Priložena slika: naša kćer Sophie, tata Mile, kirurg dr. Justin Bird i supruga Annie. Kirurg dr. Justin Bird je bio na mojem 80-esetom rođendanu u Bobanovoj Dragi, subota 24 kolovoza 2019.
Da se ne izgube prilažem 10 slika poslije operacije u Houston-u 8 prosinca 2018. godine
Bog dragi prijatelju,
Prilažem ti ponovno slike koje sam ti poslao jučer, ali sam ovdje dodao tri (3) slike koje je moja kćer Catherina zaboravila poslati a dio su istog događaja.
Skinuli su sve cijevi s mene, spremni su me odpustiti ali bolničko osoblje čeka kirurga da potpiše otpusnicu kako bi me sa bolničkim klicima mogli izvesti iz bolnice na parkiralište gdje će me supruga Annie dočekati. To su te bolničke procedure sigurnosti, i dragom Bogu hvala da je tako.
Izišli smo iz bolnice točno u 12:25 PM. Sada smo u Hotelu. Sutra ponedjeljak 10 prosinca ćemo ići na jedan pregled a u utorak iđemo za Austin, kući. Nastojat ću te zovnuti i uživo saopćiti situaciju. Ja se osjećam vrlo dobro, čelično, i još bolje “ustaški” se osjećam.
Dragi moj prijatelju nastojao sam ovo staviti na našu stranicu
otporas.com i nije prošlo. Kada otvoriš stranicu vidjet ćeš na desno da sam tri puta nastojao ali nisam poslao. Navodno neki vrag smeta kojeg ja ne znam odstraniti. Zato te molim da staviš ovih dolje priloženih 10 slika ispod kojih sam ja napisao odgovarajuće za svaku sliku. Ako to uspiješ učiniti, onda poništi ona tri naslova koja sam ja nastojao poslati ali nije prošlo. Ovo priloženo je potpuno. Svakako stavi isti naslov.
Veliki pozdravi tebi i svim tvojima.
Bog! Milan.
Dragi prijatelju, što drugo reći već da ti se divim i skidam kapu do zemlje!!! Ti nisi čelično, već USTAŠKI!!!
Puno iskreni pozdrava Tebi i SVIMA Tvojima,
Nedjaljko i obitelj
Prilažem (11) slika mojoj svojti, mojima prijateljima i znancima…
Prilažem (11) slika mojom prijateljma ispd kojih ću napisati ulogu svake slike. Slike je uzela moja kćer Catherina u subotu 8 prosinca 2018. godine. Ona je došla iz Kalifornije da bude uz mene i kod mene za vrijeme operacije zloćudnog raka na lijevoj strani mojih pluća. Operacija je bila u MD Anderson Cancer-Center u Houstonu. Operaciju je vršio dr. Antonoff i po svim analizama i rezultatima zloćudni rak se je odstranio i da je operacija vrlo dobro uspijela. Danas oko 2 sata poslije podne imao sam dva puta različitih slikanja na pluća. Doktor ili doktori su uvidjeli da je operacija do temelja, dobro i savršeno uspijela, te su odlučili me otpustiti iz bolnice sutra nedjelja 9 prosinca 2018.
Hvala svima na strpljenju moje iskrenosti i nada sve mojeg veselja kojeg želim podijeliti s vama. Hvala vam još jednom i, ako je malo uranjeno svima Želim Sretan Božić i božićno veselje! Sretna Nova 2019.Godina! Mnogo sreće, zdravlja, kućnog prijateljstva i zadovoljstva želi vam, brat, stric, ujac, rođak, susjed, prijatelj i poznanik Mile Boban.
Otpust iz bolnice MD Anderson Cancer-Center in Houston nedjelja 9 prosinca 2018. u podne i 25 minuta.
Prva slika (1)
Bolničarka i Mile Boban koja me je dovela do izlaznih vrata bolinice. Tu sam potpisao papire kao dokaz za izlazak iz bolnice.
Slika br. (2) je boca u koju sam morao puhati kako bi se znala jačina pluća. Boca ima brojeve do 4000. Ja sam ni puni jedan dan poslije operacije od prvog puta došao do 2000. Čim je bolničarka vidjela, začudila se i odmah bocu uzela govoreći da je to više nego se je moglo očekivati.
