tajnika i najmanje 40 članova.

(4)

Predsjedništvo Antifašističkog vijeća narodnog oslobodjenja Jugoslavije predstavnik je, u ime Vijeća, narodnog i državnog suvereniteta Jugoslavije u vrsi sve njegove funkcije, zakonodavne i izvršne, u vremenu izmedju zasjedanja Vijeća, kome odgovara za svoj rad.

(5)

Predstavništvo Antifašističkog vijeća narodnog oslobodjenja Jugoslavije imenuje Narodni odbor oslobodjenja Jugoslavije.

(6)

Narodni odbor oslobodjenja Jugoslavije jeste najviši izvršni i naredbodavno tijelo narodne vlasti u Jugoslaviji, preko kojega AVNOJ ostvaruje svoju izvršnu funkciju.

(7)

Narodni odbor ima sve oblike narodne vlade. Za svoj rad Narodni odbor odgovara Antifašističkom vijeću narodnog oslobodjenja Jugoslavije.

(8)

Narodni odbor sastoji se od predsjednika, tri podpredsjednika i odgovarajućeg broja povjerenika.

(9)

Ova odluka stupa odmah na snagu.

ZA ANTIFAŠISTIČKO VIJEĆE NARODNOG OSKOBODJENJA JUGOSLAVIJE

TAJNIK PREDSJEDNIK

Ratoljub Čolakovic, vr. Dr. Ivo Ribar, vr.

Nastavak odluke br. 2

Domobran 21.03.2010 11:03 h

Delivuk kada ti po uzoru Antuna Vrdoljaka promičeš temeljna načela Avnoja, onda sam ja pronašao za tebe Ustaška Načela koja možeš usporedit sa načelima tvoga Tita.
Načela Hrvatskog ustaškog pokreta
Izvor: Wikizvor

Načela Hrvatskog ustaškog pokreta

§ 1.

Hrvatski narod je samosvojna narodna (etnička) jedinica; on je narod sam po sebi, te u narodnostnom pogledu nije istovjetan s ni jednim drugim narodom, niti je dio pleme bilo kojega drugoga naroda.

§ 2.

Hrvatski narod ima svoje izvorno poviestno ime HRVAT, pod kojim se je pojavio u davno poviestno doba, pod kojim je prije 1.400 godina došao u današnju svoju postobinu, te pod kojim živi sve do danas. To ime ne može i ne smije zamieniti ni jedno drugo ime.

§ 3.

Svoju današnju postojbinu učinio je hrvatski narod već u pradavna vremena svojom DOMOVINOM, u njoj se trajno nastanio, s njome srastao i dao joj izvorno i naravno ime HRVATSKA. To se ime ne može i ne smije zamieniti ni jednim drugim imenom.

§ 4.

ZEMLJA, koju je u pradavno doba hrvatski narod zaposjeo, te koja je postala njegovom domovinom, prostire se na više pokrajina, koje su imale svoja posebna pokrajinska imena dielom još prije dolazka Hrvata, dok su druga pokrajinska imena nastala poslije, nu sve te pokrajine sačinjavaju jednu JEDINSTVENU DOMOVINU HRVATSKU, te nitko nema prava, da ikoju od tih pokrajina svojata za sebe.

§ 5.

Hrvatski je narod došao u svoju domovinu Hrvatsku kao podpuno SLOBODAN NAROD i to u vrieme seobe naroda VLASTITOM POBUDOM, te je tu zemlju osvojio i svojom za uviek učinio.

§ 6.

Hrvatski je narod u svoju domovinu Hrvatsku došao podpuno IZGRADJEN (organiziran) ne samo obiteljski, nego i vojnički, te je odmah po dolazku osnovao svoju vlastitu DRŽAVU sa svima obilježjima državnosti.

§ 7.

Svoju vlastitu državu Hrvatsku, osnovanu već onda, kada su mnogi drugi narodi živjeli još podpuno nesredjeno (neorganizirano), hrvatski je narod održao kroz sve vjekove pa do konca svjetskog rata, a nije je se, kao ni prava na nju nikada a ni koncem svjetskog rata bilo kojim činom bilo kojom zakonitom odlukom odrekao ni to svoje pravo na koga drugoga prenio. Tek mu je koncem svjetskog rata tudjinska sila spriečila, da dalje vrši svoja VRHOVNIČKA (suverena) prava u vlastitoj svojoj državi u Hrvatskoj.

§ 8.

Odstranivši putem ustanka tudjinsku silu sa svog narodnog i poviestnog područja, hrvatski je narod oživotvorio svoje pravo vrhovničke (suverene) vlasti podpuno samostalnu i NEZAVISNU DRŽAVU HRVATSKU. On imade pravo tu svoju vrhovničku vlast proširiti na cielo svoje neprekinuto narodno i poviestno područje. Hrvatski narod ne vežu nikakve medjunarodne niti državopravne obveze iz prošlosti, koje nisu u podpunoj suglasnosti s ovim načelima pa se na njih u svojoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj niti ne obazire.

§ 9.

Hrvatski narod ima pravo na sreću i blagostanje kao cjelina, a isto takvo pravo ima i svaki pojedini Hrvat kao član te cjeline. Ta sreća i to blagostanje mogu se oživotvoriti i ostvariti za narod kao cjelinu i za pojedince kao članove cjeline jedino u posve samostalnoj i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, pa stoga ona ne smije i ne može biti sastavnim dielom u ni jednom obliku ni jedne druge države niti ikakve druge državne tvorevine.

