DAN SJEĆANJA – BLEIEIBURŠKA TRAGEDIJA HRVATSKOGA NARODA

Slobodoljubivi i mučenički hrvatski narod će i ove 2021. godine komemoraciju 76. obljetnice svoje najveće tragedije i genocida u povijesti, obilježiti u subotu 15. svibnja, na Bleiburškome polju u Austriji, te na Mirogoju u Zagrebu i svetom Misom u Crkvi hrvatskih mućenika na Udbini, koju će predslaviti gospićko- senjski biskup Zdenko Križić.

Glavni organizator je Počasni bleiburški vod uz surganizatore: Dušobrižništvo za Hrvate u inozemstvu, Hrvatska biskupska konferencija i Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine, a pokrovitelji su Hrvatski sabor Republike Htvatske i Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine..

Pokroviteljstvo Hrvatskoga sabora bilo je ukinuto 2012. u vrijeme komunističke vlasti Zorana Milanovića i Ive Josipovića, te ponovno obnovljeno 2016. godine.

Na Bleiburekom polju u ime Vlade i Sabora položit će vijence veleposlanik Republike Hrvatske u Austriji, Danijel Glumčić.

Vijenac na Mirogoju, pred glavnim križem položit će Gordan Jandroković, ali to ni slučajno pred Spomenikom Bleiburekim žrtvama na Mirogoju. Vjerujem da će biti uključen i izaslanik Islamske vjerske zajednice

Zorana Milanovića nitko nije ni zvao, jer on je unaprijed rekao da se ne će klanjati Bleiburßkim žrtvama..

Zbog lažne pandemije i strogo nametnutih tako zvanih epidemioloških mjera, svugdje mora biti mali broj sudionika, na veliko mrziteljsko zadovboljstvo takozvanih antifašista, glorifikatora i sljedbenika velikosrpskih i jugo komunističkih zločinaca nad Hrvatima.

Takvi cijelo vrijeme rovare u Hrvatskoj, i u svijetu, pa najviše i u Austriji kako bi zabranili okupljanje Hrvata i sjećanja na tako goleme žrtve svojih najmilijih.

I ove godine kane organizirati prosvijed u Bleiburgu kako izvještava austrijska policija.

Prema britanskim izvorima, toga tragičnoga svibnja 1945. godine, prema Austriji se kretalo oko 200.000 hrvatskih vojnika i oko 500.000 civilnoga pučanstva svih dobi.

Narod je bježao jer je već znao da još od 1944. godine, koja su god mjesta osvojili komunistički partizani, da su masovno činili pokolje hrvatskoga pučanstva.

Na Bleiburškom polju, nepobijeđena Hrvatska vojska se predala Englezima i odložila oružje u dobroj vjeri da će biti zaštićeni, prema Ženevskim konvencijama koje je NDH bila potpisala.

No, dogodio se stravičan zločin nepoštivanja Ženevskih konvencija, za koji nitko nije odgovarao i oni su na prevaru bili izručeni svojim smrtnim neprijateljima pod vodstvom zločinca Tita. Kasnije znamo što se sve dogodilo.

Osobno sam bila više puta nazočna na komemoracijama, ali posljednjih godina nisam, zbog godina života i sukladno tome slabijeg zdravlja, no uvijek sam gledala prijenos na televiziji i bila veoma ponosna, na dostojanstvo velikoga broja nazočnoga hrvatskoga naroda. Zaista, mislim da u cijelome svijetu nema boljeg naroda od Hrvata. Ipak, to okupljanje i sjećanje na stravična stradanja tolikih žrtava nevjerojatno smeta počiniteljima toga strašnoga zločina, od kojih nitko nije odgovarao pred ljudskom pravdom, kao što smeta i potomcima i sljedbenicima tih zločinaca u Hrvatskoj, koji bi, zaslijepljeni zloduhom mržnje, još uvijek progonili žrtve i čak zabranili potomcima žrtava i cijelome hrvatskome narodu da se sjeća svojih najmilijih, čije kosti leže u tisućama do sada otkrivenih stratišta i jama duž Križnih puteva, od Bleiburškog polja, Slovenije, diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine, pa i Srbije, čak do Đevđelije, sa stotinama tisuća kostura žrtava, koje u nebo vapiju za pijetetom i pravdom.

Ti neljudi sa nedostatkom svakoga morala, kakove u znanosti označavaju kao “moral insanity” ili moralnim ludilom, žive slobodno u Hrvatskoj.

Svake godine dižu na noge i uzbunjuju cijelu Austriju, tražeći da zabrani okupljanje Hrvata, na što su nasjele i neke austrijske njima srodne udruge i samo osramotile civiliziranu i mirnu prijateljsku nam Austriju, čije vlasti se, hvala dragom Bogu, nisu dale uključiti u moralno ludilo i najveću civilizacijsku sramotu. No, ti takvi monstrumi iz Hrvatske, koji šire mržnju, laži i potiču na zločine, sigurno će, kad-tad, skapati u mukama od svoga bijesa i moralnoga ludila, a mi bismo željeli da se i oni obrate, ako je Božja volja, radi njih samih, a i radi ostalih na koje utječu. Mi nikada nećemo biti poput njih i uvijek ćemo, uz Božju pomoć, živjeti i širiti ljubav, opraštanje i milosrđe, te nikada nećemo zaboraviti na svoje patnike i mučenike.

Podsjetit ću još samo na riječi iz zapisa jednoga slučajno preživjeloga hrvatskog vojnika,, visokog časnika Hrvatske vojske NDH-a, koji je prošao sve patnje i mučenja u dugogodiššnjim komunističkim zatvorima.