Slika br. (3) je moje supruge Annie Laptop computer na kojem vam sada pišem, iznad moje glave vidi se mekana mala medvjedica lutka koju trebam staviti pod lijevu ruku/pazuhu svakog puta kada trebam kašljati, jer kako kažu doktori to mi ublažuje bolove i smanjuje napetost kašljanja. I ujedno vam želim dati do znanja da se vrlo dobro, čelično, junački i ako netko uistinu želi znati kako se ja sada osjećam, sa velikim zadovoljstvom želim reći da se osjećam čelično i jo bolje “Ustaški” se osjećam.
Slika br. (4) je meni na desno moja supruga Annie, pred menom je boca u koju – kako su mi rekli – moram puhati najmanje deset (10) puta dnevno i zapisivati svakog puta do koje brojke sam došao, i naravno na kompjuteru pišem ovaj izvještaj.
Slika br. (5) skoro je ista kao i slika br. (4)
Slika br (6) je moja supruga Annie i ja uz aparat, makinja ili mašina koja drži sve one cijevi koje su na meni….
Slika br (7) je druga boca u koju sam puhao najmanje od 3 do pet minuta. Rezultat je odmah iz boce išao na njihov kompjuter gdje je sve ostalo u slikama i po bojama je zabilježena jačina mojih pluća. Taj rezultat je, moglo be reći doktorima dao do znanja da me mogu odmah odpustiti, ali na moju želju su pristali da me odpuste oko podne, sutra, nedjelja 9 prosinca 2018.
Slika br (8) je zarezina ispod mojeg lijevog ramena s leđa ili ispod lopatice. Zarez je nekih 11 centimetara dug kojeg su otvorili, kožu i meso odstranili kako bi mogli malo odstraniti ili odmaknuti rebra kroz koja će provući prste i sa svojim prstima pronaći zloćudni rak, prstima pipati kako bi kroz svoje prste osjetili zrnca ili oštećeni dio pluća kojeg zloćudni rak nagriza. Kada dr. kirurg Antonoff svojim prstima pronađe i osjeti dokle je rak stigao, on je to osjekao. Dio zareza pluća koje je ostalo unutra je zašio malim i vrlo tankim žicama koje će ostati unutra a meni nikada neće smetati, jer ta vrsta žice je napravljena za tu i takove kirurgške poslove. To će zaresti brzo. Kada mi je to kirurg poslije operacije govorio, ja sam ga upitao: da li će se te “žičice” pokazati na uzletištu i zazvoniti kao “krivično djelo”? Doktor se je samo slatko nasmijao i rekao da je ovo prvi put da netko postavlja jedno takovo pitanje, ali da je pitanje na pravom mjestu zbog velike kontrole na uzletištima. Zatim je s velikom sigurnošću rekao da se ne trebam bojati ničega, jer će se te “žičice” brzo spojiti i utopiti u meso.
Slika br (9) je plastična cijev koju je kirurg Antonoff stavio odmah ispod zareza kroz koji je operirao i izvadio zloćudni rak SARCOMA. Ta plastična cijev je bila spojena sa jednom posudom u koju je tekućina iz odsječenog dijela pluća tekla. Posuda je bila gradirana od br. 20. 40, 60 i tako sve do 400. Ako za dva dana tekićina napuni tu posudu, bio bi znak da nešto nije uredu, jer ima više tekućine nego su se nadali…Pošto za dva dana tekućina nije prešla ni br. 300, doktori su rekli da su vrlo zadovoljni s rezultatom i tada su odlučili cijev izvaditi.
Slika br. (10) je vrlo simpatična bolničarka koja je s velikim zadovoljstvo, kako je to rekla meni, mojoj supruzi Annie i kćeri Catherine da me njeguje s velikim zadovoljstvom, jer kako kaže, to su njezine riječi, da sam posebna vrsta bolesnika koji se uopće nizašto ne buni niti prosvjeduje, kao da ga se njegova bolest uopće njega ne tiče…
Slika br. (11) sam ja i držim lutku medvjedice kao znak nježnosti i ublažavanja mojih bolova kada kašljem.
Dragi moji svi prijatelji i znanci još jednom vam se svima zahvaljujem na vašem strpljenju čitajući moje zdravstveno izlaganje koje želim podjeliti s vama kao prijatelj s prijateljima.
Bog! Mile Boban.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.