§ 10.

Hrvatski narod ima svoje vrhovničko pravo (suverenitet), po kome on jedini ima vladati u svojoj državi upravljati sa svim svojim državnim i narodnim poslovima.

§ 11.

U hrvatskim državnim i narodnim poslovima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ne smije odlučivati nitko, tko nije po koljenima i po krvi član hrvatskog naroda. Isto tako ne smije o sudbini hrvatskoga naroda i hrvatske države odlučivati ni jedan strani narod ni država.

§ 12.

SELJAČTVO JE TEMELJ I IZVOR SVAKOGA ŽIVOTA, PA JE KAO TAKAV PRVI NOSILAC SVAKE DRŽAVNE VLASTI U HRVATSKOJ DRŽAVI. I kraj toga svi staleži hrvatskoga naroda sačinjavaju jednu narodnu cjelinu, budući i ostali staleži u hrvatskom narodu, čiji su članovi pripadnici hrvatske krvi, imaju ne samo svoj korijen i porijeklo, nego i trajnu obiteljsku vezu sa selom. Tko u Hrvatskoj ne potječe iz seljačke obitelji, taj u devetdeset slučajeva od stotine nije hrvatskoga porijekla ni krvi, već je doseljeni stranac.

§ 13.

Sva tvarna (materijalna) i duhovna dobra u hrvatskoj državi vlasničtvo su naroda, te je on jedini vlastan njima razpolagati i njima se koristiti. Prirodna bogatstva hrvatske domovine, napose njezine šume i rude ne mogu biti predmetom privatne trgovine. ZEMLJA MOŽE BITI VLASTNIČTVO SAMO ONOGA, KOJI JE OBRADJUJE SAM SA SVOJOM OBITELJI, TO JEST SELJAKA.

§ 14.

Temelj svake vriednosti jest samo rad, a temelj svakog prava jest dužnost. Stoga u hrvatskoj državi rad označuje stupanj vriednosti svakoga pojedinca i ima predstavljati temelj cjelokupnosti narodnog blagostanja. Nitko ne može imati nikakvih posebnih prava, nego svakom samo dužnosti prema narodu i državi daju pravo na zaštićen život.

§ 15.

Vršenje svih javnih dužnosti (funkcija) vezano je za odgovornost. Svatko, tko u ime naroda države vrši javne poslove bilo kakve vrste, odgovara sa svojim dobrom i sa svojim životom za sva djela propuste. Nu dužnost i odgovornost prema cjelini imadu biti temeljem i svakoj djelatnosti u posebničkom (privatnom) životu svakog pojedinog člana hrvatskoga naroda.

§ 16.

Težište ćudoredne (moralne) snage hrvatskoga naroda leži u urednom i vjerskom obiteljskom životu, njegova gospodarska snaga u seljačkom gospodarstvu, zadružnom životu i prirodnom bogatstvu hrvatske zemlje, obranbena snaga u sredbotvornim (organizatornim) i prokušanim vojnim vrlinama. Prosvjetni kulturni napredak hrvatskoga naroda temelji se na prirodnoj narodnoj darovitosti i prokušanoj sposobnosti na polju znanosti, prosvjete i umjetnosti. Industrija, obrt, kućno rukotvorstvo i trgovina imaju biti ruka pomoćnica sveukupnom seljačkom i obćem narodnom gospodarstvu. Te grane života imaju biti polje častnoga rada i vrelo dostojnoga života radnika, a ne sredstvo gomilanja narodne imovine u rukama glavničara (kapitalista).

§ 17.

Skladno gojenje, promicanje i usavršivanje svih narodnih vrlina i grana narodnoga života zadaća je svih pregnuća javnoga rada i državne vlasti kao takve, jer one daju podpuno jarnstvo obstanka, vjekovnog bivstvovanja i blagostanja sadašnjih i budućih pokoljenja i cjelokupnog hrvatskog naroda, te obstojnosti i sigurnosti Nezavisne Države Hrvatske.

Dano u Glavnom Ustaškom Stanu dne 1. 1933. i dne 16. travnja 1941.

Poglavnik: DR. ANTE PAVELIĆ, v. r.

Dobavljeno iz \”http://hr.wikisource.org/wiki/

https://hrvatskoobrambenostivo.com/2020/04/10/govor-gen-drinjanina-hrvatima-povodom-10-travnja/

Delivuk 21.03.2010 15:35 h

Ti Domobrane ne svaćaš jednu stvar a ta je da ljudi vole govorit o onim stvarima koji se sićaju. Oni se sićaju Tita i ja o njem pišen šta san čuja. Ako ti se ne svidja, napusti siniju, reka bi moj dida za onu čeljad koja ne voli ranu jist koju je baba skuvala za taj dan. Ja volin moje pokojne strice koji su se borili sa Titon. Ja ne volin za što su se oni borili, a viremi to nije bila moja odluka nego njijova. Ja isto volin ona druga moja dva strica koji su se borili za Pavelića, ali oni su bitku izgubili, ne mojon krivnjon nego njijovon. A niko ne voli govorit o izgubljenin stvarima samo o pronadjenim stvarima. Sad si razumija.


› Pogledajte teme slične ovoj: Avnojska Temeljna Načela (1)