Riječi iz njegova teksta: “Kako su nas ubijali ” su: “Mjesec svibanj u domovini Hrvata je najljepši mjesec u kojemu sve cvjeta i rađaju se novi životi. Ali na žalost hrvatski narod nikada neće moći zaboraviti najstrašniji svibanj 1945. kada je cijela Hrvatska pretvorena u stratište i poprište pokolja jugokomunističkog ustvari velikosrpskog genocida nad Hrvatima. Kao jedna od potvrda tome postoji i njeggov tekst: “Kako su nas ubijali”.’kao sjećanje jednog od malog broja preživjelih patnika i mučenika za Domovinu. Takvi zapisi ostaju u crnoj kronici hrvatskoga naroda tih zločina nad Hrvatima.

Objavila bih i jednu pjesmu svoga pokojnoga supruga Mate Ćavara:

TITO IZDAJNIK HRVATA

Svaki narod izdajica ima,

I na žalost među Hrvatima,

Kroz cijelu povijest ih je bilo,

U Hrvatskoj dosta izrodilo,

Jedan od njih do sad je najveći,

Tito maršal jasno treba reći,

Nije jasno čijega je roda,

Taj zločinac Hrvatskom je hoda,

Staljinov je on pitomac bio,

U Prvome svjetskom se borio,

I u vrijeme španjolskoga rata,

Kao da je potomak Hrvata,

U Drugome svjetskom nastavio,

Nezavisnu Hrvatsku rušio,

Za Hrvate zločinac najveći,

Odgovorno to se može reći,

Iz Srbije stiže preko Drine,

Na prostore naše domovine,

Kraljevine naroda Hrvata,

Nakon što smo stigli sa Karpata,

On sa sobom jugobandu vodi,

Da krvavu gerilu provodi,

Nezavisnom Državom Hrvata,

Na početku Drugog svjetskog rata,

On zločince oko sebe ima,

Samo takve u zagrljaj prima,

Rankovića, Kardelja, Đilasa,

Te zločince najvećega glasa,

Generala Koču Popovića,

Kostu Nađa, Peku Dapčevića,

Tu je Židov i Moša Pijade,

I sve druge zločinačke bande,

Nastaviše Hrvatskom divljati,

Sve hrvatsko pobiti i klati,

Tako bješe cijeloga rata,

Nezavisne Države Hrvata,

Ruše crkve, mostove i pruge,

Kroz te ratne godine preduge,

Brojna naša popališe sela,

U ratu je domovina cijela,

Hrvati se bore na sve strane,

Da Državu Hrvatsku obrane,

S druge strane tu su Talijani,

Svom Benitu fašisti odani,

Žele naše more prisvajati,

Sa Jadrana Hrvate tjerati,

Na sve strane bore se Hrvati,

Žele svoju Državu čuvati,

Sve Ustaše ko i Domobrani,

Nezavisnoj Državi odani,

Svom narodu vjerni će ostati,

Na Bleiburškom polju se predati,

Englezima uz sva obećanja,

Da će vojska biti sačuvana,

Konvencija da će ratna biti,

Da ih neće izručiti Titi,

No na žalost samo kroz par dana,

Svi su žrtve jugopartizana,

Po nalogu krvavoga Tite,

Bandit traži pobiti “bandite”,

Milijunsko mnoštvo je Hrvata,

Križnim putem nakon onog rata,

Te strahote svijet vidio nije,

Od Bleiburga sve do Đevđelije,

Križnim putem padaju ratnici,

Nezavisne Hrvatske vojnici,

I tisuće izbjeglih Hrvata,

Mjesecima nakon onog rata,

Skoro dvije tisuće stratišta,

O kojima nitko ne zna ništa,

Sve do naših najnovijih dana,

Genocida jugopartizana,

Još uvijek se tog maršala štiti,

Jer Hrvatskom vladaju banditi,

Nakon slavnog Domovinskog rata,

Jugobanda vlada kod Hrvata,

Oni Titu slave krvavoga,

Ubojicu roda hrvatskoga,

Dabogda ih Tito sve čekao,

U Devetom krugu mjesta dao,

Kad Hrvatska slobodna će biti,

Kad će Titi jednom odzvoniti,

Iz hrvatskih slobodnih gradova,

Kad će Tito nestat sa trgova,

Kad će Hrvat Hrvatskom vladati,

Kad će nestat Mesići bradati,

I tolika izdajnička bića,

Te spodobe tih Josipovića,

Što na čelna mjesta se uvukli,

Što bi zmije po hrvatskoj tukli,

Toljagama židovskih nacista,

To je klika izdajnička čista,

Koja sada svom Hrvatskom ruje,

I planove smrtonosne kuje,

Da nestane i država ova,

Republika zvana Tuđmanova,

Kriminalni izrodi nas guše,

Dostojanstvo hrvatsko nam ruše,

Izdajnici hrvatskom vladaju,

Branitelji hrvatski stradaju,

Našeg slavnog Domovinskog rata,

Hrvatska je tamnica Hrvata,

Zar ćmo s njima u Europi biti,

Zar ćemo se vječno klanjat Titi,

I njegovoj udbaškoj pasmini,

I njegovoj jugotvorevini,

Dosta svega Hrvatim je s vama,

Na pomolu hrvatska je drama,

Il će Hrvat Hrvatskom vladati,

Ili ćemo ko narod stradati!

Ružica Ćavar