Bolnčarka i Mile Boban koja me je dovela do izlaznih vrata bolnice. Tu sam potpisao papire kao dokaz za izlazak iz bolnice.

Slika br. (2) je boca u koju sam morao puhati kako bi se znala jačina pluća. Boca ima brojeve do 4000. Ja sam ni puni jedan dan poslije operacije od prvog puta došao do 2000. Čim je bolničarka vidjela, začudila se i odmah bocu uzela govoreći da je to više nego se je moglo očekivati.

Slika br. (3) je moje supruge Annie Laptop computer na kojem vam sada pišem, iznad moje glave vidi se mekana mala medvjedica, lutka koju trebam staviti pod lijevu ruku/pazuhu svakog puta kada trebam kašljati, jer kako kažu doktori to mi ublažuje bolove i smanjuje napetost kašljanja. I ujedno vam želim dati do znanja da se vrlo dobro, čelično, junački i ako netko uistinu želi znati kako se ja sada osjećam, sa velikim zadovoljstvom želim svima reći da se osjećam čelično i još bolje “Ustaški” se osjećam.

Slika br. (4) je meni na desno moja supruga Annie, pred mnom je boca u koju – kako su mi rekli – moram puhati najmanje deset (10) puta dnevno i zapisivati svakog puta do koje brojke sam došao, i naravno na kompjuteru pišem ovaj izvještaj.

Slika br. (5) skoro je ista kao i slika br. (4)

Slika br (6)  je moja supruga Annie i ja uz aparat, makinja ili mašina koja drži sve one cijevi koje su na meni….

Slika br (7) je druga boca u koju sam puhao najmanje od 3 do pet minuta. Rezultat je odmah iz boce išao na njihov kompjuter gdje je sve ostalo u slikama i po bojama je zabilježena jačina mojih pluća. Taj rezultat je, moglo be reći doktorima dao do znanja da me mogu odmah odpustiti, ali na moju želju su pristali da me odpuste oko podne, sutra, nedjelja 9 prosinca 2018.

Slika br (8) je zarezina ispod mojeg lijevog ramena s leđa ili ispod lopatice. Zarez je nekih 11 centimetara dug kojeg su otvorili, kožu i meso odstranili kako bi mogli malo odstraniti ili odmaknuti rebra kroz koja će provući prste i sa svojim prstima pronaći zloćudni rak, prstima pipati kako bi kroz svoje prste osjetili zrnca ili oštećeni dio pluća kojeg zloćudni rak nagriza. Kada dr. kirurg Antonoff svojim prstima pronađe i osjeti dokle je rak stigao, on je to osjekao. Dio zareza pluća koje je ostalo unutra je zašio malim i vrlo tankim žicama koje će ostati unutra a meni nikada neće smetati, jer ta vrsta žice je napravljena za tu i takove kirurgške poslove. To će zaresti brzo. Kada mi je to kirurg poslije operacije govorio, ja sam ga upitao: da li će se te “žičice” pokazati na uzletištu i zazvoniti kao “krivično djelo”? Doktor se je samo slatko nasmijao i rekao da je ovo prvi put da netko postavlja jedno takovo pitanje, ali da je pitanje na pravom mjestu zbog velike kontrole na uzletištima. Zatim je s velikom sigurnošću rekao da se ne trebam bojati ničega, jer će se te “žičice” brzo spojiti i utopiti u meso.

Slika br (9) je plastična cijev koju je kirurg Antonoff stavio odmah ispod zareza kroz koji je operirao i izvadio zloćudni rak SARCOMA. Ta plastična cijev je bila spojena sa jednom posudom u koju je tekućina iz odsječenog dijela pluća tekla. Posuda je bila gradirana od br. 20. 40, 60 i tako sve do 400. Ako za dva dana tekićina napuni tu posudu, bio bi znak da nešto nije uredu, jer ima više tekućine nego su se nadali…Pošto za dva dana tekućina nije prešla ni br. 300, doktori su rekli da su vrlo zadovoljni s rezultatom i tada su odlučili cijev izvaditi.

Slika br. (11) sam ja i držim lutku medvjedice kao znak nježnosti i ublažavanja mojih bolova kada kašljem.

Dragi moji svi prijatelji i znanci još jednom vam se svima zahvaljujem na vašem strpljenju čitajući moje zdravstveno izlaganje koje želim podijeliti s vama kao prijatelj s prijateljima.

Bog! Mile Boban.